ART SLAJDER
NIKOLA NIKOLIĆ O NOVOJ KNJIZI: Inspirisalo me ustoličeno, legalizovano zlo
Nikola Nikolić, foto: Privatna arhiva
Pisac Nikola Nikolić nakon četiri godine objavljuje petu knjigu. Riječ je o zbirci priča ,,Posijecite visoko drveće“ koja je spremna za štampu.
On je kazao za portal MNE magazin da je njegova glavna inspiracija za knjigu – ustoličeno, legalizovano zlo.
–Ono koje oblikuje sudbine pojedinaca i kolektiva. Ovo je knjiga o življenju i stradanju pod teretom ratova, diktatura, manijakalnih želja vlastodržaca da privatizuju čitava društva po mjeri svojih nakaradnih vizija. Pokušao sam da opišem živote što pokušavaju opstati razabirujući po dubokoj, studenoj tami. Prilagođavajući se njenim ekstremnim pravilima. Pisao sam o ljudima nalik žiteljima zone morskog dna – onim pomalo nakaznim stvorovima, koji kao da lebde između stvarnosti i neke demonske apstrakcije – rekao je on.
Protagonisti pojedinci
Na pitanje kako se razvijaju likovi i zaplet u knjizi, Nikolić otkriva da se svaka priča bavi nekom drugom zemljom, istorijskim razdobljem i društveno-političkim kontekstom. Ima tu, dodaje on, svega, od Prljavog rata argentinske vojne hunte, preko Peršunskog pokolja u režiji dominikanskog diktatora Truhilja, genocida u Ruandi, Potovih Polja smrti, do indijskog kastinskog sistema i australijskog rata protiv emua.
-Kad ovako poređam, i meni djeluje da sam napabirčio bez kraja i konca. Ipak, trudio sam se da izgradim snažne individualnosti koje će držati fabulu i smisaono uvezivati priče. Iako je riječ o glasovitim događajima, protagonisti nijesu kolektivi, već pojedinci. Oni govore više od svih brojki, datuma, herojskih epopeja. Želio sam da upravo njih prikažem kao neprikosnovene svjedoke istorijskih istina – istakao je on.
Poprilično se, prema njegovim riječima, ova knjiga razlikuje od prethodnih. Kaže da su sve one bile izazov za sebe, zahtijevale su dosta rada, ali da je ova zbirka – iako njegova najkraća knjiga dosad – iziskivala možda i najagilniju ambiciju.
-Prije svega zbog prostorno-vremenskog opsega i stila koji se mijenja iz priče u priču. Jer, za razliku od prethodne zbirke („Atakama“), želio sam da ovo ne bude puki zbir (tematski nesrodnih) tekstova. Ovdje je proces išao obrnuto. Kod „Atakame“ sam naknadno tragao za nekom poveznicom, dok sam kod „Posijecite visoko drveće“ od starta uspostavio čvrstu vezivnu nit, protegnutu od prve do posljednje riječi – rekao je Nikolić.
Uticaj korone
Prvu priču uvrštenu u ovu zbirku napisao je na proljeće 2020. godine. Pandemija je, prisjeća se on, bila u punom zamahu, lokdaun diktirao svakodnevicu, te je vidio pogodan momenat da se nakon nekoliko godina vrati kraćoj formi. Već neko vrijeme je, kako priča, imao ideju, samo mu je teret nedavno objavljenog romana govorio da će mu trebati veća međupauza.
-No, pomjerena atmosfera uticala je da se i tu dese tektonska pomjeranja. Nakon prve priče, narednih četiri ili pet se prosto izlilo iz mene. I što da vam kažem – zabrinula me takva lakoća. Ustuknuo sam od samoga sebe. Pomislio sam – zanosiš se, care, nečista je to rabota – pa sam odlučio da napravim pauzu. Koja je ladno potrajala više od godinu i po. Uslijedilo je dvomjesečno natezanje s pričom o Holodomoru, a onda je krenula ruska invazija na Ukrajinu. Pa sam se opet preventivno prebacio u standby režim. I na kraju strpljivo sečekao jesen, mirnu, rasterećenu, štreberski sjeo i u dva mjeseca zapisao ono što se, ispostaviće se, unutar mene sasvim fino posložilo za vrijeme te prividne hibernacije – ističe pisac.
Najveći izazov mu je bio da vjerno prenese ono što nije lično, neposredno doživio. Ove prijedloge, kaže on, koristi jer smatra da se sposobnost doživljaja ne iscrpljuje iskustvom naših vlastitih receptora.
-Umjetnici su kadri da se sažive sa nedoživljenim; naravno, neophodno je pronaći neku optimalnu orbitu i prilagoditi joj alatke kojima raspolažeš. Zato je bilo ključno da, uz što bolje upoznavanje materije, pronađem pravi jezik kako bih je što uvjerljivije dočarao. U tom smislu mi je pomoglo iskustvo Damira Karakaša. Nakon što je pročitao rukopis, rekao je da se ne čudim ako nekome zasmeta što sam se geopolitički previše „raširio“. Naime, glumac iz Abidžana, u predstavi po njegovom tekstu, više je bio Ličanin nego glumac iz Zagreba – rekao je on.
Ne voli da govori o bilo kakvim očekivanim efektima na one koji pročitaju knjigu, jer ima osjećaj da odmah usmjerava čitaoce ka samo jednom ishodu.
– To ubija magiju čitanja, sudjelovanja u tekstu. Smatram da je svaki čitalac nosilac apsolutnog prava na interpretaciju. Da je nosilac značenja – zaključio je Nikolić.
N.Đ.
