MAGAZIN PREPORUKA Uncategorized
ZANIMLJIVOSTI: Priče koje se kriju iza novogodišnje tradicije širom svijeta
Ilustracija
Svake godine objavljuju se tekstovi o običajima za Novu godinu širom svijeta, a mi smo se ovoga puta odlučili za nešto drugačiji pristup.
Prenosimo zanimljivu priču iza novogodišnjih tradicija širom svijeta.
Kako piše Dictionary.com, uvijek popularan, ali rijetko uspješan čin donošenja novogodišnjih odluka je mnogo stariji nego što mnogi misle. Prije više od 4.000 godina, Vavilonci su davali obećanja bogovima kao dio Akitua, festivala koji je slavio novu godinu. Obećanja su često uključivala stvari poput plaćanja dugova ili vraćanja pozajmljene poljoprivredne opreme. Vavilonci su bili motivisani da zaista ispune ova obećanja, jer niko nije želio da prekrši obećanje dato Bogu.
Stari Rimljani su imali sličnu praksu, da daju novogodišnja obećanja Janusu, bogu sa dva lica. Upravo po njemu je mjesec januar dobio ime. Kasnije, hrišćani bi na proslavu nove godine gledali kao na vrijeme za duhovno usavršavanje i zavjetovali se da će biti bolje u sljedećoj godini. Danas novogodišnje rezolucije nisu religiozan čin i većina ljudi daje obećanje sebi, a ne božanstvu.
Ispuštanje fluorescentne lopte na Tajms skveru
Tradicija ispuštanja ogromne fluorescentne lopte u Njujorku za proslavu Nove godine nastala je 1907. godine. Tada je izdavač ,,Njujork tajmsa” (NewYork Times) Adolf S. Oks unajmio kompaniju za izradu znakova Artkraft Štraus da napravi veliku, ekstravagantnu loptu koja je mogla da se osvijetli i spusti u čast početka 1908. godine. Prva lopta koju je dizajnirao graditelj Džejkob Star bila je napravljena od gvožđa i drveta i teška oko 700 funti, odnosno 317.5 kilograma.
Prema zvaničnom sajtu Tajms skvera, njujorška lopta i druge lopte koje se ispuštaju u novogodišnjoj noći datiraju još od takozvanih „vremenskih lopti“ koje su se koristile ranih 1800-ih. Nekada se ,,velika lopta” iznad opservatorijuma ili druge visoke zgrade spuštala u određenom času kako bi pomogla kapetanima brodova.
Napravite buku
Bilo da je u pitanju buka koju pravi vatromet ili lupanje po šerpama i tiganjima, iza svega toga krije se jedna stvar koja seže daleko u prošlost – tjeranje zlih duhova. U drevnoj Kini se govorilo da će zli duhovi tražiti žrtve tokom dolaska nove godine. Prema legendi, ovi zli duhovi mogli su biti uplašeni i rastjerani bučnim vatrometom. Vremenom smo svi zadržali buku i vatromet, ali smo se manje plašili duhova. Imajući to u vidu, tradicija zastrašivanja duhova i dalje je ,,živa” na Filipinima, gdje novogodišnji veseljaci često ispaljuju vatromet, trube sirene iz automobila ili lupaju u lonce i tiganje kako bi uplašili zle duhove.
,,Auld Lang Sine”
„Auld Lang Sine“ je novogodišnja pjesma koju svi vole da pjevaju. Za popularnost i asocijaciju na doček Nove godine zaslužan je kanadski muzičar Gaj Lombardo. Lombardo i njegov bend, Royal Canadians, izveli su pjesmu na radiju 31. decembra 1929. i nastavili to da rade decenijama.
Lombardo je za pjesmu saznao kada je bio tinejdžer i čuo kako je pjevaju Škoti koji su živjeli u blizini njegovog rodnog grada u Kanadi. „Auld Lang Sine“ je zapravo pjesma za koju je tekst napisao škotski pjesnik Robert Berns. U pjesmi se ne pominje novogodišnja noć, ali njene teme radosti i žaljenja prilično se uklapaju u praznik.
Šampanjac
Prije nekoliko stotina godina, šampanjac je bio izuzetno skupo piće koje su samo mogli da priušte bogati i elita.
Tehnologija je olakšala proizvodnju šampanjca, a ljudi su zarađivali više novca zahvaljujući industrijskoj revoluciji. Srednja klasa je mogla sebi da priušti da kupi šampanjac kao piće za posebne prilike.
