MAGAZIN MAGAZIN_IZDVOJENO

ZNAMENITI LJUDI O NAŠOJ ZEMLJI: Crnogorce je održalo crnogorsko srce

21.05.2016. u 19:42

Povodom proslave Decenije nezavisnosti objavljujemo što su poznati rekli o Crnoj Gori.
Alfred Tenison napisao je pjesmu pod imenom ,,Crna Gora”.

CRNA GORA

Uzdigli se do visina đe no klikću orli carski.

Svoju vjeru sačuvali i slobode sunce vrelo.

Danju – noću na nogama, hrabro stoji pleme cijelo

sa rukama na oružju, protiv hordi agarjanskih.

Nadiraše bez prestanka al’ prodrijeti ne mogaše

sila turska, salamana po klanacah ovijeh svetih.

Krvavi se polumjesec sa bojišta povraćaše,

ranjen mačem Prometeja po stijenama razapetih.

O najmanji od naroda! Tvrda stijeno tvrđeg kraja!

Prijestolje od slobode, ti velika Crna Goro!

Protiv sile otomanske ti se rveš mišcom golom,

Sa stotinom na hiljade ratujući naokolo.

Otkako je oblak pao đe se krš sa nebom spaja,

U njedrima tvojim nije bilo boljeg naraštaja.

MONTENEGRO (original)

They rose to where their sovran eagle sails,

They kept their faith, their freedom, on the height

Chaste, frugal, savage, arm’d by day and night

Against the Turk; whose inroad nowhere scales.

Their headlong phasses, but his footstep fails,

And red with blood the Crescent reelsfrom fight

Before their dauntless hundreds, in prone flight

Ву thousands down the crags and thro’ the vales.

O smallest among peoples! rough rockthrone

Of Freedom! Warriors beating back the swarm

Of Turkish Islam for five hundred years,

Great Tsernogora! Never since thine own

Black ridges drew the cloud and brake the storm

Has breathed a race of mightier mountaineers.

Vladimir Visočki napisao je stihove o našoj zemlji.

Vodom gorskom hvatane u grsti

Žurili su usta da okvase

Šteđeli su vodu crnogorci,

Da se život do trideste spase.

Jer umrjeti pravilo je bilo

Od kuršuma i mača ljutoga,

I  unijet sobome u grobnicu

Barem dva-tri vraga nečasnoga.

Dok se oroz pušci ne istroši

Gađali su s konja i s koljena,

Zarobit se davali nijesu,

U lancima Crnogorca nema.

A živjet su željeli do stote,

Taj žedni vijek pun jeze i strave,

U kraju bogatom nebom i gorama

I sa mora dosta – preko glave.

Šesto hiljada jednakih porcija

Vode žive u jednoj grsti, svete…

Živovali tako crnogorci

Svoj dug vijek – jedva do tridesete

Žene su im vodom nazdravljale

Skrivajući đecu po gorama

Do trenutka kad sama uzmognu

Čvrsto držat pušku u rukama

Crninu su ogrtale mirno

I tiho su gasile ognjišta

Lile suze ćuteći – u travu

Samo krvnik da ne čuje nista

Crnjele su od jada i tuge,

Ko od mraza plodorodne njive,

Sa njima su crnjele i gore,

I u gar se pretvarale žive

Bila je to žalost pregolema

I u srcu sagorijevanje,

Protest gora i ljudskog otpora

I u buntu samospaljivanje

Pet vjekova kao božje kazne,

Sin je glavom zamjenjivo oca,

Plamtjele su gore od požara,

I sa njima crnogorska srca.

Prolazili cari i dvorjani,

Smrt u boju vrhunac je časti,

Bješe ono Crnogorac pravi

Koji uspje do trideste pasti.

Malo mi je jednoga rođenja,

Rastao bih iz dva korjena,

Žalim što mi  Crna Gora

Nije moja druga  domovina.

Veljko Vlahović ovo je napisao o Crnoj Gori:

,,Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači i dar i prokletstvo. Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova. T o je zemlja nada i očajanja, jave i snoviđenja. Izrešetana je kuršumima i gromovima. U njoj su izgubljene staze mira i spokojstva.

Crna Gora nije nikada molila da je ne kažnjavaju zbog ljubavi prema slobodi, ali nikada nije shvatila zbog čega je ta ljubav grijeh. To je zemlja najvećih krajnosti – dubokog mraka i raskošne svjetlosti, slobodni zatočenik i usužnjena sloboda. To je nikada napisana istorija u kojoj su ljudi vjekovima plakali krijomice i svoje i tuđe suze.

Crna Gora je država koja nije znala za državne granice, kao što nije znala za granice između života i smrti. Ona je trpeza siromaštva, tuga napuštenog ognjišta, nemirna vječnost, majka koja je đecu tjerala ispod svojih skuta i zbog toga čupala raspuštene kose. Njene su planine ljute i vesele, tužne i raspjevane. Ona je vječito otvoreni prozor slobode koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapima rose.”
Ljubomir Nenadović rekao je u djelu ,,O Crnogorcima” i ovo:

,,Čudan primjer pokazala je Crna Gora svima malim zemljama koje pregnu da se u svojim osobinama održe! Svaka, i najmanja, državica ima u svojoj istoriji slavnih dana, u kojima se junački držala protivu svoga nadmoćnog neprijatelja, ali to je trajalo nekoliko mjeseci, nekoliko godina. Kako je malena Crna Gora morala biti nada u prvoga Crnogorca koji je s kopljem i strijelom izašao na susret beskrajnoj turskoj poplavi, da brani svoje malo ognjište!.. Crnogorce je održalo crnogorsko srce…”

– Skoro sam plakao pred ljepotom Crne Gore – rekao je Petar Lubarda.

– Crnogorsku zemlju najbolje prepoznaju orlovi u letu, pjesnici, pisci i palete slikara – Dr Gracijela Čulić.