Danas je Krstovdan, dan kada posti svako ko je kršten. To je i dan kada su mnogi ljudi u godinama po Isusovom uzdizanju na nebo bivali kršteni, te mu otuda i naziv – Bogojavljenska noć.
Večeras u ponoć, narodno je vjerovanje, nebo je darežljivo prema budnima. Ko ne zaspi, ako izađe na prelazu iz jednog dana u drugi, možda se baš njemu nebo otvori. Zato je tradicija da se u Bogojavljenjskoj noći zaželi želja ,,jer će se i ostvariti”.
Bogojavljenje se obilježava 19. januara i to je nepokretni praznik, ne mijenja se iz godine u godinu. Vjernici se pozdravljaju riječima ,,Hristos se javi”, a otpozdravljaju sa ,,Vaistinu se javi”.
Kada Gospod Isus bješe navršio trideset godina od Svog tjelesnog rođenja, On otpoče Svoj učiteljski i spasiteljski posao. I sam, početak početka oznamenova krštenjem na Jordanu. Pri krštenju Gospoda u vodi objavila se svijetu ona tajna koja se u Starom Zavjetu nagovještavala, o kojoj se u starom Misiru i Indiji samo basnoslovilo, tj. tajna božanske Svete Trojice. Otac se javio čuvstvu sluha, Duh se javio čuvstvu vida, a Sin se javio uz to još i čuvstvu dodira. Otac je izrekao Svoje svjedočanstvo o Sinu. Sin se krstio u vodi a Duh Sveti u vidu goluba lebdio je nad vodom. A kada Jovan Krstitelj zasvjedoči i reče o Hristu: ,,Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta” (Jn 1, 29) i kada on pogruzi i krsti Gospoda u Jordanu, time se pokaza i misija Hristova u svijetu i put našega spasenja. Naime: Gospod uze na se grijehe roda čovječjeg i pod njima umre (pogruženje) i ožive (izlazak iz vode). Ovo je Spasitelj, i ovo je put spasenja. Praznik Bogojavljenja (Teofanija, grčki) prosvjećuje pokazujući nam Boga kao Trojicu jednobitnu i nerazdjelnu. To je jedno. I drugo: jer se svak od nas krštenjem u vodi prosvjećuje time što postaje usinovljen od Oca Svjetlosti, zaslugom Sina i silom Duha Svetoga.
Kad je Jovan pogružavao Hrista u vode rijeke Jordana, čuo se s nebesa glas Boga Oca: ,,Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po Mojoj volji”. U Jordanu je stajalo drugo Lice Svete Trojice, Sin Božji, kao Bogočovjek, a nad Sinom Božjim lebdio je Duh Sveti u obliku svjetlosnoga goluba. To je bilo Bogojavljenje. Tu se javno otkrio Bog kao Otac, Sin i Duh Sveti, kao Sveta Trojica. Bog se javio i vaseljenu prosvjetio. Bogojavljenje se praznuje 6. januara po starom kalendaru (19. januara po novom). Na taj dan osvjećuje se voda koja se nosi kući i pije radi zdravlja i prosvjećenja duše i tijela. Ta bogojavljenska vodica nikada se ne kvari, jer u njoj prebiva sila Duha Svetoga.
Narodna tradicija posjeduje nekoliko odlika osobenih za bogojavljenjski dan. U pojedinim krajevima običaj je da se na dan Hristovog krštenja operu stvari i očisti kuća jer su prošli nekršteni, tj. nečisti dani koji traju od Božića.
U nekim krajevima djevojke su koristile ogledalo da bi ugledale lik suđenog. Pored ogledala stavljale su se svijeće, a moralo se voditi računa da se ogledalo slučajno ne pregrije i ne pukne. Umjesto da mlada djevojka ugleda lik onoga za koga će se udati, mogla bi postati žrtva još jednog narodnog vjerovanja – sedam godina nesreće u ljubavi.