Marina Banović predstaviće se na otvaranju Montenegro Fashion Weeka 6. aprila kreacijom inspirisanom Jelenom Petrović Savojskom, a 9. aprila i novom kolekcijom.
Nakon toga, očekuje je učešće na Albania Fashion Weeku u Tirani i World Designers Fashion Weeku u Kazahstanu.
Nit koja povezuje sva tri predstavljanja je kolekcija „Dodir besmrtnosti“.
Otvaranje Montenegro Fashion Weeka obilježiće kreatorke sa odjevnim predmetima inspirisanim Jelenom Petrović Savojskom. Kakva je kreacija koju ćete Vi prikazati, kako kroz Vaš modni izražaj izgleda Jelena Petrović Savojska?
– Otvaranje Montenegro Fashion Weeka za mene ima i posebnu simboliku kontinuiteta. Još prije dvadeset godina, moja kolekcija predstavljena na AltaRoma Alta Modi, 2006. bila je inspirisana Jelenom Petrović Savojskom. Danas joj se vraćam iz zrelije, introspektivnije perspektive.
Kreacija koju prikazujem nije istorijski citat, već savremena interpretacija njenog duha – spoj aristokratske elegancije, unutrašnje snage i tihe ženstvenosti. Kroz boju, teksture i suptilne detalje gradim lik žene koja nosi dostojanstvo kao svoju prirodnu formu. Nakit, krunu i ćemer je radila Olga Fedotova Đurović, savremenim pristupom kroz 3D štampu.
U kratkom roku predstavićete kolekcije na WDFF u Kazahstanu i MFW. Kakvu modnu priču predstavljate u Kazahstanu, a kakvu domaćoj publici?
– Ovaj period za mene je intenzivan i inspirativan – odmah nakon Montenegro Fashion Weeka putujem na Albania Fashion Week, a već 15. aprila za World Designers Fashion Week.
Kolekcija „Dodir besmrtnosti“, radnog naziva „Moja meduza, muza“, biće nit koja povezuje sva ova predstavljanja, ali sa različitim akcentima.
U Kazahstanu naglasak stavljam na dijalog Istoka i Zapada – kroz simboliku, pokret i strukturu. U regionu, uključujući Tiranu i Podgoricu, kolekcija dobija intimniju dimenziju – fokus na emociju, transformaciju i lični pečat. Moje sazrijevanje.
Rekli ste da je kolekcija koju posebno pripremate za World Designers Fashion Week u Kazahstanu dijalog Istoka i Zapada. Kako Vi gledate na univerzalnost i ljepotu mode, uz umjetnost kao sponu među ljudima?
– „Dodir besmrtnosti“ posmatram kao prostor gdje se brišu granice, kako moje lične, emotivne, misaone, stereotipne, očekivane tako i između kultura, vremena i identiteta. Kroz predstavljanje na World Designers Fashion Weeku želim da pokažem da moda nije vezana za prostor, već za osjećaj.
Umjetnost je univerzalna spona među ljudima – ona komunicira bez prevoda. Ljepota mode leži upravo u toj sposobnosti da poveže različite svjetove i stvori jedinstven, prepoznatljiv izraz.
Hrabrost mi je donijela slobodu da stvaram izvan očekivanog, da istražujem i gradim sopstveni vizuelni izraz. Bez opterećenja da li se to dopada nekome ili ne. To je jedan vid luksuza koji mogu i želim da priuštim sebi
Na koji način ste iskoristili upcycling u kolekciji koju ćete prikazati na Montenegro Fashion Weeku?
– Upcycling je karakterističan za moje prethodne kolekcije, a u kolekciji za Montenegro Fashion Week koristim ga skoro neosjetno. Par modela su transformisani i datiraju iz kolekcije iz 2016. Poseban mi je izazov ovakav proces. To je proces transformacije – ne samo materijala, već i značenja onda i sada. Sazrijevanja.
Kroz rekonstrukciju postojećeg odjevnog komada i postojećih tkanina stvaram nove siluete koje u sebi nose slojeve prošlosti. To je za mene vrlo blisko temi kolekcije – ideji besmrtnosti, gdje ništa ne nestaje, već se mijenja i traje kroz nove oblike.
Jedan od citata kaže: Originalnost u modi nikada nije slučajna; ona se bira s hrabrošću. Koliko je Vama u poslu i životu bila važna ta hrabrost, koliko Vam je donijela ili oduzela?
– Hrabrost je temelj svakog autentičnog izraza. U mom radu je nužna i ne dovodi se u pitanje, jer ja nijesam dizajner koji stvara za konzumeriste trenda.
Donijela mi je slobodu da stvaram izvan očekivanog, da istražujem i gradim sopstveni vizuelni izraz. Bez opterećenja da li se to dopada nekome ili ne. To je jedan vid luksuza koji mogu i želim da priuštim sebi. Imperativi ne utiču na mene ni u onome šta radim, ni kako to prezentujem, ni kakve su mi društvene mreže, kakva mi je fotografija… Kad nabrajam, onda vidim da zaista sve to jeste hrabrost, jer nijeste pod uticajima i pritiscima. Istovremeno, nosila je i rizik – ali vjerujem da bez tog rizika nema ni istinske originalnosti.
Na kraju, ono što ostaje nije trend, već lični pečat – a za njega je uvijek potrebna hrabrost.
Bojana Radonjić
Foto: Boris Šekularac