NAŠE PRIČE SLAJDER
PJESNIKINJA NADA MATOVIĆ: Svako od nas teži da ostavi trag
Foto: Privatna arhiva
Crnogorska pjesnikinja Nada Matović autorka je pet zbirki, a nedavno je u Šapcu na konkursu ,,Zlatno pero 2024.” nagrađena za tri pjesme: ,,U ime ljubavi”, ,,Cvijet” i ,,Vezujem te”.
Kako kaže u razgovoru za MNE magazin, ponosna jeste, ali smatra da položaj umjetnika nije na zavidnom nivou.
Rođena Beranka dobitnica je brojnih priznanja i članica nekoliko književnih udruženja.
– Stvaralaštvo mom životu daje pokret, inspirisana Kostićevom Santa Marijom, a u traganju za promjenama, jer svako od nas teži ka tome da negdje ostavi trag, tako je sve počelo. Koraci nekada idu u tom smjeru da ne mogu ni da pohvatam koliko uspjeh raste, ali opet u Crnoj Gori me nema – poručuje ona.
Pjesma,,Sjenke” iz zbirke ,,Kofer izgubljenih riječi”
Ističe da je poeziju oduvijek voljela, ali se u početku plašila reakcija vezanih za njeno stvaralaštvo.
– Kada sam vidjela da stižu pozitivne rakcije, dobila sam želju da ostanem u tom svijetu. Ma koliko položaj same poezije poteškoća sa sobom nosio. Poezija je nažalost najmanje čitana danas, ali nadamo se da će i to s vremenom biti prošlost – dodaje ona.
Matović smatra da se njene nagrade ne cijene dovoljno.
– Što se tiče književnih udruženja, smatram da sam tu samo na papiru, jer nemam sa te strane nikakvu pomoć, bar ne u Crnoj Gori i ja sam umjetnik, ali iskreno se nadam da ću isto imati bar približan položaj kao drugi. Očigledno je još uvijek važnije ono fizičko stanje, nego intelektualni posao – istakla je ona.
Apeluje na Ministarstvo kulture i medija da bi trebalo otvoriti kulturne forume za mlade umjetnike.
– Kako bi svako od nas mogao da javno iznese svoje ideje, tako bismo mogli svi aktivno učestvovati u oporavku položaja kulture, jer o njoj se nikako ne diskutuje, kao da ne postoji – poručuje.
Pisanjem poezije se bavi još od srednje škole i kaže da poezija jeste promijenila njen život, stavove prema drugima.
– Ali opet sam malo vidljiva. Zato što ljudi dosta provlače invaliditet kroz moj rad, a ja stvaram zato što volim umjetnost, a ne zbog problema koji imam. Objavite zbirku, ali nemate kanale distribucije, prodaju, marketing, ništa od navedenog. Kada ste osoba s invaliditetom ta situacija je još gora – priča ona.
Poručuje da društvena situacija kada su osobe s invaliditetom u pitanju nije baš najbolja, te da nijedan objekat nema elektromotorne rampe za korisnike kolica, pa im je onemogućeno praćenje sadržaja, koji se odvijaju na spratu.
– Takođe, još uvijek nažalost postoji visok stepen predrasuda, pa nam i to otežava sticanje prijateljstava. Ovim putem želim da apelujem na knjižare da me potraže da zajedno pronađemo način na koji bih bila bar malo vidljivija – zaključila je ona.
N.P.
