DRUŠTVO PREPORUKA
VLADAN ROVČANIN O ŽIVOTU U NORVEŠKOJ: Zemlja velikih mogućnosti i socijalnog blagostanja
Vladan Rovčanin je Crnogorac koji živi i radi u Norveškoj već šest godina kao medicinski tehničar u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Oslu. Norveška je, kaže Vladan u razgovoru za MNE magazin, zemlja nepreglednih mogućnosti, demokratije i socijalnog blagostanja, koja je ustaljenom tradicijom socijal-demokratskog društva i sticajem okolnosti uspjela da se izgradi u državu koja je u stanju da pruži svojim građanima kvalitetan i dostojanstven život. Kad god poželi dođe u Crnu Goru i bude sa svojom porodicom, prijateljima, gdje je okružen, za njega, najljepšom prirodom na svijetu.
– U vrijeme kada sam završio Srednju medicinsku školu, jedan od najstarijih norveških univerzitetskih koledža je otvorio svoj kampus u Crnoj Gori i u saradnji sa norveškom vladom ponudio više od 30 stipendija za kandidate iz regiona. Imao sam sreću da budem jedan od dobitnika te stipendije. To su bile trogodišnje studije (Bachelor of Nursing), kombinovane na engleskom i našem jeziku i ako bi mogli da ih uporedimo sa studijama kod nas, to bi bilo nešto kao Visoka medicinska škola, sa drugačijim studijskim programom. Nakon završenih studija sam počeo da radim u Institutu Igalo, a ubrzo dobio ponudu da radim na fakultetu kao asistent. Poslije dvije godine odlučio sam da odem u Norvešku – prisjeća se Vladan.
Za ovo se, priznaje opredijelio zbog nedostatka mogućnosti za profesionalni razvoj u Crnoj Gori, a i u želji da iskoristi jedinstvenu priliku da se oproba u državi o kojoj su tada pričali da je jedna od najboljih na svijetu. Počeci su bili, kaže naš sagovornik, iznenađujuće prijatni, a tamo je otišao sa nekoliko prijatelja, pa se lako prilagodio na novu sredinu.
– Prethodna iskustva, kao što su odlazak od kuće zbog studija, kratkotrajna radna iskustva u Americi i Australiji su doprinijela da se brzo adaptiram na novi život. Imao sam sreće da je za moj prvi posao trebalo znanje engleskog jezika tako da sam norveški počeo ozbiljno da učim tek nakon godinu dana. Moj prvi posao bio je pružanje zdravstvene brige izbjeglicama sa psiho-fizičkim zdravstvenim problemima – kazao je Vladan.
Maasai Mara National Reserve
On kaže da su standardi u zdravstvu ove države visoki, pa ne postoji eksploatacija radnika – jedan radnik radi posao za jedno, nikada za dvoje. Do sada je u toj zemlji promijenio tri pozicije, a trenutno radi u sekoru za rehabilitiaciju osoba sa problemima zavisnosti.
– Mjesto na kojem radim ima jedinstven koncept i teško je zamisliti tako nešto kod nas. To je institucija koja ima kapacitet da primi šest pacijenata. Fokus je na holističkom pristupu u tretmanu. Pacijenti se motivišu na fizičke i socijalne aktivnosti u cilju trenutnog poboljšanja psiho-fizičkog stanja, a u najboljem slučaju i onog, željenog, dugoročnog poboljšanja- objašnjava Vladan.
Naš sagovornik kaže da je Norveška jedna od zemalja sa najboljim standardom.
– Stepen demokratije je na jako visokom nivou, a socijalno blagostanje je nešto čemu se iznova divim svih ovih godina. Posebno me oduševljavaju mogućnosti koje se pružaju mladim ljudima. Ekonomski faktor igra značajnu ulogu u tome zašto i dalje živim ovdje, ali svakako nije jedini, a nikako presudan- priznaje Vladan.
Po njegovim riječima, ova zemlje pruža sigurnost, jednakost, pravednost i mnogo toga što čini da kvalitet života njenih građana bude na visokom nivou. Irelevantnost hijerarhije bilo kojeg oblika je opravdana fokusom na čovjeka kao aktivnog građanina koji na svojstven način doprinosi društvu u kojem živi. Sloboda izražavanja i kritičko mišljenje je nešto što je poželjno i na šta se gleda kao na konsrtuktivan način poboljšanja društva. Besplatne master studije na Fakultetu socijalnih nauka u oblasti međunarodne socijalne i zdravstvene politike, samo su mali dio onoga što mu je ta država omogućila.
– Nakon manje od dvije godine rada i života u Norveškoj sam uspio da upišem master studije na engleskom jeziku na državnom univerzitetu, koje su bile besplatne. Postojala je obavezna taksa manja od 100 eura za svaki semestar. Veći dio ovog iznosa je išao u državnu studentsku uniju koja studentima obezbeđuje povoljan smještaj, trening centre… Tako da, na primjer, šestomjesečna studentska članarina za trening centre koji uključuju teretane, bazene, zatvorene sportske terene…košta manje od 100 eura – otkriva Vladan.
Dok je još studirao, naš sagovornik je imao priliku da putuje po svijetu na razne seminare, konferencije i simpozijume. Staž u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Kopenhagenu je na jedinstven način zaokružio njegove master studije.
Giraffe Center, Nairobi, Kenya
Vladan je imao priliku da putuje poslovno i privatno širom svijeta, i to je nešto što će, kaže, pamtiti čitav život.
– Kratki poslovni angažmani kao zdravstveni eskort za Kinu i Irak su bila jedistvena iskustva, a stručna usavršavanja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Austriji, Sloveniji, Filipinima i Danskoj su doprinijela mnogo, kako mom pofesionalnom tako i ličnom razvoju. Putovanja kroz Evropu su se svodila na vikende sa nevjerovatno jeftinim povratnim avio kartama, pa se dešavalo da odletim za Helsinki za 2.50 eura ili recimo Berlin za 50 eura. Skorija veća putovanja su bila u Keniji, Tajlandu i Singapuru. Svako putovanje je bilo nezaboravno i jedinstveno na svoj način, ali safari u Keniji je definitivno jedno od najboljih iskustava koje sam doživio do sad – priča sa oduševljanjem Vladan.
O Norvežanima kaže da nijesu neljubazni i ,,hladni” kakvim se smatraju.
– Drugačija kultura i običaji na sjeveru Evrope predstavljaju veliku razliku u odnosu na one kod nas. Moje iskustvo sa Norvežanima uglavnom je pozitivno, posebno tokom prve godine života u Norveškoj, dok sam se još privikavao na vožnju po zaleđenim putevima. Često se dešavalo da se zaglavim u velike sniježne namete pokraj puta, ali bi uvijek neko ko je bio u prolazu stajao i uz osmijeh pomogao. S druge strane, u privatnom i poslovnom okruženju, uspostavljanje nekih početnih socijalnih kontakata sa njima zna da bude drugačije nego kod nas. Oni se rijetko rukuju i ne vole pretjeran tjelesni kontakt. Ali kada se sprijateljite s nekim to funkcioniše uglavnom kao i kod nas – kaže on.
Običaji nam se, kaže on, mnogo razlikuju, pa ako vas Norvežanin pozove na roštilj, to znači da morate donijeti sve što želite da pojedete i popijete.
– Ta posjeta uglavnom, ali ne i isključivo, podrazumijeva da vi donesete svoje meso i piće. To je nešto što bi svakako bilo šokantno kada bi vas neko pozvao u goste kod nas. Međutim, ukoliko se desi da zaboravite meso ili piće, uvijek se nađe poneka tipična norveška kobasica, voda, čaj, sok ili kafa, tako da gosti u Norveškoj ipak ne ostaju gladni i žedni – kaže kroz osmijeh naš sagovornik i dodaje da crnogorskog gostoprimstva nema ,,niđe na svijet”.
Galdhopiggen
Vladan je prije dvije godine kupio stan u Oslu.
– Zanimljivo je to da je mjesečni kredit koji plaćam za taj stan značajno manji nego rentiranje stana te veličine na istoj lokaciji. Trenutno mi je glavni fokus na karijeri i težim da se usmjerim ka sektoru javnog zdravlja i zdravstvenoj politici. To će svakako predstavljati izazov zbog veće konkurencije na tržištvu rada u okviru ovog sektora, nego u sektoru zdravstvene brige – kazao je on.
Otkrio je da nema namjeru da započinje život u nekoj drugoj državi, ali ukoliko sticanje dodatnog radnog iskustva van Norveške ili dodatnog obrazovanja bude neophodno da učini sebe konkurentnijim na norveškom tržištu rada i poveća mogućnosti za zaposlenjem u pomenutom sektoru, tako nešto će, kaže, svakako uzeti u obzir.
Katarina Janković
