KOLUMNE
MIRJANA BOBIĆ-MOJSILOVIĆ: Fotošop ili zašto ne želim da budem savršena
Prije nekoliko dana, prijateljica me je opomenula da sam stavila nedovoljno dobru sliku na društvene mreže. Kao, mogla sam malo da ispeglam bore između obrva, da uklonim sjenke ispod očiju, da dodam malo boje tamo gdje treba ili da posvijetlim neke djelove lica.
Bila je u pravu što se moje fotografije tiče – na njoj izgledam totalno obično, sa svim manama koje oštro žensko oko može da primjeti. I kosa mi je razbarušena, što je lijep izraz za nemanje frizure.
Naravno da sam mogla i da se očešljam, i da se našminkam, i da napravim frizuru, i na sve to mogla sam da upotrijebim i fotošop. Mogla sam čak da promijenim i boju očiju, to je bar danas lako. Možeš sebi da smanjiš i struk i da produžiš noge – fotošop jeste spas za one koji nemaju petlju da poput onolikih starleta obilaze hiruge kako bi stvarno izvadile rebra. Možeš, uz malo vještine, biti san svih svojih snova, na slikama.
Ali, radi se o tome da ja nemam takve snove. Da budem savršena.
Došla sam do zaključka da osobe koje ludački žele da savršeno izgledaju, imaju u sebi neki opasni, duboki osjećaj nedovoljnosti, nezadovoljstva sobom. Naravno, nije se lako danas oduprijeti svim ovim užasavajućim ultimatumima kojima se traži da izgledamo besprekorno, isto kao što izgledaju ponuđeni modeli na slikama, koji su takođe urađeni, operisani i fotošopirani.
Vidim da je danas glavna vijest u svijetu da PR tim Kloi Kardašijan čini sve da sa društvenih mreža skine njenu nefotošopiranu sliku na kojoj ima malo salceta na stomaku i na kojoj izgleda kao svaka normalna žena.
Jer, čovjek mora nekada da izađe i napolje, među svijet. Mora da sreće druge ljude, život se samo prividno živi na društvenim mrežama, stvarni život i pogled oči u oči, u stvari, jedino je što se računa.
Ne želim da mi u samoposluzi komšije kažu da mnogo bolje izgledam na slikama. Ne želim da čujem da sam fotogenična. Neuporedivo veći kompliment je kad mi neko kaže da „uživo” mnogo bolje izgledam. Ne želim da iko vrisne od šoka kad me vidi uživo.
Jer, mnogi ne shvataju da je u nesavršenosti posebnost, karakter, istina i ljepota. Da u nesavršenosti i pristajanju na nju, postoji, u stvari, jedna mala, ali vrlo važna borba za slobodu da se bude normalno ljudsko biće, izmaklo zamci ovog narcističkog planetarnog terora.
Mirjana Bobić – Mojsilović
Izvor: tosamja.media
