ENGLISH SLAJDER
SLOBODAN KOVAČEVIĆ: Crna Gora mi je neiscrpna inspiracija
Kantautor Slobodan Kovačević podario je Crnoj Gori svoje najljepše pjesme. Inspiraciju za njih pronašao je u samoj zemlji, provođenju raspusta u Klikovačama, Miločeru, na Slovenskoj plaži…. Crna Gora nastavlja da mu bude inspiracija, jer u studiju kod Mihe Radonjića stvara novu pjesmu o Podgorici. Kovačević je studirao slikarstvo na Likovnoj akademiji u Sarajevu. Imao je nekoliko samostalnih izložbi, a u pripremi je nova.
Za MNE magazin govori o Crnoj Gori i porukama koje njegova djela nose, o izložbi, projektu ,,Omnia vincit amor“ na kojem su gostovali Rade Šerbedžija, Kemal Monteno, Dejan Cukić, Kiki Lesendrić, Meri Cetinić, Oliver Dragojević, Tedi Spalato, Doris Dragović i ostali renomirani muzičari.
Šta ima novo kod Vas? Kako izgleda Vaša svakodnevica?
– Prelijepo. Ja sam u Klikovačama mojim dragim, desetak kilometara od Podgorice i tu mi je najdivnije, tu mi je očevina, đedovina. Duže vremena ih doživljavam kao stanište iz kojeg djelujem. To je veliki prostor, zelenilo, priroda, a kako se čovjek može osjećati u prirodi osim fantastično. Tu ja i ljeti slikam, odmaram i živim, prikupljam energiju za nove podvige.
Da li to znači da pripremate novu izložbu?
– Izložbu pripremam već duže i imam već izuzetno veliki broj slika, ali nema još u meni neke odluke, u smislu organizacije i obraćanja na kojim mjestima i na koji način napraviti je. Ne bih volio da bude komercijalna i uprošćena nego da sa tom izložbom pošaljem poruke. Namjeravam u tom prostoru da povežem muziku i sliku. Ne ovu muziku koju radim, možda i ona bude djelimično, ali, muziku koju bih povezao sa porukama slika i ambijentom. Priželjkujem da to bude neobično, na moj način, kako ga ja vidim. Ovo što ja slikam je apstraktni ekspresionizam i zahvalan je upravo za takve stvari.
Da li je u pripremi nova pjesma?
– Paralelno sa izložbom, radim divnu pjesmu o Podgorici u studiju Mihe Radonjića. Ima divnih pjesama o Podgorici, ali ne u ovakvom pakovanju i ne sa ovim porukama. Mislim da su te poruke dobrodošle kod svih građana. Vjerovatno ćemo objaviti i spot. Imam još dosta toga u planu, ali, idemo redom. Vremena su dosta teška i mučna, za svaki potez treba materijalna, organizaciona i druga podrška.
Projekat ,,Omnia vincit amor“ prisutan je već godinu. Radi se o nesvakidašnjem projektu, s obzirom na goste i ljude koji su učestvovali na njemu, sa tipom pjesama, pogotovo sa tekstualnim porukama koje nosi za ova burna, mučna i teška vremena. Žao mi je što nisu više prisutne na medijima, radio-stanicama, programima, televizijama. Najviše mi je stalo zbog poruka koje te pjesme nose, ne zbog komercijale i efekata koji su primarni kod većine mojih kolega mlađih i odraslih koji se bave ovim poslom.
S obzirom na sve to, da li postoji mogućnost da se u Crnoj Gori organizuje koncert sa svim muzičarima koji su gostovali na projektu ,,Omnia vincit amor“?
– Ta mogućnost teoretski postoji uvijek. Za to treba da postoji i dobra volja. Kod mene je ona uvijek postojala i postojaće ubuduće, ali to je više problematika za organizatore, menadžere i ljude koji bi podržali i organizovali takav koncert. To treba da ide svojim redom. Prvo, te pjesme su trebale da dođu do radio-stanica i televizija. Prisutnost je djelimična. Po meni bi to trebalo da bude još dinamičnije. Ovo je projekat koji želi svakome dobro i sve su poruke dobre i pozitivne, prave i ohrabrujuće, smirujuće za ova vremena koja nimalo nisu zahvalna za miran i opušten život. Ljubav pobjeđuje sve. Malo prozaično zvuči, ali to je tako. Kad kažem ljubav, mislim na pozitivnu energiju, volju, razumijevanje, na toleranciju, prijateljstvo, altruizam, pacifizam, vjeru, balans – to je moje viđenje ljubavi.
Slobodan Kovačević ispred jedne od svojih slika
Ispjevali ste mnoge pjesme o Crnoj Gori. Čime Vas ova zemlja inspiriše?
– Moji su roditelji ovdje rođeni i živjeli. Ja nisam, nažalost, rođen sam u Sarajevu, ali odmalena sam uvijek bio prisutan u Crnoj Gori. Kao dijete, već od dvije-tri godine sam ljetovao u Miločeru sa roditeljima, na Slovenskoj plaži, svugdje. U Klikovače smo dolazili na đački raspust. Ta ljubav, osjećaj, senzibilitet su se, kako sam sazrijevao i ovdje rastao, gomilali u mom biću. Kad sam kao već odrastao izgrađen muzičar i čovjek stvarao kompozicije, tako je i došlo do pjesama o Crnoj Gori. Početkom devedesetih bila je to pjesma ,,Montenegro“, zatim ,,Pjesma mira“, pa onda ,,Ovdje je moj dom“, pa ,,Crna Goro, kapljo vode“, pa onda ,,Crna Gora ime ti je“, pa ,,Vječna da si“ koja je na referendumu nosila te poruke. Inspiriše me crnogorski kraj, krš i drača. Krš i drača su simbolika, s jedne strane, ali s druge strane tu su želja i vedrina koju Crna Gora sama po sebi nosi. Nažalost, ljudi su ti, neki, ne svi, kao u svakoj sredini, koji ne dožive to kako treba i ne postave to u prave mjere i kako jeste. Ona, sama po sebi, je najljepša zemlja za mene i za mnoge, ne samo u regionu nego i u svijetu, jer je sve u njoj, tako maloj, dato od Boga i od svih koji su stvarali svijet. Ona je neiscrpna inspiracija za svakog stvaraoca, pa tako i za mene.
Bojana Radonjić
Foto: Facebook
