MAGAZIN PREPORUKA
NA DANAŠNJI DAN: Prije 51 godinu Martin Luter King dobio Nobelovu nagradu za mir
Foto: emersonkent.com
Na današnji dan prije 51 godinu američki borac za ljudska prava afro-Amerikanaca Martin Luter King primio je Nobelovu nagradu za mir.
Prisutnima se obratio ovim riječima:
,,Vaše Veličanstvo, Vaša Kraljevska Visosti, gospodine Predsjedniče, Ekscelencije, moje dame i gospodo:
Primam Nobelovu nagradu u vrijeme kada 22 miliona afro-Amerikanaca stoji u kreativnoj borbi da bi prekinulo dugu noć rasističke nepravde. Ovo priznanje prihvatam u ime Građanskog pokreta za ravnopravnost, koji je odlučan da postigne bogatstvo slobode i vladavinu pravednosti.
Činim to sa zadrškom radosti jer je juče u Birmingemu, Alabama, našoj djeci koja su pozivala na bratstvo odgovoreno vodenim bombama i nahuškanim psima te je neke tamo zatekla čak i smrt. Juče su u Filadelfiji, Misisipi, mladi ljudi koji su sebi htjeli da osiguraju biračko pravo mučeni i ubijeni. Ipak je, dakle, moja radost potisnuta osjećajem tuge da se mom narodu priprema slabost i siromaštvo i da je na najdonjoj ljestvici ekonomskog lanca.
Zbog toga se moram upitati zašto se ova nagrada dodjeljuje pokretu koji je opkoljen, kojem je propisana mukotrpna borba i pokretu koji još nije dostigao mir i bratstvo, koji sigurno čine bit Nobelove nagrade. Nakon zrelog razmišljanja dolazim do zaključka da je ovo priznanje, koje ja primam u ime pokreta, veliko priznanje tome da nenasilje predstavlja odgovor na centralna politička i moralna pitanja našeg vremena: potrebu čovječanstva da nadiđe nasilje i silu, a da pritom ne posegne za istim metodama.
Foto: Pennlive.com
Civilizacija i nasilje su suprotni koncepti. Afro-Amerikanci Sjedinjenih Država, prateći primjer Indijanaca, u svojoj su nenasilnosti pokazali da ona nije samo sterilna pasivnost, nego i moćna moralna snaga koja može usloviti socijalne promjene. Prije ili poslije svi ljudi svijeta moraće da pronađu isti put, da žive zajedno u miru i da pri tome ovu kosmičku elegiju pretvore u kreativni psalm bratstva. Kad se to postigne, čovječanstvo mora za sve ljudske konflikte razviti istu metodu, koja negira osvetu, agresiju i nepoštivanje. Temelj takve metode je ljubav.
Trnovit put koji je vodio od Montgomerija u Alabami do Osla potvrđuje tu istinu. To je put kojim idu milioni crnaca koji traže novo razumijevanje za dostojanstvo. Isti taj put otvorio je svim Amerikancima novu eru napretka i nade. Taj je put vodio do novog zakona o građanskim pravima, i on će biti proširen i povećan u veliku magistralu pravednosti, u to sam siguran, kad još veći broj crnaca i bijelaca budu gradili saveze kako bi riješili svoje zajedničke probleme.
Ja danas uzimam ovu nagradu sa stalnom mišlju na Amariku i s hladnom glavom i razboritim razmišljanjem o budućnosti. Odbijam da prihvatim da je očajanje jedini i konačni odgovor na promjenjive slučajeve u istoriji.
Odbijam da prihvatim ideju da zbilja današnje ljudske prirode čovjeka čini moralno nesposobnim da dosegne vječnu nužnost s kojom se oduvijek suočava.
Odbijam da prihvatim da je čovjek samo predmet u rijeci života, nesposoban da utiče na događaje koji ga okružuju.
Odbijam da priznam da se čovječanstvo toliko zaplelo u ponoći rasizma i rata da svanuće mira i bratstva nikada ne može postati stvarnost.