Novogodišnji poljubac
Prema većini izvora, novogodišnji ,,smooch”, odnosno poljubac seže do drevnog engleskog i germanskog običaja. U to vrijeme se vjerovalo da će ljubljenje voljene osobe garantovati godinu punu ljubavi i romantike. Alternativno, ljubljenje stranca bi osiguralo da ćete naći ljubav u narednoj godini, možda čak i sa strancem kojeg ste upravo poljubili. Tradicija se održavala na maskenbalima i popularizovana je u moderno doba dramatičnim novogodišnjim poljupcima u popularnim filmovima („Kada shvatiš da želiš da provedeš ostatak života sa nekim…”)
Paljenje strašila
U Ekvadoru je popularna tradicija da se Nova godina slavi paljenjem lutke nalik strašilu koja se zove monigote ili el año viejo (bukvalno, „stara godina“). Kaže se da tradicija predstavlja oslobađanje od kajanja ili otpuštanje loših stvari iz prethodne godine. U novije vrijeme postalo je popularno da djeca dizajniraju likove po crtanim likovima ili superherojima. Za odrasle, slike često mogu da liče na ljude koji im se ne dopadaju, kao što su političke ličnosti ili članovi omraženih sportskih timova, upravo iz razloga koje biste očekivali.
Dvanaest srećnih zrna grožđa
U Španiji i zemljama španskog govornog područja, uobičajen novogodišnji izazov uključuje pokušaj da se pojede 12 zrna zelenog grožđa prije nego što sat završi 12 puta da signalizira ponoć. Kaže se da ako osoba uspe da završi izazov biće blagoslovena srećom tokom cijele nove godine. Na osnovu novinskih dokaza, izgleda da je ovaj izazov počeo tokom 1880-ih. U to vrijeme, španska visoka klasa je kopirala francusku tradiciju jedenja grožđa uz uživanje u šampanjcu. Niži slojevi su se zabavljali ovim prikazom i počeli da se rugaju bogatima tako što su i sami jeli grožđe.
Hognamay
Hogmanay je škotska riječ za novogodišnju noć, a odnosi se na ogromnu proslavu. U Škotskoj, Hogmanaj svečanosti na nekim mjestima se sastoje od višednevnih događaja, kao što su parade i noćne kolone, ulične zabave, lomače i muzička i plesna okupljanja poznata kao ceilidhs. Praznik je povezan sa nizom običaja, uključujući takozvanu tradiciju prve noge. Konkretno, prema tradiciji Hogmanaja, tamnokosi muškarac koji prvi pređe prag kuće u ponoć donijeće sreću.
Vjeruje se da mnoge tradicije Hogmanaja potiču iz vikinškog folklora i vjerskih praksi donijetih u 8. i 9. vijeku.
Ples u kostimu medvjeda
U Rumuniji, muškarci, žene i djeca nose kostime medvjeda ili medvjeđe krzno i plešu uz muziku flaute na festivalima koji se održavaju između Božića i Nove godine. Tradicija plesanja u kostimima medvjeda potiče iz grada Komanesti, gdje je festival medvjeda i danas glavna proslava. Kroz ove svečane aktivnosti, Rumuni se povezuju sa vjerskim običajima od prije nekoliko vjekova, kada su rituali uključivali životinjske maske ili kostime kao način da se otjeraju zli duhovi. Drevni Rumuni su posebno medvjeda smatrali svetom životinjom, pa nije iznenađenje što je vremenom postao fokus proslave.
Topljenje olova za predviđanje budućnosti
U Njemačkoj je tradicija da se nova godina proslavi uz dobri stari Bleigiessen ili „sipanje olova“. Prema tim običajima, osoba topi olovo (ili, u modernim vremenima, manje otrovan metal) u posudu sa hladnom vodom da bi predvidjela budućnost. Vjeruje se da će oblik koji poprimi otopljeni metal nagovijestiti šta ga čeka u narednoj godini. Na primjer, oblik strelice znači da ćete pronaći svoj pravac u životu, a oblik mačke znači da ćete biti maženi i paženi. Zanimljivo je da se praksa korišćenja rastopljenog metala za predviđanje budućnosti, poznata kao molibdomantija, navodno praktikovala još u antičko grčko ili rimsko doba.
B.R.
