U izdanju časopisa „Komun@“ iz Podgorice, JU Centra za kulturu iz Petnjice i porodice Bogavac Le Comte objavljena je knjiga „Branka vitez umjetnosti i književnosti“, tom drugi, koju je, kao i prvi tom, priredila Jovana Došljak.
Recenzenti knjige su dr Milun Lutovac i Salko Luboder, a autor korica je mr Irvin Masličić.
U drugom tomu “Branka vitez umjetnosti i književnosti”, nalaze se tekstovi, kako piše u predgovoru, o knjigama Branke Bogavac, kako o onima koji čine Pariske razgovore, tako i o našim slikarima u Parizu, o Dadu Đuriću posebno. Od prve recenzije Dragiše Vitoševića (1986.), ili druge Predraga Matvejevića, već je jasno da upućeni čitalac prepoznaje i osjeća sve ono što će se kasnije, ne samo potvrditi, već postati prepoznatljivi znak umijeća razgovaranja ove osobene ličnosti koju je iznjedrila jugoslovenska, crnogorska kultura. Vrlo brzo kritičari uočavaju planetarnu dimenziju ovih svjedočanstava, zato što oni uvijek dotiču granične teme života i smrti, bilo da govore o egzilu, neslobodi, ili spasonosnoj biti stvaralaštva.
Madame Bogavac tokom ovih decenija su zvali i amasadorkom kulture, prvo na jugoslovenskom nivou, a kasnije Crne Gore. Davali su joj razne titule, znane i neznane, ali je Minja Bojanić (1999.) prilično rano o njoj pisao kao o „crnogorskom konzulu duhovnosti” u velikoj prestonici kulture kakav je Pariz. Jer Bogavac je vrlo brzo i vrlo elegantno od tog grada napravila temu samu po sebi, što ovaj grad nesumnjivo i jeste. Ali u njenim susretima bilo je i nečeg od onih fantazija koje su hranile maštu naših željnih predinternetovskih čitalaca.
Knjiga „Branka vitez umjetnosti i književnosti“, drugi tom, sadrži stotinak tekstova, prikaza, eseja vezanih za četrnaest Brankinih knjiga, a koji su bili razasuti u različitim časopisima i listovima. Ovo je svojevrsni zbornik koji svjedoči o literarnom stvaralaštvu Branke Bogavac. Ovaj drugi tom je nastavak pisanja o bogatoj stvaralačkoj biografiji ove znamenite autorke čije knjige su nam uvijek iznova potvrđivale Branku Bogavac kao damu ogromne spisateljske energije. Knjiga o Brankinim knjigama je potvrda da je literatura život. Album sjećanja, koji se nalazi na kraju ove obimne knjige, samo je pečat i potvrda maksime da je moć u riječima. Branka je pisala kad je trebalo i o kome je vrijeđelo pisati. Ovo je knjiga o knjigama, ali i o ljudima i vremenima.