DRUŠTVO PREPORUKA
MR OLIVERA LEKOVIĆ POVODOM DANA NASTAVNIKA: O ulozi učitelja u formiranju ličnosti djeteta
Olivera Leković
UNESKO je 5. oktobar označio kao Dan nastavnika i obilježava se od 1994. godine. Povodom praznika, razgovarali smo sa učiteljicom iz OŠ ,,Pavle Rovinski“ mr obrazovne politike Oliverom Leković. Naša gošća, govoreći o profesiji ističe da je u prirodi posla prosvjetnog radnika da se prema njemu postavljaju mnogo veći zahtjevi, i kao prema čovjeku i kao prema stručnjaku, nego što je slučaj sa ostalim profesijama.
-On je prosvjetni radnik i u odjeljenju i kad izađe iz njega, njegovo zvanje traje dvadeset četiri sata na dan, sedam dana nedeljno. Učenje „kako držati“ nastavu je doživotni proces. Nastavni sadržaji se mijenjaju, dolaze nove generacije djece, društveni zahtjevi i odgovornosti su sve veće. Biti prosvjetni radnik iziskuje da budeš izuzetno svestrana ličnost. Neophodno je da budeš dobar psiholog i pedagog, metodičar, didaktičar, kreativac, retoričar, umjetnik… , ali i osoba spremna na cijeloživotno stručno usavršavanje. Ne treba zaboraviti, ispred svakog prosvjetnog radnika, osim obrazovnih ciljeva stoji zadatak da se ostvare i vaspitni ciljevi. Stoga, neophodno je da prosvjetni radnik bude uzor učeniku, tj. da ima izgrađene moralne vrijednosti kojima će pozitivno uticati na vaspitanje učenika. Iako se možda može steći utisak da je posao prosvjetnog radnika lak, on može biti ispunjen problemima kao što su prevelik broj učenika u razredu, preopterećenost silnim administrativnim poslovima, neodgovorni učenici, niska primanja i sl- priča mr Leković.
Naša sagovornica naglašava da je nastavnik najvažniji faktor od kojeg zavise rezultati vaspitno-obrazovnog rada u školi.
-Formiranje ljudi oduvjek je bio najodgovorniji i najozbiljniji društveni zadatak. Iz toga proizilazi mišljenje da je i nastavnički poziv izuzetna i značajna društvena djelatnost. Društvena očekivanja i zahtjevi su mnogo veliki kada je u pitanju nastavnička profesija. Poslije porodice, nastavnik ima veoma bitnu ulogu u formiranju ličnosti učenika i svih njegovih sposobnosti. Važna stavka je da nastavnik izgradi svoj autoritet. Mnoga istraživanja su pokazala da osobine nastavnika imaju veliki značaj za odvijanje nastave i cjelokupan vaspitno-obrazovni rad. Da bi se pristupilo procesu formiranja ličnosti mladih ljudi, potrebno je da nastavnik posjeduje poželjne osobine i karakteristike kojima će privući pažnju učenika – pojašnjava naša sagovornica.
Polaskom djeteta u školu prva osoba sa kojom stupa u kontakt je učitelj. Zato je vrlo važno da ta figura učitelja ostavi na dijete pozitivan utisak.
-Pozitivan stav učitelja prema djeci i svom pozivu, vedar duh, primjerena garderoba, adekvatno ponašanje i sl. sigurno će doprinijeti da prvo dječje iskustvo sa školom protekne u najboljem redu, što je polazna osnova da dijete sa lakoćom prihvati i školske obaveze koje nastupaju. Reformom obrazovanja u Crnoj Gori osnovna škola traje devet godina (tri ciklusa) gdje djeca polaze u školu sa šest godina starosti. Tako je u prvoj školskoj godini omogućeno učitelju da svoj rad sa djecom više bazira na postizanju vaspitnih ciljeva, na što boljem individualnom upoznavanju učenika, njegovih mogućnosti i sposobnosti. Sve to prije reforme, u osmogodišnjoj osnovnoj školi, nije bilo moguće. Rad učitelja u tim prvim godinama školovanja djece je od velikog značaja i za fazu prelaska iz razredne u predmetnu nastavu. U našim osnovnim školama u petom razredu imamo već rad organizovan kroz predmetnu nastavu. Tu je vrlo važno da je učitelj pripremio svoje učenike na tu promjenu. Važno je i da učitelj upozna kolege, odnosno predmetne nastavnike, sa specifičnostima svakog učenika, gdje će poseban akcenat staviti na mogućnosti talentovane djece i djece sa teškoćama u učenju-kaže Leković.
Na pitanje koje karakteristike treba da ima dobar učitelj naša sagovornica kaže:
-Prije svega, mora da voli svoj poziv, mora da voli i razumije djecu. Bez ljubavi prema djeci i snažne motivacije za uspešno vaspitanje i obrazovanje nije moguće iskoristiti ni prednosti moderne tehnike i tehnologije u nastavi. Dobar učitelj umije stvoriti dobru atmosferu u odjeljenju. Kad kažem „dobru atmosferu“ mislim da prvo treba učeniku osvjestiti da pripada grupi (odjeljenju) u kojoj da bi se svi dobro osjećali moramo jedni druge poštovati i uvažavati. To se postiže jasnim isticanjem pravila ponašanja i obrazlaganjem zašto je neophodno poštovati pravila, stalnim pozivanjem na postavljena pravila… Naravno, uvijek postoje djeca koja, iz raznih razloga, to teže prihvataju. Neminovno dolazi do remećenja odnosa među djecom i uopšte atmosfere i rada na času. Tada učitelj ima velik i odgovoran zadatak da utvrdi uzrok takvom djetetovom ponašanju, što čini u saradnji sa roditeljima i psihološko-pedagoškom službom. Nisam zagovornik sprovođenja stroge discipline gdje djeca poštuju pravila i samog učitelja, samo iz straha. Sam strah je negativna emocija koja onemogućava učenika da iskaže sve svoje potencijale. Učitelj treba da gradi autoritet na pravičnosti, dosljednosti, davanju podrške, razumijevanju svakog učenika… Učitelj može ispuniti svoje ciljeve samo onda kad je stekao povjerenje i poštovanje svojih učenika, a to će steći jedino ako je vrijedan povjerenja i poštovanja. Mišljenja sam da se učeniku treba dati sloboda u izražavanju kako bi se oslobodila kreativnost i razvila motivacija za sticanjem novih saznanja. Dobar učitelj mora da bude zrela i stabilna ličnost, da poznaje razne tehnike uspostavljanja kontakta i interakcije sa učenicima, da bude sposoban da radi u timu i sarađuje sa roditeljima. Od dobrog učitelja se očekuju organizacione sposobnosti, sposobnost da se razumiju i prihvate kultura i vrijednost drugih sredina i porodica, kao i razvijeno osjećanje za demokratske vrijednosti i uravnotežen odnos prema ličnoj samostalnosti. Učitelj treba da teži da postepeno povlači autoritet, da stavlja svoj autoritet u drugi plan, sve do samog ukidanja potrebe za njim. Učiteljev autoritet se temelji upravo na postizanju učenikove samostalnosti i odgovornosti, kao i kritičkog i stvaralačkog odnosa prema svijetu.
Naša sagovornica za kraj podsjeća na citat njemačkog pedagoga Bernarda Bueba: „Nijedno dijete nije izgubljeno ako ima učitelja koji vjeruje u njega.“
Mn.M.
