U drevnoj Grčkoj (469 – 399 pr.n.e.) Sokrat je bio naširoko hvaljen zbog svoje mudrosti.
Jednog dana dođe mu poznanik vrlo uzbuđen:
– Sokrate, znate li šta sam upravo čuo o Diogenu ?
– Samo trenutak. Prije nego mi kažeš što kažeš napravićemo mali test. To se zove trostruki filter test – odgovori Sokrat.
– Trostruki filter?
– Tačno, prije nego mi ispričaš o Diogenu, profiltriraćemo ono što mi namjeravaš reći. Prvi filter je istina. Jesi li apsolutno siguran da je ono što mi namjeravaš reći istina?
– Ne, zapravo sam samo čuo o tome.
– Dobro, znači ne znamo je li to istina ili ne. Pokušajmo s drugim filterom, filterom dobrote. Je li ono što namjeravaš reći o Diogenu nešto dobro?
– Ne, naprotiv…
– Dakle, želiš mi reći nešto o Diogenu što može biti loše, čak i ako nijesi siguran da je istina?
Čovjek je slegnuo ramenima, malo zbunjen.
Sokrat je nastavio :
– Vijest još uvijek može proći test, jer postoji i treći filter, filter korisnosti. Hoće li ono što mi želiš reći o Diogenu biti korisno za mene?
– Ne, mislim da neće.
– Pa, zaključio je Sokrat, ako ono što mi želiš kazati nije istina, niti je dobro, niti korisno, zašto to uopšte reći meni ili bilo kome drugome?