Tinejdžeri vole da testiraju granice i odlažu vrijeme povratka kući kada su sa društvom. Zato je važno da roditelj postavi granice i dogovori se precizno do kada bi oni trebalo da budu kući radnim danima, a kada vikendom i tokom raspusta.
Očekivano je da će se tinejdžer buniti i gunđati, govoriti roditeljima da su ,,tirani i da žive u prošlom vijeku”, ali takvi su adolescenti. Kada se malo smiri, roditelj se dogovara koje je prikladno vrijeme za dolazak kući i naglašava da to radi samo zato što voli svoje dijete i brine za njegovu bezbjednost, a ne jer želi da ga kontroliše i uništava mu život. Takođe, naglašava da može da dobije ustupke ako ih zasluži dolascima na vrijeme, pa se u specijalnim prilikama rok može produžiti za pola sata, sat.
Zahtijevajte od djeteta da uvijek kaže gdje ide, za svaki slučaj. Ako se dogodi da zakasni, ne treba ga odmah drastično kazniti, jer će to podstaći želju za pobunom, da se iskrade iz kuće, prespava kod drugara… Čekajte ga budni, na vratima, jer će ga peći savjest zbog kašnjenja i neće moći da slaže kad je došao kući.
Tinejdžeru treba dati do znanja da je roditelj razočaran jer se očekuje da drži riječ i poštuje dogovor. Pošto to nije uradio, ne treba da očekuje da će njegovi roditelji ispoštovati dogovore poput kupovine novih patika, telefona, pravljenja omiljene torte…