ART SLAJDER
OLGA POPOVIĆ: Volim da pružam iskrene emocije
Olgu Popović muzička publika upoznala je kroz rad prateće vokalistkinje Kikija Lesendrića, Željka Joksimovića, Sergeja Ćetkovića, Tonija Cetinskog, Zdravka Čolića…Kada su se, kako kaže za MNE magazin, sve kockice složile, odlučila je da stane i sama pred glavni mikrofon i predstavila se prvim samostalnim projektom, pjesmom ,,Do krvi“. Numerom je za kratko vrijeme zavrijedila sve pohvale i podršku kolega i slušalaca.
Prateći vokali su uvijek u pozadini, pa rijetko dobijemo šansu da na pravi način saznamo o njima, a kriju divnu muzičku priču. Tako je naša današnja sagovornica sa četiri godine postala članica hora ,,Kolibri“, diplomirala na odsjeku za violinu, bila dio evrovizijskog tima Željka Joksimovića u Bakuu i pobjednica posljednjeg serijala čuvenog muzičkog takmičenja ,,3K dur“ koji je iznjedrio mnoge talente poput nje – Janu Šušteršič, Jelenu Pudar, Jelenu Tomašević, Anu Štajdohar, pa i Mariju Šerifović.
Popović u ovom intervjuu govori o tome što je prelomilo da se baš sada odluči za solo karijeru, o radu kao prateća vokalistkinja, radu na filmu ,,Bićemo prvaci sveta“, evrovizijskom iskustvu, te koliko su je promijenili roditeljstvo i brak kao ženu, a koliko kao umjetnicu.
Pobijedili ste na muzičkom takmičenju ,,3K dur“ 2004. godine. Od tada pjevate prateće vokale mnogim poznatim ličnostima. Što je prelomilo da se baš sada odlučite za solo karijeru?
– Sada su se sklopile kockice. Ostvarila sam se na mnogim poljima, privatno i poslovno. A i zrelija sam. Prevazišla sam početna razočaranja. Poslije zaista mnogo koncerata i turneja, naučila sam razliku između scenskog glamura i ,,običnog” života. Ponekad je teško biti fin i lijepo vaspitan u surovom svijetu šoubiznisa.
U prvom samostalnom projektu odlučili ste da se predstavite upravo pjesmom ,,Do krvi“ sa prizvucima tanga. Što tango predstavlja za Vas?
– Tango u meni sam otkrila radeći sa Kikijem muziku za film i seriju ,,Bićemo prvaci sveta”. Taj izraz mi je nekako prirodan. Mada jesam muzički kameleon i mogu da plivam u raznim žanrovima – od opere do roka, tango je sve u jednom – strast, patnja i borba za ljubav. Tu se lako pronalazim.
Kada već govorimo o tangu, u filmu ,,Bićemo prvaci sveta“ pojavljujete se kao argentinska pjevačica u pjesmi Kikija Lesendrića ,,Buenos Aires“. Kako Vam je prijalo iskustvo rada na filmu i da li biste voljeli da se oprobate još u nekoj filmskoj ili pak pozorišnoj ulozi?
– Interesantno, ponekad naporno. Moja scena je došla na red u šest ujutru, poslije 12 sati snimanja. Olakšala mi je činjenica da sam glumila samu sebe – pjevačicu punu ljubavi i strasti. Bila sam u sceni, između ostalih, i sa Džonom Sevidžom, tako da je učestvovanje u nastanku tog filma ipak jedno prijatno iskustvo. Nadam se da bih se i u mjuziklu podjednako dobro snašla.
Da li pjesma ,,Do krvi“ znači da je u pripremi i album i da li ćete se možda i Vi sami oprobati u pisanju tekstova ili komponovanju ubuduće? Da li ćemo čuti zvuke Vaše violine?
– Pjesma ,,Do krvi” je samo logičan nastavak moje karijere. A i violini se uvijek vraćam.
Kada pominjemo violinu, slušaoci su imali priliku da čuju zvuke Vaše violine i glas u Bakuu, kada ste bili dio evrovizijskog tima Željka Joksimovića u pjesmi ,,Nije ljubav stvar“. Naravno, dio ste Joksimovićevog tima na ovoj turneji, sa njim ste radili na projektu ,,Balkan Bazar“, ali, kažu da je ,,Evrovizija“ posebno iskustvo. Kakvo je ono bilo za Vas?
– Čarobno iskustvo. Ponosna sam što sam bila dio tog tima i što sam nastupala sa velikim profesionalcem i čovjekom koji je cijenjen u evrovizijskim krugovima. Uživala sam i u druženju sa, sada već dragim kolegama i predstavljanju svoje zemlje. Voljela bih da to iskustvo ponovim i kao solista.
Kakav je osjećaj bio nakon toliko godina stati ispred mikrofona kao glavna pjevačica u pjesmi ,,Do krvi“, a ne kao prateći vokal?
– Prijalo mi je da pratim svoj osjećaj bez prilagođavanja drugima. Što ne znači da nisam podjednako uživala i u dosadašnjem radu sa velikim zvijezdama.
Sarađivali ste sa mnogim izvođačima. Po čemu su Kiki Lesendrić i ,,Piloti“, Željko Joksimović, Zdravko Čolić, Toni Cetinski i Sergej Ćetković autentični, a što je to što sve ove izvođače spaja?
– Svi su izuzetno talentovani i svi stvaraju muziku koja će trajati. Većinom su poslovno isti kao i privatno. Od ekstremno profesionalnog do nešto opuštenijeg pristupa.
U međuvremenu, postali ste majka i supruga. Na koji način je to promijenilo Vas kao ženu, a na koji kao umjetnicu?
– Više volim sebe. U trudnoći sam na poseban način zavoljela svoje tijelo, a postala sam i svjesnija trenutka. Prolaznosti. Imam iskrenu podršku i razumijevanje muža. To je za nas, umjetnike, vječitu djecu, jako važno. U pjevanju imam slobodniji izraz i još više strasti i emocija. Mislim da oni koji me slušaju osjećaju to. Volim da pružam iskrene emocije.
Bojana Radonjić
Foto: PR
