29.04.2024. u 10:02
Srećna sam da istaknem da u periodu za nama u Gimnaziji nije bilo registrovanih slučajeva vršnjačkog nasilja. Kada je u pitanju formalno registrovanje slučajeva vršnjačkog nasilja, u školi pravimo razliku između onoga što je nasilje i onoga što je vršnjački sukob, kao izolovani slučaj koji se desi i, manje ili više uspješno, prevaziđe.
Budući da je u našoj školi više od dvije hiljade učenika i da je period srednje škole izazovan period razvoja učenika, kako za njih same, tako i za sve nas koji smo direktno ili indirektno u kontaktu i radu sa njima, neminovno je da dolazi do konflikata i sukoba. To je nešto na šta smo spremni i sa čim se moramo suočavati svi mi koji smo zaposleni u vaspitno-obrazovnom procesu. Na nivou škole imamo razrađen sistem djelovanja u takvim situacijama koji se sastoji od različitih aktivnosti. Naime, na početku godine formirali smo tim za prevenciju nasilja i vandalizma, koji je zadužen za praćenje aktivnosti koje se odnose na ovu problematiku. Zatim, organizovana su redovna dežurstva učenika, profesora i tehničkog osoblja, a u okviru tih dežurstava je zadatak odgovornih da prate i obavještavaju nas o svim zapažanjima i eventualnim problemima dok obavljaju dužnost. Važno nam je bilo da upoznamo sve učenike i roditelje sa Pravilnikom o kućnom redu škole i Zakonom o izricanju vaspitnih mjera učenicima, koji su istaknuti na našem sajtu. Dalje, tema vršnjačkog nasilja je nešto o čemu se mnogo govori i u našoj školi, pa smo kroz časove odjeljenjske zajednice razgovarali o tom pitanju, a prošle godine smo organizovali radionice za sve učenike naše škole, kao i za Savjet roditelja, jer su roditelji glavni saveznici u rješavanju problema učenika.
Takođe, ove godine je i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija poslalo korake za postupanje svim školama, što svakako pomaže u organizaciji na nivou ustanove. Jedan primjer kojim djelujemo na prevenciju vršnjačkog nasilja je i saradnja sa NVU CAUZ, u okviru koje smo obezbijedili treninge „Ujedinjenim glasom ka promjeni: Snažno protiv nasilja u školama” za 15 profesora naše škole, pa nakon toga i za 15 učenika koji su bili u pratnji svojih profesora i koji po povratku realizuju brojne aktivnosti na nivou škole. Naročito je značajna vršnjačka podrška budući da su ti učenici sada na raspolaganju svim drugim učenicima u školi ukoliko je potrebna pomoć u prevazilaženju problema. Imaju svoj prostor u školi gdje održavaju sastanke sa učenicima, kao i svoju stranicu na društvenim mrežama koju podržava naša škola.
Naglasila bih da i kao škola sa ovako velikim brojem učenika imamo pedagoško-psihološku službu koju čine dva pedagoga i dva psihologa, koji su na raspolaganju učenicima tokom cijelog njihovog boravka u školi, a čiji su nam stručni savjeti značajni i uvijek dobrodošli.
Svakako, uz sve ove definisane korake i smjernice koje imamo za reagovanje u slučaju pojave vršnjačkog nasilja, smatram da je primarna prevencija ključno polje na kome treba da radimo kako bi se ojačao senzibilitet cjelokupne društvene zajednice po ovom pitanju i kako bismo zajedno bili glasni u borbi protiv nasilja. U tom smislu važno nam je ohrabriti učenike da govore o svojim problemima, o onome što im se dešava, i da budemo pristupačni i puni razumijevanja, jer vjerovatno nećemo uvijek primijetiti promjene koje ukazuju na postojanje problema, nećemo uvijek znati, pa ne možemo ni reagovati ako to nije prijavljeno.
Iako je mnogo urađeno na prevenciji vršnjačkog nasilja, smatram da možemo više i možemo bolje sve dok svima ono ne bude očigledno kada se desi. U javnosti, problem vršnjačkog nasilja najviše se vezuje za škole, jer je to za djecu mjesto na kome provode najviše vremena i mjesto najvećeg okupljanja djece sličnog uzrasta, ali mislim da je ovo pitanje cijelog sistema, društva i da svi oni aspekti koje primjećujemo da nisu dobri u društvenoj zajednici prenose se i na djecu a djeca to gledaju, pasivno uče i primjenjuju u životu.
Autorka: Biljana Vučurović, direktorica Gimnazije ,,Slobodan Škerović”