Odbijam da priznam ciničnu opasku da nacija drugu naciju mora prestizati na stepeništu nuklearnog naoružanja na putu u pakao.
Vjerujem da će u stvarnosti nenaoružana istina i ljubav imati posljednju riječ. To je jedini razlog zbog kojeg će pravda, čak iako privremeno nije zadovoljena, pobijediti trenutno trijimfirajuće zlo.
Vjerujem da čak i danas, dok traje razmjenjivanja granatne paljbe i patrona na bojnom polju, postoji nada u bolje sjutra.
Vjerujem u to da ranjena pravednost, koja leži na krvlju pokrivenim ulicama naše nacije, može sve nas izdići iz prašine sramote i biti pravi gospodar među ljudima.
Foto: AFP/Getty Images
Posjedujem razboritost da vjerujem kako će svi ljudi moći imati tri obroka dnevno, obrazovanje i kulturu za svoj duh, jednakost i slobodu za svoje duše.
Vjerujem da sve ono što su sagradili ljudi koji su fiksirani samo na sebe mogu razgraditi ljudi kojima nije stalo samo do samih sebe.
I još vjerujem da će se čovječanstvo jednoga dana pognuti pred oltarom Božjim da bude okrunjeno za svoju pobjedu protiv rata i prolijevanja krvi i da će nenasilno sprovođenje volje biti proglašena pravom zemlje. I da će lav i janje ležati jedno pokraj drugog i da će svaki čovjek sjediti mirno u svom vrtu ne plašeći se drugog čovjeka.
Ja još vjerujem da današnju situaciju možemo nadvladati. Ova vjera može nam dati hrabrost da prevaziđemo nesigurnosti budućnosti i da im pogledamo u oči. Ona će našim iscrpljenim stopalima dati novu snagu da nastavimo put dalje u grad slobode. Kad naši dani postanu turobni s tamnim oblacima, a noći tamnije i od najtamnije ponoći, onda ćemo znati da živimo u kreativnim nemirima vlastite civilizacije, koja se bori da bude rođena.
Danas sam u Oslo došao inspirisan i novim nasljedstvom čovječanstva. Ja ovu nagradu primam u ime svih ljudi koji vole mir i bratstvo. Ovdje sam kao posrednik, jer duboko u srcu znam da je ova nagrada nešto mnogo više nego samo počast meni lično. Svaki put kad letim avionom, to činim zahvaljujući mnogim ljudima koji omogućavaju to uspješno putovanje, zahvaljujući poznatom pilotu i mnoštvu nepoznatog osoblja koje stoji iza njega. Vi ovom nagradom nagrađujete pilote koji su poznati među nama, ljude koji su sjedjeli za kormilom kad se oslobodilački pokret vinuo u orbitu. Nagradu ste dodijelili šefu Lutuli iz Južne Afrike čiji se borci za i s njegovim narodom još susreću s najbrutalnijim formama ljudske neljudskosti. Vi nagradu dodjeljujete i personalu koje stoji iza tih šefova, bez čije se muke i žrtava krila slobode nikada ne bi odvojila od tla. Većina tih ljudi nikada neće dospjeti u novinske članke i njihova imena se nikada neće pojaviti u magazinu ,,Who's Who”. Ipak, kad predivno svjetlo istine obasja i naše vrijeme, doba u kojem živimo, muškarci i žene će znati, a djecu ćemo tome naučiti, da imamo bolju zemlju, bolje ljude, plemenitiju civilizaciju, jer su se ta djece Božja odvažila patiti za pravu stvar.
Mislim da će Alfred Nobel znati što znači ako kažem da ovu nagradu primam u ime duha jednog administratora dragocjenog nasljedstva, koje on čuva za prave posjednike: za sve one čija istina znači ljepotu i u čijim očima ljepota ima vrijednost pravog bratstva i mira, i to vrijednost veću no što je imaju dijamanti, srebro ili zlato. Najljepša hvala.”
Prevod teksta preuzet sa sajta Dadalos.org
