DRUŠTVO PREPORUKA
PROF. DR IGOR LAKIĆ: Posvećeni smo promociji i unapređenju manjinskih jezika
-Evropska povelja o regionalnim ili manjinskih jezicima Savjeta Evrope štiti manjinske jezike od ugroženosti u savremenoj civilizaciji, jer je očigledno da je prisutno i neshvatanje važnosti manjinskih jezika u zaštiti grupa koji se njima koriste, a koje jezik vide kao bitan dio svoga identiteta. Do sada je 25 zemalja ratifikovalo Povelju. U Crnoj Gori detaljnu zaštitu, na osnovu Trećega dijela Povelje, imaju albanski i romski, dok opštu zaštitu, na osnovu Drugog dijela Povelje, imaju bosanski i hrvatski-kaže Prof. dr Igor Lakić, lingvista, redovni profesor i dekan Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, prevodilac i osnivač Instituta za strane jezike Podgorica i član Komiteta eksperata za regionalne ili manjinske jezike pri Savjetu Evrope u Strazburu od 2008. godine.
On, pojašnjavajući djelatnost rada Komiteta eksperata za regionalne ili manjinske jezike Savjeta Evrope, koji je jedan od šesnaest nadzornih komiteta SE, kaže da Komitet čine 25 eksperata iz isto toliko zemalja koje su potpisale Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima. Oni su članovi Komiteta u individualnom svojstvu, dakle ne zastupaju zemlje iz kojih dolaze, što ih čini potpuno nezavisnim u ocjenjivanju stanja u zemljama koje posjećuju.
Koji je bio razlog za donošenje Povelje?
-U Evropi, u raznim zemljama, žive mnoge autohtone grupe. Njihova zaštita je obezbijeđena i na osnovu Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, ova Konvencija štiti pravo pojedinaca da ne budu izloženi diskriminaciji, ali ne pruža i sistem pozitivne zaštite jezika manjina i zajednica koji se njima služe. S druge strane, manjinski jezici često su ugroženi u savremenoj civilizaciji, posebno zbog velikog uticaja medija koji promovišu samo većinske jezike, ali i zbog nepovoljnog okruženja u kojima postoje ili politika asimilacije raznih vlada. Očigledno da je prisutno i neshvatanje važnosti manjinskih jezika u zaštiti grupa koji se njima koriste, a koje jezik vide kao bitan dio svoga identiteta.
Na koji način funkcioniše Povelja?
-Povelja ima četiri dijela, od kojih su prvi i četvrti opšte prirode, ali vrlo bitni u smislu pravne i tehničke osnove za funkcionisanje Povelje. Suština zaštite sadržana je u Drugom dijelu Povelje (član 7) koji pruža opštu zaštitu manjinskim jezicima u smislu njihovog prepoznavanja kao kulturnog bogatstva zemlje, njihove promocije i upotrebe u privatnom i javnom životu i Trećem dijelu Povelje (članovi 8 do 14) koji pruža detaljnu zaštitu u oblasti obrazovanja, medija, pravosudnog sistema i javne uprave, kulturnog i ekonomskog života i prekogranične saradnje. Svaki od članova sadržanih u Trećem dijelu sadrži čitav niz obaveza, praktično u vidu menija, iz koga svaka zemlja za svaki jezik preuzima one obaveze koje odgovaraju njenoj konkretnoj situaciji. Zemlja periodično izvještava o ispunjenju preuzetih obaveza. Ranije je to bilo svake tri godine, a sada je svakih pet godina, s tim što nakon dvije i po godine mora da izvijesti o preporukama Komiteta koje su joj predložene u prethodnom izvještaju u vidu aktivnosti za hitno djelovanje. Nakon primljenog periodično izvještaja iz određene zemlje, radna grupa Komiteta ide u posjetu zemlji i sastaje se sa predstavnicima manjina, obrazovnog sistema, pravosudnog sistema, sistema lokalne i državne uprave, medija, lokalnih i državnih organa, nezavisnih eksperata i sl. Na osnovu periodičnog izvještaja zemlje i informacija koje dobije tokom posjete, radna grupa sačinjava izvještaj koj se zatim detaljno razmatra i usvaja na plenarnim sjednicama Komiteta, da bi se zatim konačno, sa preporukama, usvojio na Komitetu ministara Savjeta Evrope. Radnu grupu čine izvjestilac i dva člana, od kojih je jedan ekspert iz zemlje u kojoj se odvija posjeta, kao i jedan pravnik iz Sekretarijata Povelje.
Prof. dr Igor Lakić je autor monografija “Analiza žanra – diskurs jezika struke” i “Diskurs, mediji, rat”, udžbenika “Fonetika i fonologija engleskog jezika”, jedan od urednika i autora monografije “Academic Discourse across Cultures” u izdanju Cambrigde Scholars i brojnih naučnih radova objavljenih u međunarodnim i domaćim časopisima.
Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filološkom fakultetu Unverziteta u Beogradu. Dio postiplomskih studija završio je na Univerzitetu u Birmingemu, a istraživanja za doktorsku disertaciju obavljao je na Univerzitetu u Kembridžu i Univerzitetu Caledonian u Glazgovu. Kao lingvista i profesor gostovao je na brojnim univerzitetima. Posao univerzitetskog profesora mu predstavlja posebno zadovoljstvo jer svoje znanje može da prenese na mlade generacije. Zvanični je prevodilac za Savjet Evrope i sistem UN u Crnoj Gori. Ističe da je kroz svoj prevodilački posao stekao neprocjenjivo znanje iz raznih oblasti koje može da prenese svojim studentima na Univerzitetu Crne Gore.
Najvećim uspjehom u karijeri smatra činjenicu što je, kao mentor, mnogim mladim ljudima otvorio puteve u nauci i doveo ih do titula magistra i doktora nauka.
Koliko regionalnih ili manjinskih jezika se štiti na osnovu Povelje?
-Ako se računa po broju manjinsih jezika za koje su pojedinačne države ratifikovale povelju, njih je oko 210. Međutim, treba imati na umu da se neki jezici štite kao manjinski u više zemalja. Na primjer, mađarski je kao manjinski jezik prisutan u Austriji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Rumuniji, Srbiji, Sloveniji, Slovačkoj i Ukrajini. Ako bi se računalo pojedinačno po jezicima, taj broj bi sigurno nadmašio 150. Radi se o ogromnoj jezičkoj raznolikosti u Evropi, gdje postoji jedan broj ugroženih jezika, pa čak i jezika koje vlasti ne priznaju kao manjinske jezike. Cilj Komiteta je da se zaštite svi ovi jezici, a posebno jezici koji su ugroženi, kao i da se sa vlastima postigne dogovor o priznanju određenih jezika. Kada bi sve zemlje Savjeta Evrope ratifikovale Povelju, ovaj broj jezika bi bio mnogo veći.
Koliko je zemalja ratifikovalo Povelju i da li će je još država ratifikovati?
-Do sada je 25 zemalja, od ukupno 46, ratifikovalo Povelju. Od zemalja bivše Jugoslavije jedino Sjeverna Makedonija nije ratifikovala Povelju. Nisu je ratifikovale ni njene susjedne zemlje – Albanija, Bugarska i Grčka. Ovdje se radi o određenim političkim, pravnim i lingvističkim okolnostima zbog kojih zemlje oklijevaju da ratifikuju Povelju. Povelju još nisu ratifikovale Italija, Portugalija i Francuska, ali sve druge zemlje jesu. Povelju je ratifikovala i Jermenija, ali ne i Rusija, koja je ove godine isključena iz Savjeta Evrope, i Bjelorusija, koja nije član ove organizacije. Čini se da su u ovom trenutku ratifikaciji najbliže Portugalija i Italija, ali to više zavisi od političkih dogovora nego od same Povelje.
Koliko ste zemalja posjetili kao ekspert, koju posjetu bi izdvojili i po čemu?
-Bio sam u Austriji, prvo kao član radne grupe, a onda kao izvjestilac. Dva puta sam bio izvjestilac za Njemačku, a po jednom za Švajcarsku i Kipar. Takođe sam bio član radne grupe za Švedsku. Naravno, po pravilu sam član radnih grupa za Crnu Goru. U formiranju radnih grupa uvijek se vodi računa da svi eksperti budu ravnomjerno zastupljeni u radnim grupama, kao i da svaka radna grupa ima izbalansiran broj pravnika i lingvista, žena i muškaraca. Kao eksperti ne možemo biti članovi radnih grupa u susjednim zemljama.
Švedska mi je bila interesantna zato što švedske vlasti ne priznaju jezik po imenu elfdalian kao zaseban jezik, već kao dijalekt švedskog. S druge strane, govornici ovog jezika, koji su napravili čak i gramatiku, uspješno su demonstrirali da to zaista jeste različit jezik. Naime, kad su govornici počeli da govore elfadlian, švedski prevodioci su nam rekli da ne razumiju ni jednu jedinu riječ toga jezika. Poslije više odbijanja švedskih vlasti da ga prizna, a zahvaljujući naporima Komiteta, sada u Švedskoj polako počinje da sazrijeva svijest o jeziku elfadalijan kao zasebnom jeziku i potrebi da se on prizna kao manjinski jezik. Slična je situacija i sa franko-provansalskim u Švajcarskoj.
Uloga Komiteta je nekad čak i odlučujuća u zaštiti nekog jezika. U Beču postoji škola Komenski u kojoj se nastava izvodi na mađarskom, češkom i slovačkom jeziku. Bili smo u posjeti toj školi i vidjeli da ona funkcioniše kao primjer dobre prakse. Nakon što je usvojen izvještaj za Austriju, Komitet je dobio informaciju da austrijske vlasti planiraju da zatvore tu školu, na što je Komitet odmah reagovao i uspio da spasi školu od zatvaranja.
