DRUŠTVO SLAJDER

TALENTOVANI UČENICI GIMNAZIJE „STOJAN CEROVIĆ“ IZ NIKŠIĆA: Za njih nemoguće ne postoji

16.03.2016. u 7:15

 

-Najveće profesionalno i ljudsko zadovoljstvo mi je rad sa učenicima, kako kroz redovni nastavni proces tako i u pripremi učenika za državna i međunarodna takmičenja. Svaki uspjeh učenika mene posebno motiviše i daje mi uvijek dodatnu energiju – kaže za MNE magazin Slavko Radović, profesor matematike u Gimnaziji „Stojan Cerović“ iz Nikšića. Profesor sa dugogodišnjim radnim stažom i izuzetnim rezultatima na državnim i međunarodnim takmičenjima naglašava da su mu prethodne generacije i ove sada dale i daju poseban motiv, zadovoljstvo i ličnu sreću a svakako se ne mogu zaboraviti i njihovi mnogobrojni rezultati.

– Da bi se postigli ti rezultati neophodan je kontinuirani rad u redovnoj nastavi i pripremi učenika za državna i međunarodna takmičenja. Meni i mojim učenicima to nije predstavljalo veliki napor već  zadovoljstvo kontinuiranog rada koji je rezultirao mnogobrojnim uspjesima. Izuzetno se prijatno osjećam kada mogu mlade ljude da motivišem da zavole matematiku koja će im biti osnovna vodilja u njihovom budućem školovanju. Posebno mi je zadovoljstvo i čast što sam izveo brojne generacije učenika Gimnazije „Stojan Cerović“- zaključuje profesor Radović.

Obrad Jovanović je  učenik četvrtog razreda Gimnazije ,,Stojan Cerović” i kaže da mu je čast što je bio u prilici da predstavlja svoju školu na takmičenjima.

– Učestvovati na državnom takmičenju  je prije svega čast, jer takvu priliku dobijaju samo najbolji, a onda i privilegija jer imam priliku da snagom svoga uma dokažem da je matematika, u stvari, mnogo više od obične igre brojevima. Priroda je ogromna knjiga u kojoj je napisana nauka. Ona je stalno otvorena svima koji su željni znanja, ali je čovjek ne može razumjeti ukoliko prethodno ne nauči jezik kojim je nauka zapisana. A zapisana je upravo jezikom matematike. Matematičar N. Viner  je jednom prilikom rekao da je matematika nauka mladih i da drugačije ne može biti. Naime, kaže da bavljenje matematikom  predstavlja takvu gimnastiku uma, da je za nju potrebna sva gipkost i izdržljivost mladosti. Srž matematike čine konkretni primjeri i konkretni problemi-kaže Obrad.

On dodaje da je teško govoriti o motivaciji, jer i porodica i profesor i drugovi ga motivišu na sebi svojstven način.

-Ipak, najveću zahvalnost dugujem profesoru Slavku Radoviću koji me je naučio da nemoguće ne postoji  i  čiji primjer mi je svakako nešto poput svetionika do kojeg moram stići. Bez njegove pomoći i  bez njegove podrške siguran sam da ne bih uspio da u uđem u jednu kompleksnu nauku kakva je matematika. Njegov entuzijazam  i pošten, uljudan, prijateljski odnos mi je mnogo olakšao učenje. Neizmjerna podrška mi  je i moja porodica. Bez njih ne bih prebrodio neke poraze, kojih je bilo, moram priznati. Smatram da čovjek ne može osjetiti slast pobjede ako prethodno nije osjetio gorčinu poraza. Svaki uspjeh prija i svaka nagrada mi laska-priča Obrad.

On svojim najvećim uspjehom smatra osvojeno prvo mjesto na ,,Olimpijadi znanja” 2015. godine. Približava se kraj školske godine i on uskoro odlazi iz Gimnazije, pa ima poruku za generacije koje dolaze:,,Upis u ovu školu treba da vam bude motivacija za dalje uspjehe. Nekad ćete naići na zadatke i lekcije koje će vam se učiniti nemoguće za naučiti, ali onda sjetite se onoga što najviše želite i znajte da su  naporan rad i konstantno usavršavanje jedini pravi put do cilja. Ako vam nekad kažu da je nešto nemoguće, ne vjerujte im.  Nemojte  samo čitati. Borite se! Postavljajte pitanja i  tražite odgovore. Vjerujte da možete i uvijek dajte sve od sebe, a uspjeh sigurno neće izostati. Nikšićka Gimnazija je škola u kojoj se znanje i talenat cijene, to je škola za poštovanje“.

