MAGAZIN SLAJDER
JELENA RASPOPOVIĆ U OGLEDALU: Bez poštovanja slobode partnera nema ni pravog povjerenja
Današnja gošća rubrike ,,U ogledalu” portparolka Ministarstva saobraćaja i pomorstva Jelena Raspopović kaže da je imala srećno djetinjstvo. Rado se sjeća porodičnih ljetovanja provedenih na selu uz knjige i stripove, na branje kupina i vožnju biciklom. Prvi zarađeni honorar tih devedetih godina potrošila je na kupovinu ,,levisica 501” i banana split sa drugaricama u ,,Picadilly”-ju.
Sposobnost prilagođavanja i rješavanja situacije u kritičnim momentima, po njenom mišljenju, u današnjim uslovima postala je svojevrsna umjetnost.
I u poslu i u ljubavi važno joj je poštovanje i povjerenje.
Jelena Raspopović sa šest godina
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na vrijeme porodičnih ljetovanja, raspusta provedenih na selu, uz brdo knjiga i pročitanih stripova pozajmljenih od starijih rođaka, ,,Kapetan Mark”, ,,Blek stijena”, ,,Zagor”, ,,Alan Ford” i slično. Nijesu nam naravno bili dostupni internet i kablovske televizije. Na branje kupina i vožnju biciklima po selu. Na puno lijepih uspomena. Imala sam zaista srećno djetinjstvo, roditelje koji su se trudili da nam ispunjavaju sve želje, naravno uz poštovanje školskih zadataka i obaveza koje su se podrazumijevale. Sve po zasluzi. 🙂
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Koliko se sjećam to je bilo 90 tih godina, dok sam još uvijek bila srednjoškolka i pamtim da su bile utrošene na čuvene Levis 501 i banana split sa drugaricama u tada popularnom ,,Picadilly baru” u ulici Slobode.
Na čemu insistirate u poslu?
– Budući da radim poslove koji su vezani za svakodnevnu komunikaciju kako sa medijima, NVO, ali u velikoj mjeri i sa građanima insistiram prije svega na ljubaznosti i toleranciji. Svaki posao je u određenoj mjeri stresan i vezan rokovima, ali je ključno zadržati nivo u komunikaciji i međusobno uvažavanje i razumijevanje. Profesionalizam se naravno podrazumijeva, ali je u današnjim uslovima ponekad neophodno i improvizovati, pa je sposobnost prilagođavanja i rješavanja situacije u kritičnim momentima po mom mišljenju postala svojevrsna umjetnost. 🙂
Koju knjigu/film biste preporučili?
– Kako pripadam generaciji kojoj nisu bile dostupne moderne tehnologije, puno sam čitala i za svaku životnu dob imam po neku knjigu koja je tada ostavila veliki utisak na mene. Pa tim nekim redoslijedom od ranog doba nabrojala bih i izdvojila ,,Zov divljine” Džeka Londona, ,,Orlovi rano lete” Branka Ćopića, kasnije ,,Ime ruže” Umberta Eka, ,,Čiča Gorio” Onore de Balzaka i ,,Derviš i smrt” Meše Selimovića. Danas sa svojim klincima čitam dječije knjige i iznova prolazim kroz ,,Alisu u zemlji čuda”, ,,Mačka u čizmama” i slično, jer zbog svakodnevnih obaveza, nažalost, sve manje vremena imam za knjige koje bih rado pročitala. Posljednja knjiga koju sam pročitala je biografija ruske carice Katarine Velike.
Što se filmova tiče, sve zavisi od raspoloženja. Volim lagane filmove sa srećnim završetkom jer na kraju napornog dana nijesam uvijek raspoložena za drame i tragedije, ali sam veliki obožavatelj filmova sa istorijskom tematikom. Tako bih posebno izdvojila ,,Kraljicu Margo”, zbog fantastične muzike, glumačke postave, ali i scenografije i kadrova u filmu, ,,Ime ruže” sa Šonom Konerijem i malo drugačije tematike, ali takođe sa odličnim glumcima i muzikom, ,,Bilo jednom u Americi”.
Koje jelo najviše volite?
– Obožavatelj sam mediteranske kuhinje, morskih polodova svakako, ali volim da koristim priliku pa na putovanjima uvijek isprobam i neka egzotična jela. I da ne zaboravim palačinke, oduvijek i zauvijek. 🙂
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Osim početnog ljubavnog zanosa i zaljubljenosti, to jest ,,hemije” koja mora da proradi u samom startu, veoma je važno međusobno poštovanje partnera i povjerenje tokom kasnijeg zajedničkog života. Bez poštovanja slobode partnera nema ni pravog povjerenja.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Leonarda de Vinčija jer je bio vizionar ispred svog vremena, Koko Šanel jer obožavam modu.
Putovanje u Kinu bilo je za pamćenje
Putovanje koje pamtite?
– Nezaboravna su bila putovanja u Barselonu i Pariz u periodu prije nego što sam osnovala porodicu. Pamtim posjetu Diznilendu i Monmartru pored svih ostalih znamenitosti koje ovi fantastični gradovi nude, ali i nedavnu studijsku posjetu Kini, gdje sam sa kolegama novinarima kao gost kompanije CRBC obišla nekoliko velikih kineskih gradova, naravno nezaobilazni Kineski zid i sve ono što ova nevjerovatna zemlja nudi. Uz sjajnu ekipu novinara i izvanredno gostoprimstvo bilo je to putovanje za pamćenje.
Sinovi vole dječje pjesme i ,,Who See”
Pjesma Vašeg života je?
– Puno slušam muziku i teško da mogu da izdvojim samo jednu pjesmu mog života, ali recimo da pjesmu ,,Čuvam noć od budnih”, kao i kompletan muzički opus grupe ,,Leb i Sol” obožavam. Na veseljima volim da naručim i čujem ,,Mito bekrijo”. Kompozicije koje me uvijek oduševe i koje volim da slušam su ,,Bolero” od Morisa Ravela i ,,O Fortuna”, ,,Carmina Burana” od Karla Orfa, a spisak pjesama stranih izvođača bi bio ogroman, ali recimo da mi padaju na pamet ,,Unfinished sympathy” grupe ,,Massive attack”, ,,Bittersweet Symphony” grupe ,,The Verve” i ,,Those are the days of our lives” grupe ,,Queen”.
U posljednje vrijeme opet su aktuelni hitovi ,,Razbole se lisica”, ,,Vuče, vuče bubo lenja” i slično, ali, kako klinci rastu, i ,,Who See” :-).
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva
