Lana Spalević, učenica devetog razreda O.Š. Savo Pejanović iz Podgorice, izvođenjem stihova pjesme “Dečak sa zlatom lipe u kosi” Dobrice Erića, osvojila je prvu nagradu na takmičenju u kategoriji od VI do IX razreda osnovnih škola koje je dio Sedmog festivala mladih recitetora Crne Gore.
Ovo takmičenje dio je Sedmog festivala mladih recitatora Crne Gore, koji organizuju “Obodsko slovo” i Javna ustanova “Zahumlje”.
Pjesma “Dečak sa zlatom lipe u kosi” nedavno preminulog pjesnika Dobrice Erića (2019) nosi duboku emotivnu i socijalnu poruku. Lana, osjećajno izgovarajući stihove, opisuje scenu koja svjedoči o siromaštvu i teškom životu neke djece koja su primorana prositi na ulicama. Dječak sa zlatom lipe u kosi, poslije njenog govorenja stihova, postaje simbol nevinosti i ranjivosti djetinjstva suočenog sa surovim životnim uslovima.
Recitatorka tokom izvođenja šalje višestruke poruke. S jedne strane, prenosi poruku pjesnika koji stihovima ukazuje na nepravdu i patnju koju neka djeca, ni kriva ni dužna, doživljavaju kod prvih koraka života, podsjećajući nas na nejednakosti prisutne u našem društvu i potrebu da ne zanemarujemo probleme siromaštva. U stihovima djeca, u životu sve one ranjive, bez zaštite, koje oštro šibaju košave života. Sa druge strane, pjesma, kako je izgovara mlada Lana Spalević, govori i o ljudskosti, saosjećanju i potrebi za ljubavlju i pažnjom prema svima onima najranjivijivijima u našem društvu.
Pjesma nosi i elemente lične odgovornosti i akcije. Pjesnik kupuje hrskav burek i odjeću za dječaka, pokušavajući da ublaži njegovu patnju. Obećava mu i pjesmu! Time sugeriše na moć riječi da donesu utjehu i nadu.
Stihove pjesme Lana zabrinuto i osjećajno završava pitanjem o sudbini dječaka, po godinama njenog ispisnika, sa zlatom lipe u kosi. Njegovo nestajanje iz pjesnikovog života, ali i iz Laninog kazivanja pjesme, simbolično ukazuje na sudbinu mnoge djece koja prolaze kroz slične teškoće života. Podsjeća nas na važnost pažnje prema onima koji pate, kao i na odgovornost da se mora činiti nešto, slovom i djelom, kako bi se poboljšale životne okolnosti svih onih kojima treba pomoći u trenutku kada treba samo da rašire krila.
Stihovi Dobrice Erića, koje izgovara Lana Spalević, upozoravaju da ne smijemo dozvoliti da neke ptice nikad ne polete.
Dečak sa zlatom lipe u kosi – Dobrica Erić
,,Dečak sa zlatom lipe u kosi
Kome ne saznadoh ni ime
Sedi na betonu i prosi
Dan zimski, leden, i sneg leprša
Ljuta košava duva sve jače
Dečak, plavook, bled i mršav
Cvokoće zubima, drhti i plače.
Iz dva oka, dve ljubičice
Koje mokrom šačicom briše
Kaplju mu suze niz celo lice
Kao plave kapljice kiše.
Prolaznici mu bace po paru
Užurbani kao i svakog jutra
Ja stojim i plačem na trotoaru
Ali suze mi kaplju unutra.
Bože, je l` tvoja ruka dotakla
Ove glavice zlatokose
Svet je sigurno na rubu pakla
Kad i anđeli moraju da prose.
Nađe mi se pri ruci neka
Kutija, u koju dečačić sede
Kupih mu parče vrućeg bureka
Ali on ne htede odmah da jede.
Kupih mu zatim kapu i šalče
Njemu ne beše ni malo, ni krivo
Al` tada ipak presta da plače
I poče da jede bojažljivo.
Sav plav ko šumska ljubičica
Ličio mi je na Malog princa
Samo što ovaj mališa nije
Bio iz bajke, već sa Slavije.
I onda čuh reči potresne
I sav utonuh u plave zene
Čiko, ti pišeš sekine pesme
Napiši jednu i za mene.
Obećah mu, i sada ne smem
Da slažem one plave cvetove
Rekoh mu da će sekine pesme
Dogodine biti njegove.
I odoh, ko da me košava nosi
Kroz jecanje crkvenog zvona
A dečak sa zlatom lipe u kosi
Ostade u kutiji od kartona.
Tražio sam ga, potom, dugo
I još ga tražim, već tri meseca
I onde, i na svakom drugom
Mestu u gradu, gde prose deca.
Ako vidite dečaka, plavih
Očiju, nalik na grančicu cvetnu
Recite mu da mi se javi
Da ga vidim i da mu dam pesmu.”
Tekst: pobjeda.me
Foto: Privatna arhiva