23.05.2015. u 12:45
,,Parni valjak” nastupio je 21. maja na premijernom otvaranju festivala ,,City groove” i ,,Hard rock café”-a. Upravo u divnom ambijentu ,,Hard rock café”-a u Podgorici pjevač grupe ,,Parni valjak” Aki Rahimovski podijelio je sa čitaocima MNE magazina sjećanja na prvi koncert u Podgorici koji je priređen prije 27 godina, govorio je o ljubavi, stranicama dnevnika, ,,Parnom valjku”, djeci i novom albumu.
Kako se sjećate prvog koncerta ,,Parnog valjka” u Podgorici?
– To je davno bilo. Mislim da se to negdje vani sviralo, ali nije bio samo ,,Parni valjak“ nego je bio grupni naslov. Bio je i ,,Kerber“ iz Niša, ,,Smak“. Tako, tu negdje, početak osamdesetih godina.
Četrdeset godina je od osnivanja ,,Parnog valjka”. Da li je u pripremi novi album ili neko posebno izdanje u znak obilježavanja ovog jubileja?
– Radimo na novim pjesmama, ali neće biti albuma. Prigodno će biti izdana edicija o četiri dekade, a jedna od te četiri nove pjesme, koju ovih dana završavamo biće predstavljena krajem mjeseca. Vjerovatno će izaći i video-spot koji je urađen, tako da će u jednom danu, u istom trenutku, od Skoplja preko Podgorice do Ljubljane i nazad svi centri dobit informaciju i mogućnost da prezentiraju naš novi singl i uradak. Negdje u 9. ili 10. mjesecu polazimo na regionalnu turneju.
U biti ovo je jedna fina predigra za početak slavlja 40 godina. Centralno slavlje će biti u Beogradu, što je normalno zato što smo u Beogradu imali prvi koncert, u ,,Hali sportova”. To veselje će trajati tokom sljedeće godine tako da ćemo posjetiti sve centre, jer smo mi itekako i danas i ljubljeni i voljeni i poštivani. Naših 40 godina podijelit ćemo sa našom publikom i sa ljudima koji vole našu glazbu.
Da li to znači da ponovo dolazite u Crnu Goru?
– Tako je, ali bićete na vrijeme upoznati sa tim.
Na koju stranicu dnevnika ,,Parnog valjka” ste najponosniji?
– Imam dvoje djece i djeda sam ponosan, rokenrol deda. Super.
Na albumu ,,Stvarno nestvarno” nalazi se pjesma ,,Istina”. Što je istina ,,Parnog valjka”?
– Poštenje, ljubav i poštivanje pjesme i ljudi koji te vole.
Pjevate pjesme ljubavne. Što za Vas predstavlja ljubav?
– Najveće bogatstvo ako ga imaš, ali ne smiješ biti sebičan, moraš dijeliti sa drugima.
Da li postoji pjesma ,,Parnog valjka” koju izvodite sa posebnim guštom?
– Pa, ne bih ja odvajao. Mi smo sebi napravili gušt nakon te pauze kad smo se ponovo vratili, ne iz nostalgije nego iz želje, jer ovisni smo o ,,Valjku”, ovisni smo o ljudima koji nas vole i poštuju, koji su nam dali podršku u nastavku, pogotovo toj novoj generaciji klinaca koja zna sve pjesme, a nisu ni bili rođeni. To je znak da pjesme ,,Parnog valjka” nisu vremenski zatvorene i generacijski, što se kaže: ,,samo majka te može volit”. Ta djeca su prepoznala pjesme, prepoznala su tu priču i fascinantno je kad oni znaju sve riječi, od ,,Lutke za bal”, pa ,,Nede”, ,,Stranice dnevnika”. To je samo znak da te pjesme nemaju vremensko čahurenje nego pjesma kad je imaš ona vječno živi, samo se ti potrudi da ona vječno živi. To je bit cijele stvari i ponosim se time.
,,Glazba je slika vremena u kojem živimo”. Kakva je današnja muzika i kakvo je današnje vrijeme?
– Pa, ne bih ja to sada stavljao u nekakve fajlove, ,,danas”, ,,juče”, ,,prekjuče”. Mislim da pjesma mora bit bliža ljudima i bliža vremenu. Svaki novi uradak je nekakvo tvoje razmišljanje i kao autora i kao izvođača. Mi smo ljudi od krvi i mesa. U svakom od nas leži pjesma. Mi smo dio populacije, samo eto, Bog nam je dao tu mogućnost da mi tu pjesmu kreiramo i izbacimo na površinu. Kad ona izađe na površinu, vi je uzmete, to je vaša pjesma. Kako starite, tako i stvarate te nove pjesme koje na jedan način uvijek moraju imat pozitivnu poruku, a s druge strane i daju do značaja da što se meni događa, događa se i vama. Po meni nikad pjesma ne smije biti toliko crna da čovjek izgubi nadu. Kad čitate među redovima kod ,,Parnog valjka”, recimo kod ,,Ljubavne pjesme”, možete je uzeti kao ljubavnu pjesmu, a možete je uzeti i kao socijalnu pjesmu. Kad kažemo ,,prvo moraš puzati da bi mogao hodati”. To su sve poruke sa naše strane. Ipak smo mi stariji i svi smo mi to prošli generacijski. Generacija shvaća tu rečenicu i tu poruku, ali ono što me veseli i taj mladi naraštaj shvaća šta znači to. Ima tu puno više konotacija. Neko uopće ne puže nego sjedi u ,,be-em-veu” i takve stvari.
Kada bi došao vlasnik ,,Hard rock café”-a u Podgorici i rekao: ,,evo, izvolite, uzmite šta god hoćete od memorabilije i nastupite sa tim”, šta bi bio Vaš izbor?
– Ne znam, ja bih mikrofon od Mik Džegera (smijeh).
Bojana Radonjić