DRUŠTVO SLAJDER
MILENA ŠOFRANAC NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U RUSIJI: Studenti su najbolji ambasadori svoje zemlje
Podgoričanka Milena Šofranac studentkinja je druge godine magistarskih studija na Voronješkom državnom univerzitetu u Ruskoj Federaciji. Trenutno je u Njemačkoj, malom prelijepom turističkom i univerzitetskom gradiću Vernigerod, na Univerzitetu Harc, gdje pohađa treći semestar. Nakon toga, u februaru naredne godine vraća se u Voronjež, da završi magistarske studije na Međunarodnim odnosima – na temu: Ljudska prava i migrantske krize.
Milena je i osnovne studije završila u Voronježu, gdje se obrela 2011. godine, kao korisnik stipendije po osnovu sporazuma ministarstava prosvjete Crne Gore i Rusije. Iako o tome nerado govori, u njenom indeksu su samo najveće ocjene, zbog čega se našla među najboljim stranim studentima Voronješkog državnog univerziteta.
Uručivanje diploma
-Te godine stupendiju je dobilo devetoro mladih iz Crne Gore. Jedino sam ja dobila Voronjež. Bila sam prvi strani student sa prostora bivše Jugoslavije koji je došao da studira u gradu u kojem je rođen Petar Veliki. Bili su kasni noćni sati kada sam ušla u sobu u studentskom domu. Zatekla sam dvije djevojke iz Indonezije, Janji i Ririn, obje su bile pokrivene i prvo što sam pomislila bilo je, kako ću se ja ovdje uklopiti i hoću li uopšte moći. Prvih pola sata niko ništa nije pričao, a onda me je Ririn pitala jesam li gladna i što će da mi pripremi za jelo. Od tog dana do danas traje najljepše prijateljstvo u mom životu. Ririn koja više ne liči na djevojku sa prve godine studija, nego na mladu modernu Evropljanku, bila je i ostala moj oslonac tokom čitavog vremena studiranja u Voronježu. Sada je u Norveškoj-priča Milena za MNE magazin.
Sa društvom iz studentskog doma u Voronježu
U studentskom domu je, kaže, bila okružena ljudima iz raznih krajeva svijeta.
-Ono što ću pamtiti jeste njihova želja da budu uspješni. Tu niko nije došao da gubi vrijeme, već da postigne što bolje rezultate, pa je vjerovatno i to imalo uticaja što sam i sama uložila ogroman trud. Studiranje na strani nauči svakog da se snalazi, da bude praktičan i pragmatičan… Nauči vas da koristite šanse i pokažete sebe u najboljem svijetlu. Da bi dobili novu šansu- kaže Milena.
PRIJATELJSTVO ZA CIJELI ŽIVOT: Milena i Ririn
Priča o svojim prijateljima sa svih kontinenata, o njihovom oduševljenju Crnom Gorom.
-Svakog ljeta poneko je od mojih prijatelja iz studentskog doma dolazio u Crnu Goru. Ovog ljeta došlo ih je čak devetoro iz sedam zemalja svijeta: Poljske, Francuske, Velike Britanije, Jermenije, Turske, Iraka i Makedonije. Studenti koji studiraju na strani su zaista ambasadori svoje zemlje. Na Voronješkom državnom univerzitetu i u studentskom domu nema studenta koji ne zna za Montenegro. Univerzitet jedanput godišnje organizuje manifestaciju na kojoj strani studenti predstavljaju svoju zemlju. Tako sam punih šest godina i ja govorila o Crnoj Gori, njenoj kulturi, prirodnim ljepotama… Svaku prezentaciju prate audio i video zapisi. Poslije jedne od tih prezentacija prišla mi je grupa studenata i pitala: zašto si ti bilo gdje išla? I svi su htjeli da dođu i posjete naše primorje, Podgoricu, Žabljak… I dolazili su. Ovog ljeta ih je bilo najviše. Prošle godine su bile djevojke iz Austrije, Njemačke i Indonezije. Svi su otišli sa prelijepim uspomenama. Neki čak planiraju po završetku studija da ovdje traže šansu za biznis.
U Weringerodu
A sto se mene tiče, vidjeću. Trenutno sam u prekrasnom gradiću, ponovo okružena mladima iz čitavog svijeta. Kad ovo prođe, odlučiću šta dalje. Trenutno želim da što prije završim i dođem kući. A, možda se u posljednjem trenutku predomislim i upišem doktorske studije. Moja je želja da povezujem različite kulture i pomažem ljudima. Zato sam za magistarsku tezu i izabrala humanitarno pravo i migrantske krize. Svaki čovjek zaslužuje šansu i dostojanstven život. Ako ne možemo promijeniti odluke političara, globalna kretanja, možemo biti ljudi. To je dovoljno, zapravo to je presudno- kaže Milena.
Priču završava vraćanjem na početak. A početak nije dolazak u Voronjež, već Osnovna škola „Pavle Rovinski“, koja je veliku pažnju posvećivala vannastavnim aktivnostima, omogućavajući učenicima da prepoznaju svoje afiniteta, razvijajući takmičarski duh i dobru atmosferu.
– Sve drugo je samo nadogradnja-kaže Milena.
Mn.M.