 

Nevenka Obradović, profesorica ruskog jezika ima 32 godine radnog iskustva.

-Još dok sam bila student Filološkog fakulteta znala sam da ću raditi u školi, bez obzira na to što sam završila za stručnog i naučnog prevodioca. Tada sam odlučila da ću ovaj posao obavljati savjesno i odgovorno jer savremeno društvo se temelji na obrazovanju i vaspitanju, kao i na najvećim ljudskim osobinama plemenitosti i čovječnosti. Svoj posao  sa mladima neizmjerno volim jer me ispunjava i oplemenjuje, a i u radu sa njima se najbolje osjećam. Posebno zadovoljstvo mi je rad sa talentovanim i nadarenim učenicima u pripremama za večeri poezije i takmičenja, kada saznajem da učenici žele i hoće da u svojim nastojanjima što više prošire svoja znanja. Rad sa njima je veoma lijep, zanimljiv i raznovrstan a u isto vrijeme traži potpunu angažovanost i predanost i učenika i nastavnika, a donosi ogromno zadovoljstvo. Ponosna sam na dosadašnje rezultate svojih prethodnih i sadašnjih učenika na školskim i državnim takmičenjima, posebno na osvojeno prvo mjesto na Olimpijadi znanja ruskog jezika u Moskvi 2008 godine. Ove godine na takmičenju su učestvovali učenici Anđela Lalatović i Dejan Delić. Takođe ističem i učešće svojih učenika na književnim večerima, posvećenim ruskim piscima i pjesnicima, kao i večerima ruske muzike i filma u kulturnim ustanovama kao što su: ,,Zahumlje”, Muzička škola ,,Dara Čokorilo”,,,Scena 213”,Udruženje crnogorsko-rusko u Nikšiću i Ruski kulturni centar u Podgorici-priča profesorica Obradović.

Profesorica je od strane Zavoda za školstvo angažovana u komisiji za polaganje stručnog ispita iz ruskog jezika. Takođe je angažovana u Ispitnom centru za izradu kataloga za gimnazije i stručne škole za polaganje eksterne mature, kao i na modeliranju kriterijuma ocjenjivanja na eksternom maturskom ispitu i na pregledanju testova.

Učenica četvrtog razreda Anđela Lalatović kaže da voli svijet jezika.

-Nikad ne možete u potpunosti savladati neki jezik i reći da sve znate. Učeći jezike ne možete se uhvatiti u koštac sa šablonima, jer jezik je živa stvar koja se vremenom mijenja. Učenje jezika za mene je lako i zanimljivo, a otkriti veze između nespojivih kultura preko jezika je neprocjenjivo zadovoljstvo. Još od osnovne škole gajim posebne simpatije prema ruskom jeziku i kulturi. Ne zbog toga  što nam je kultura i istorija isprepletena, već zato što sam željela upoznati ruske pisce, koji su na samom vrhu svjetske književnosti, matematičare, slikare, hemičare i šahiste. To moje interesovanje primjetila je moja profesorica ruskog jezika, koja je ujedno i moj razredni starješina, Nevenka Obradović. Na njen  predlog sam pristala da idem na takmičenje. Za mene takmičenje ne znači samo otići i pobijediti, već učiti i dati sebe koliko je to moguće, učiti na greškama koje sigurno više nećete ponoviti i naravno najljepši dio takvih događaja- sklapanje novih prijateljstava-kaže Ana u razgovoru za naš portal.

Ona je učestvovala na državnim takmičenjima  iz ruskog jezika 2014-te, 2015-te i 2016-te godine.

-Najdraža nagrada mi je osvojeno deveto mjesto na državnom takmičenju 2014. godine, kada sam bila  u drugom razredu, jer sam tada sklopila prijateljsvo sa sada mojom najboljom drugaricom. Osvajala sam nagrade i u šahu i likovnoj umjetnosti. Crtanje i šah su moji hobiji, kojima se svakodnevno posvećujem, jer za mene predstavljaju određenu vrstu relaksacije. Šah me uči da uvijek treba razmišljati nekoliko poteza unaprijed, a uz pomoć umjetnosti razvijam svoj pogled na svijet i svoje stavove usvršavajući tako sebe kao ličnost. Moja poruka za buduće gimnazijalce bi bila: ,,Učite šta god možete, kad god možete i od koga god možete, jer, vjerujte mi, bićete zahvalni sebi na tome jednog dana. Jer, kako kaže poznata kineska poslovica:,Znanje je blago koje prati svugdje i uvijek onog ko ga pronađe.”

