ART SLAJDER
ZIJAH SOKOLOVIĆ NA FIAT-U 2015: U stvarnom životu svi smo glumci
-Baveći se pozorištom bio sam u sumnji između teorije i prakse. Teorija je govorila da bez glumca ne može pozorište da počne i da je glumac najznačajniji, ali u realnom životu to baš nije bilo tako zato što je sve važnije u strukturi pozorišta od samog glumca, način na koji su se predstave pravile i, što me najviše intrigiralo u negativnom smislu, kako su se kasnije te predstave igrale- kazao je glumac i režiser Zijah Sokolović u razgovoru sa novinarima danas u Kuslevovoj kući u Podgorici.
– Predstave su se igrale toliko koliko se direktoru sviđalo, čovjek koji je vodio menadžment pozorišta koliko je bio pijan na premijeri, pa je on onda odlučivao da li mu se dopala ideja ili ne kada bi se probudio. Tako su u nekoj drugoj mjeri predstave koje smo pravili počele da nas grizu – kazao je Sokolović.
Tema je bilai kako se gradi iluzija u pozorištu.
– Počeo sam da upotrebljavam gledaoca kao partnera u predstavi, kao drugog klovna koji se pojavljuje i, još interesantnije, u smislu zanata, da na sceni kažem sve ono što vidim u gledalištu. U smislu, da neko maše nogom pa da mu kažem: ,,dekoncentrišeš me, idi psihijatru, sredi se“, i da kažem: ,,kako si pogrešno čarape stavio, vidi se da si seljak“, ,,gospođo, kako ste taj dekolte lijepo napravili“… – priča Sokolović.
On je podsjetio da se u predstavi služi riječima koje su možda i vulgarne, jer glumci moraju da govore sve.
– Premda psovke ne postoje kao ružne riječi dok im se ne da predznak. Jer ako kažeš ženi da je krava, primjera recimo, ako misliš na ,,milka“ čokoladu onda je to pohvalno. Zavisi iz kog konteksta joj kažeš te stvari. To sam kasnije razradio do interesatnih stvari – objašnjava Sokolović.
Tema glumca i gradnja iluzije svidjela se glumcima u svijetu, što ga je šokirao.
– Obišao sam čitav svijet… I doživljaj toga da glumci u svijetu misle na isti način ne o meni i kako ja mislim, nego o pozorištu i o glumcu je mene prosto oduševio. Ja sam se služio lascivnostima, a oni su uzeli neki drugi oblik koji je prilagodiv njihovom mentalitetu u svojoj predstavi – rekao je Sokolović.
On je istakao da zastupa tezu da je glumac sredstvo koje traži da se njegove misli i emocije praktično vide.
U stvarnom životu svi smo glumci, kaže Sokolović.
Ispričao je anegdotu o reakciji na svoj zanat.
– Meni došao čovjek poslije predstave. Kaže: ,,Mi smo razočarani Vašom predstavom.“ ,,Što?“ ,,Psujete, to je strašno.“ Rekoh: ,,Ne psujem ja, nego on.“ Kaže on: ,,Ko on? Nemoj me pravit budalom.“ Rekoh: ,,Nisam to ja, to je on.“ Ja sam igrao lik onoga koji psuje – pričao je Sokolović, što je izazivalo smijeh kod publike.
Govorio je i o radu sa djecom Kurdama i mališanima iz Afrike, o projektu koji priprema u Beogradu na temu demokratije.
On je kazao da smo mi kao društvo gladni ,,Farme“.
– To nam treba. Mislim da treba da se pogleda, da se vidi šta je to. Smatram da u društvu u kojem živimo i predstavama koje igramo, je potrebno da čovjek ne negira ,,Farmu“ kao takvu, nego da pokuša sa mladim ljudima koji su pisali peticiju da uradi nešto drugačije. Sjedite, razmislite, napravite suprotno od rijalitija i stavite peticiju za to – poručio je Sokolović.
Ovaj događaj izazvao je veliko interesovanje, pa su se nizala pitanja o načinu rada i humanitarnim projektima od novinara i publike.
Glumac je bio veoma raspoložen za razgovor, tako da je cijeli događaj trajao sat i po. Moderator je bio Damjan Pejanović.
B.R.
Foto: Boris Šekularac
