KOLUMNE
TABU TEMA: Majke koje se kaju što su rodile
Fotografija sa IMDB/Lionsgate Television
U nekim državama, briga o djetetu košta više od koledža, majke na društvenim mrežama često prozivaju da su ili isuviše, ili ni blizu dovoljno posvećene trudnoći, a Amerika je i dalje jedina razvijena zemlja u kojoj ne postoji plaćeno porodiljsko odsustvo. Ali bez obzira na sve ekonomske, emotivne i fizičke muke povezane sa donošenjem djece na ovaj svijet, malo će majki ikada priznati da su zažalile što su odlučile da to učine.
– Reći da si zažalila zbog toga što si rodila djecu? To zvuči kao teško kršenje društvenih normi – kaže Robin Sajmon, profesorka sociologije na univerzitetu Vejk Forest, koja je specijalizovana za posljedice koje mentalno zdravlje ima na roditeljstvo. „Ne mislim da mnogo roditelja zažali, dijelom i zbog toga što je ta ideologija toliko moćna. Ne žale zbog toga. Samo pomisle, Vau, nijesam znala da će biti ovoliko teško”.
Osećaj kajanja kod majki nije samo kulturološki tabu – to je takođe i velika rjetkost, prema istraživanjima jedne studije koju je tokom 2002. i 2003. godine sprovelo Ministarstvo zdravlja SAD. Od više od 7000 ispitanih majki, nadmoćnih 97 posto je reklo da se slaže sa izjavom: „Vrjedjelo je postati roditelj, uprkos troškovima i napornom radu koje to podrazumeva”. Ali ovi podaci nameću pitanje: šta je sa onih tri odsto majki koje se ne slažu s tim?
„R” je jedna od tih majki kojima metež roditeljstva zasjenjuje blagodeti. Uplašena da bilo kome koga poznaje kaže da se kaje zbog toga što je postala roditelj, potražila je odgovore na internetu i u julu 2012. osnovala Fejsbuk grupu za roditelje koji su zažalili zbog toga što su napravili djecu. Četiri godine i skoro 2000 članova kasnije, sada zna da nije jedina koja se tako osjeća.
– Bezbroj ljudi nam zahvaljuje na tome što smo otvorili stranicu, zato što ih prihvatamo, i pokazujemo koliko je stvarnost roditeljstva surova – da nije sačinjena samo od smjeha i osmjeha – napisao mi je u poruci na Fejsbuku Zefir, jedan od moderatora grupe. (I on i R su tražili da im navedemo samo vlastito ime, ili inicijale).
Za mnoge od članova ove grupe, koji postavljaju svoje ispovijesti preko Fejsbuk poruka, a Zefir i R ih anonimno šire dalje, ova zajednica je jedini društveno prihvatljivi forum na kojem mogu da iznose osjećanja koja bi većina roditelja smatrala za nezamisliva – a čak i na internetu može da bude teško otvoriti se.
– Roditelji su veoma nervozni oko toga da istupe sa svojim ispovijestima, uglavnom zbog toga što ne žele da razočaraju svoje rođake, ili ne žele da njihova djeca to saznaju i da se pojave problemi – kaže mi Zefir. Njihova strahovanja nijesu neosnovana: ovu Fejsbuk grupu neprekidno napadaju i spamuju, dok ih prijavljuju „srećni roditelji”, kako ih Zafir naziva, ili ljudi koji misle da je ova stranica uvredljiva, omalovažavajuća, pa čak i izopačena.
– Komentari se kreću od onih tipično seksističkih: ,,Trebalo je da razmišljaš o tome prije nego što si raširila noge” do otvorenih prijetnji roditeljima – objašnjava Zefir. Drugi prijete da će na osnovu priznanja člana grupe pozvati socijalne službe.
Tokom ispitivanja roditelja u korelaciji sa onima koji to nijesu, istraživači su otkrili da „roditelji, a posebno majke, nijesu izjavile da su srećnije, zdravije i mentalno stabilnije od ljudi koji nemaju djecu”, prema Sajmonovoj, koja je i sama majka i baka. Ona insistira na tome da majčinstvo može da bude nevjerovatno zadovoljstvo i ispunjujuće iskustvo, „ali da je ta dobrobit jednostavno neuhvatljiva”, barem sa naučne tačke gledišta. „Istraživačima je veoma teško da upere prstom u to. Hoću da kažem, to je stvarno čudno”, kaže ona, dodajući da nedostatak finansijske i društvene podrške porodicama u SAD ne olakšava položaj roditelja.