Dejan Delić je učenik trećeg razreda, a  završio je OŠ ,,Bajo Pivljanin” u Donjim Breznima, opština Plužine. Prema njegovim riječima Gimnazija u Nikšiću pruža ogromne mogućnosti svim zainteresovanim učenicima i upravo radi toga on pohađa baš tu školu.

-U svom dosadašnjem školovanju pokazao sam interesovanje za razne oblasti. Uvijek sam bio odličan đak i to mi je bila značajna satisfakcija, ali priželjkivao sam da odem korak dalje, a to je takmičenje. Želju sam saopštio svojim nastavnicima u osnovnoj školi i iste godine smo oformili tim i učestvovali na Opštinskom takmičenju iz biologije i ekologije i osvojili drugo mjesto. Nakon tog takmičenja u VI razredu, kad sam bio IX razred učestvovao sam na državnom takmičenju iz biologije. Ipak, najdraže takmičenje mi je bilo u drugom razredu Gimnazije, i to iz geografije. Osvojio sam prvo mjesto i plasirao se na Olimpijadu koja je održana u Rusiji, u gradu Tveru. Ljepota i značaj ovog takmičenja nije samo u prvom mjestu i kasnijem učešću na Olimpijadi već u ostvarenju ambicija, sticanju iskustva, širenju opštih životnih shvatanja i povrh svega novih prijateljstava. Baš tada je ojačala želja da naučim ruski jezik. Oduvijek sam volio ovaj jezik, kulturu a prijatelji koje sam stekao u Rusiji su rasplamsali tu ljubav koju je kasnije  profesorica ruskog jezika Nevenka Obradović valorizovala i poslala me na državno takmičenje. U međuvremenu me, takođe profesorica Obradović, uputila na Konkurs za najbolji literarni rad na temu ,,Zašto volim Rusiju” gdje sam osvojio peto mjesto. Konkurs je bio na državnom nivou-priča Dejan.

On dodaje da su takmičenja za njega važan dio puta u bolju i sigurniju budućnost jer su to, kako kaže,  ,,pravi ispiti procesa učenja  koji je iznad bilo koje nagrade jer plod  učenja je znanje“.

Ana Vujačić je profesorica fizike i dobitnica je posebnih nagrada za najuspješnije nastavnike-mentore, šest godina uzastopno. Od strane Ispitnog centra nagrađena je dva puta putovanjem i boravkom u CERN, gdje se upoznala sa radom i eksperimentima najvećeg akceleratora na svijetu, kroz kvalitetne i iscrpne seminare.

-Svoju profesiju doživljavam veoma odgovorno. Sa posebnim zadovoljstvom pratim rad nadarenih učenika. Kad otkrijem talenat činim sve da se on razvije kroz rad, posvećenost i veliku angažovanost. Iako rad sa nadarenima traži vrijeme i odricanje, zadovoljstvo mi je da posmatram i pratim kako se taj talenat razvija. Sa ponosom ističem, da su za 10 godina moga rada u Gimnaziji „Stojan Cerović“, moji takmičari osvojili dvadeset sedam prvih, drugih i trećih nagrada na takmičenjima u organizaciji Ispitnog centra i Prirodno-matematičkog fakulteta. Među njima su i dva učenika Petar Tadić i Janko Radulović koji su učestvovali na međunarodnim olimpijadama znanja u Danskoj i Estoniji. Petar Tadić je na obje olimpijade osvojio bronzanu medalju. U organizaciji Ministarstva nauke tri moja učenika su proglašena za najbolje mlade istraživače u Crnoj Gori: Janko Radulović, Petar Tadić i Rade Dačević. Na ovim sjajnim, mladim, radoznalim učenicima željnim znanja je i budućnost našeg društva i države-zaključuje profesorica Vujačić.

Rade Dačević je učenik četvrtog razreda  i još od osnovne škole takmiči se iz fizike.

