Danas, 2. marta, navršava se 50 godina od premijernog prikazivanja filma ,,Moje pjesme, moji snovi“ (Sound of music) u ,,Rivoli teatru“ u Njujorku.
Nakon toliko godina, obilazak autobusom filmskih lokacija u Salcburgu privlači 300,000 turista. Toliko posjeta nemaju ni turističke atrakcije vezane za kompozitora Volfganga Amadeusa Mocarta u istom gradu.
Kritičari su okarakterisali film kao romantičnu, sentimentalnu glupost. Nemamo podatak kakva je bila njihova reakcija nakon što je ostvarenje Roberta Vajza ,,skinulo” sa vrha liste bioskopske zarade ,,Prohujalo sa vihorom” i zadržalo se na prvom mjestu sve do 1972. godine, kada je čeonu poziciju preuzeo ,,Kum”.
Bilo je planirano da Mariju glumi Odri Hepbern, ali je ipak na kraju odlučeno da to bude Džuli Endrjuz. Tekstove pjesama pisali su Ričard Rodžers i Oskar Hamerštajn. Pravljenje filma koštalo je 8,2 miliona dolara. Dobio je ,,Oskara” za najbolji film i najboljeg režisera.
Najmlađi sin Georga i Marije Trap, Johanes, kaže da film nije u potpunosti vjerodostajan.
– U stvarnom životu, najstarije dijete bio je Rupert, dok je to u filmu 16-godišnja Lizel koja se zaljubljuje u momka koji donose telegrame, Rolfija. Moja najstarija sestra zvala se Agata i bila je tako introvertna osoba, da kada smo gledali na platnu Lizel kako pjeva i pleše sa Rolfijem, pomislili smo na našu stidljivu Agatu i smijali se do besvjesti – kazao je Johanes za BBC.
On dodaje da je rođen 1939. godine i da su tada majka i otac bili 12 godina u braku i imali dvoje zajedničke djece, plus sedmoro iz prvog braka Georga fon Trapa.
U filmu se par vjenčao 1938. godine i imali su sedmoro djece.
Trapovi su znali da pjevaju i sviraju prije nego što je Marija došla, a otac Georg nije nikako bio distancirani, dominantni čovjek, već šarmantan, velikodušan, otvoren i nimalo nije bio marioneta kakvim ga prikazuju u ostvarenju Roberta Vajza.
Porodica je izgubila sav novac u austrijskoj banci 1930. godine, ali zadržali su vilu u blizini Salcburga. Nakon što su nacisti došli u Austriju marta 1938. godine, život im je postao nepodnošljiv i te godine su otišli. Nijesu išli preko planine kao u filmu, već vozom, pa onda brodom do Njujorka. Tu su nastupali i kasnije su kupili farmu u Vermontu, gdje porodica i dalje vodi hotel. Kada je Georg preminuo 1947. godine, Marija je ostala da izdržava sama desetoro djece. Tada je Marija napisala knjigu o njenom životu koja je postala bestseler.
Marija fon Trap umrla je u 82. godini, 1987. godine. Do njene smrti film je zaradio $286,214,286. Porodica Trap dobila je malo novca od tantjema predstave i filma.
B.R.
Foto: Daily telegraph/BBC