Interesantno je da u mnogim zemljama, na koje često gledamo kao na uzore demokratije, zaštita manjinskih jezika nije uvijek na zavidnom nivou. Čak se može primijetiti i težnja da se govornici manjinskih jezika asimiluju, umjesto da se integrišu u društvo, a njihovi jezici postanu vidljiviji. Posebno bih naglasio lošu situaciju sa romskim jezikom i generalno Romima u Češkoj koji pohađaju zasebne škole namijenjene samo njima, ili Sintima u Njemačkoj koji još uvijek žive u strahu od holokausta i svoj jezik i kulturu čuvaju isključivo u okviru svoje zajednice, izbjegavajući bilo kakvo eksponiranje u javnosti.
Kad članovi Komiteta posjete Crnu Goru kakva je Vaša uloga?
-Moja uloga u velikoj mjeri je savjetodavna, od toga sa kim sve treba razgovarati tokom posjete, do razjašnjavanja raznih informacija koje dobijemo u izvještaju zemlje ili tokom posjete. Svakako da član radne grupe iz zemlje koju posjećujemo ima vrlo bitnu ulogu u kreiranju izvještaja, pri čemu mora u potpunosti zadržati neutralan stav, ali i reagovati u situacijama kada formulacije Komiteta nisu dovoljno precizne ili tačne. Takođe je ponekad potrebno naknadno komunicirati sa nekim iz zemlje da bi se provjerile određene informacije.
Koliko smo, kada je riječ o manjinskim jezicima u Crnoj Gori, u saglasju sa Poveljom?
-U Crnoj Gori detaljnu zaštitu, na osnovu Trećega dijela Povelje, imaju albanski i romski, dok opštu zaštitu, na osnovu Drugog dijela, imaju bosanski i hrvatski. S obzirom da bosanski i hrvatski čine dio zajedničkog jezičkog sistema kome pripadaju crnogorski i srpski, govornici ova dva jezika tražili su opštu zaštitu, kroz prizmu zaštite njihovog kulturnog i nacionalnog identiteta koji se reflektuje kroz jezik.
Albanski jezik u Crnoj Gori je, kako je i na samom Komitetu rečeno, jedan od najbolje zaštićenih manjinskih jezika u Evropi. Čak u nekim segmentima država ispunjava i više obaveza od preuzetih. S druge strane, romski jezik je u veoma nepovoljnom položaju, ne samo u Crnoj Gori već svuda u Evropi. Trenutno postoji romsko-crnogorski rječnik i Bukvar romskog jezika, ali kolege iz Ministarstva prosvjete rade na uvođenju romskog kao izbornog predmeta u zadnjem ciklusu osnovne škole, što će svakako biti veliki korak naprijed za ovu zajednicu. Pored toga, i Institut za strane jezike Podgorica nedavno je akreditovao i započeo sa implementacijom programa Romologija, namijenjenog romskim aktivistima i svima onima koji vode razne romske projekte u državi.
Čime se sve bavi Institut za strane jezike Podgorica? Recite nam više o modulu ,,Identitet Roma i dileme identiteta” koji je nedavno realizovan?
-Institut za strane jezike Podgorica bavi se izučavanjem stranih jezika (engleski, njemački, španski, italijanski, ruski, francuski, portugalski), kao i crnogorskog i albanskog jezika za polaznike kojima to nisu maternji jezici. Kako je albanski jezik zaštićen od strane Crne Gore na osnovu Povelje, smatrali smo da i ovaj jezik treba ponuditi za učenje u Crnoj Gori , tako da je on nedavno akreditovan i već je jedna grupa završila početni nivo.
Pored toga, Institut nudi i nastavu prevodilaštva (prevođenje pravnih tekstova, prevođenje ekonomskih tekstova, tekstova iz oblasti ekologije, konsekutivno i simultano prevođenje, obuku za korišćenje računarskih alata u prevođenju i slično). Tu su i kratki kursevi iz oblasti metodike nastave stranih jezika.
Poseban segmet čine i četiri modula u okviru programa Romologija. Prvi modul, Identitet Roma i dileme identiteta, uspješno je završen u junu ove godine. Na osnovu ovog modula već se radi da istoimenoj knjizi, koja će biti korišćenja za razne slične programe obuke u regionu. Predavač na programima Romologija je dr Hedina Sijerčić -Tahirović, koja radi i na ovoj knjizi u saradnji sa dr Vesnom Delić. Treba reći da je ovaj modul izveden uz podršku Projekta Integracija Roma 2020 Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) i u saradnji sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava, Ministarstvom prosvjete i Gimnazijom “Slobodan Škerović” iz Podgorice. Sljedeći modul pod nazivom Kultura Roma biće realizovan u oktobru ove godine, a preostala dva, Jezik i kultura Roma i Književnost Roma, tokom 2023. godine. Kako Romi čine vrlo marginovalizovanu zajednicu, ne samo u Crnoj Gori, pri čemu je romski jezik takođe zaštićen Poveljom, na Institutu smo smatrali da ovim programima možemo dati značajan doprinos državi da unaprijedi situaciju sa romskim jezikom i kulturom u Crnoj Gori. Ispostavilo se da je saradnja sa državnim institucijama na ovom planu bila više nego uspješna.
Goran Šaban
Foto: Privatna arhiva