-U osnovnoj školi sam zavolio fiziku kroz rad nastavnice Nevenke Papović, a u Gimnaziji imao sam podršku od profesorice Ane Vujačić. Obje nastavnice, kao i moja porodica, prijatelji predstavljaju za mene najveću podršku. Učestvovanje na takmičenjima za mene je uvijek bilo izazovno.  Dobitnik sam tri prve nagrade na Olimpijadama znanja iz fizike u organizaciji Prirodno-matematičkog fakulteta u srednjoj školi i prvog mjesta na Državnom takmičenju u organizaciji Ispitnog centra u devetom razredu osnovne škole. Moj rad je prepoznala Fondacija ,,IV-5 Oikos” dodjelivši mi nagradu za najboljeg učenika Gimnazije ,,Stojan Cerović” u oblasti prirodnih nauka. Ministarstvo nauke mi je dodijelilo nagradu za najuspješnijeg mladog talenta u oblasti nauke do 20 godina života. Budućim gimnazijalcima bih poručio da pronađu ono u čemu su najbolji i vrijedno rade na tome, savjetujem ih i da pored školskih obaveza nađu vremena za svoje hobije-poručuje Rade.

 

Jelena Jovović učenica je četvrtog razreda i  predstavljala je svoju školu na brojnim takmičenjima na kojima je ostvarila zapažene rezultate.

-Kada me pitaju zašto takmičenje, jednostavno odgovorim da je čast i privilegija predstaviti školu iz koje dolazim, ali i svoj talenat, trud i rad koje sam uložila. Takođe, kroz takmičenja ispitujem svoje granice i mogućnosti i uvijek otkrivam nove stvari i o sebi i o drugima, stvaram novu percepciju svijeta u kojem živim. Od samog početka, podršku sam nalazila prvenstveno u svojoj porodici, zatim u svojim prijateljima, ali i u svom mentoru. Profesoricu Mirjanu Međedović, mog mentora, izdvojila bih kao jednu osobu za koju mogu reći da je zaista svojevrstan uzor iz oblasti iz koje se ja takmičim, a to je francuski jezik. Moj prvi susret sa časovima francuskog u srednjoj školi bio je impresivan, a zatim i tri godine provedene sa profesoricom Međedović, kao primjerom za pravog profesionalca u svom poslu, učinile su da zavolim francuski jezik da prema njemu gajim veliku ljubav i interesovanje da svakim danom naučim što je više moguće. Nagrade koje sam osvojila na državnim takmičenjima su rezultat naših ujedinjenih snaga. Čak i nakon njenog odlaska u penziju, nastavila sam da idem koracima na koje me je ona uputila i zahvaljujući njoj, ove godine sam osvojila prvo mjesto na državnom takmičenju u organizaciji Ispitnog centra Crne Gore. Ovogodišnju nagradu bih izdvojila kao najmiliju, jer sam uvidjela da mogu uspjeti da pređem razne prepreke na putu do svog cilja-kaže Jelena.

Ona osnovcima koji razmišljaju o tome da upišu gimnaziju, poručuje: ,,Gimnazija ,,Stojan Cerović” u Nikšiću obrazovna je i vaspitna ustanova u kojoj, ne samo da stičete prijateljstva i provodite jedan od najljepših perioda u životu, već i mjesto gdje ćete razviti svoje talente, gdje će oni biti prepoznati i vrednovani, gdje ćete imati mentore u kojima možete naći prijatelje koji se raduju vašim uspjesima skoro kao vi sami. Pomoći će vam da pređete razne barijere tokom školovanja i uspijete u tome što želite. Gimnazija predstavlja svojevrsnu odskočnu dasku za sve dalje uspjehe. Škola gdje su učili sada već uspješni ljekari, inženjeri, advokati, ekonomisti. Pružiće vam u svakom slučaju mnogo, ukoliko to budete znali da iskoristite“.

Vasilije Mijušković je učenik drugog razreda i za njega učestvovanje na takmičenjima predstavlja prelijepo iskustvo u kojem testira stečeno znanje. Ujedno je odlična prilika da upozna nove prijatelje.

-Od malih nogu me je interesovalo kako funkcionišu stvari u prirodi i da li se te stvari mogu objasniti. Moji roditelji su mi pomogli da napravim početne korake u fizici i tako je interesovanje raslo iz dana u dan. Porodica je uvijek bila oslonac na koji sam mogao računati u bilo kom trenutku, bili ti trenuci dobri ili loši, oni su bili tu. Govore mi da moram da nastavim, ma šta bilo i da treba uvijek da učim jer mi znanje niko ne može oduzeti. Prijatelji su zainteresovani za moj rad i uvijek su me podržavali. Jedan od mojih uzora je Nikola Tesla, veliki naučnik koji je imao viziju i uspio da unaprijedi čovječanstvo. Najmilija nagrada koju sam osvojio je drugo mjesto na Olimpijadi znanja 2015. godine na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici-kaže Vasilije.