Kada je u pitanju roditeljstvo, žene mogu da se nađu i pred većim izazovima, dijelom i zbog pristrasnosti na radnom mjestu. Studija sociološkinje Mišel Badig sa Univerziteta u Masačusetsu, objavljena 2014, otkrila je da ženama za svako rođeno dijete plata padne za 4 posto; s druge strane, muškarcima plata biva uvećana za 6 posto kada postanu očevi. I ne samo to, već majke bivaju zapošljavane na manje plaćenim radnim mestima i rjeđe dobijaju povišice i bivaju unaprijeđene nego žene koje nemaju decu, pokazuju studije. Istraživači su taj fenomen nazvali „majčinskom kaznom”. Ali uprkos svoj pažnji posvećenoj psihološkim i profesionalnim manjkavostima materinstva, veoma malo istraživača je zapravo ispitivalo majke koje su zažalile zbog majčinstva.
Orna Donat, izraelska sociološkinja koja je specijalizovala rodno i žensko zdravlje na Univerzitetu Ben-Gurion u Negevu, jedna je od rijetkih naučnica koja se pozabavila ovom tematikom. Prošle godine je sprovela intervjue sa grupom od 23 majke, uključujući i pet baka, koje su sve rekle da su zažalile zbog toga što su rodile. Odredila je kajanje uz pomoć dva ključna pitanja: „Kada biste mogli da vratite vreme unazad, sa znanjem i iskustvom koje sada imate, da li biste ipak postali majka?”, i „Sa vaše tačke gledišta, ima li majčinstvo nekih prednosti”? Sve majke su na prvo pitanje odgovorile negativno, a ako su na drugo odgovorile pozitivno, bilo bi im postavljeno treće:
„Sa vaše tačke gledišta, da li te prednosti zasenjuju mane”? Sve su odgovorile odlučnim „ne”.
Donatova kaže da namjera studije i knjige koju je inspirisala, Kajanje zbog majčinstva, koja je u objavljena u februaru u Njemačkoj – nije bila da bude generalizacija svih majki, niti da predstavlja prosjek stanovništva.
– Naprotiv, cilj je bio iscrtati mapu koja će omogućiti majkama iz raznih društvenih grupa da nađu svoje mjesto na njoj, da bi to omogućilo postojanje i razmjenjivanje raznorodnih, subjektivnih materinskih iskustava – napisala mi je Donatova u mejlu. Kao žena koja je uvijek znala da nikada ne želi da ima djecu, ona kaže da je ovo istraživanje sprovela dijelom i zbog nedostatka volje da istraživanja o ovoj tabu temi budu finansirana.
– Postojanje kajanja zbog materinstva se često negira, i stoga, navodno, nema šta da se istražuje – napisala je. Ali njene fokus grupe su dokazale suprotno, i to istraživanje je otvorilo mogućnost za dublju analizu većih grupa uzoraka i, ako ništa drugo, otvoreniji razgovor majki o tom kajanju.
Kada je Izabela Daton 2013. godine pisala u Dejli Mejlu o tome kako se pokajala zbog toga što je postala majka, doživela je salvu kritika na internetu. U najpopularnijem komentaru na tekst su je nazvali „potpuno bijednom, bezdušnom i sebičnom ženom”. Negativne reakcije na stranu, članak je odjeknuo i među roditeljima koji su se identifikovali sa kajanjem Datonove – i koji su se divili njenoj iskrenosti. Kada se danas u Guglu pretraži njeno ime, pojavljuju se čitave stranice blogova, eseja i internet foruma na kojima roditelji slave, brane i izražavaju zahvalnost Datonovoj što je izrekla nešto do tada neizrecivo.
Pored Datonove, i druge žene su počele da istupaju. Majka Simon Čab je u martu napisala članak za XO Jane, pod nazivom, „Volim svoje dijete, ali sam zažalila što sam postala majka”, u kome do detalja opisuje svoju napornu trudnoću i postporođajni nedostatak seksualnog života i samopouzdanja – da ne pominjemo depresiju i nedostatak sna. Pored toga, anonimni forumi kao što su Redit, Kvora i Visper preplavljeni su temama koje su otvorile majke u pokušaju da se pomire sa svojim kajanjem. Možda otkriju da nijesu usamljene u svojim osjećanjima.
Piše: By Jennifer Swann
