Promocija knjige ,,Zbogom Crna Goro, Bonžur Montenegro” književnika, književnog kritičara, publiciste, novinara, akademika Momira M. Markovića održana je sinoć u Multimedijalnoj sali KIC-a ,,Budo Tomović”.
– Ove tekstove i natuknice, objavljene uglavnom u ,,Monitoru”, sabrao sam u knjigu i ako nemam iluziju da će ovako objedinjeni dobiti na značaju. Ovo je lični dekontaminator fobičnog revizionizma, nacionalklerikalizma, revanšizma i sličnih formi patriotizma koje nam utrpavaju i ubrizgavaju političari, akademici, namrgođeni pisci, umišljeni geniji i naši masonski foliranti, od kojih su neki i moji prijatelji. Konačno, čovjek mora imati lični inhalator, kako se ne bi ugušio u svim tim tminama – napisao je Marković u dijelu ,,Umjesto predgovora” u ovom zborniku oko trideset aktuelnih političkih tekstova, analiza, komentara i besjeda, objavljenih u ,,Monitoru” i drugim medijima nakon obnove nezavisnosti Crne Gore 2006. godine do danas.
Riječ o ovom djelu koja se najviše pojavljivala u izlaganju novinarke, urednice izdanja ,,Zbogom Crna Goro, Bonžur Montenegro” i medijatorke promocije Milene Perović-Korać bila je istina.
– Vjerujem da svi koji pročitaju ovu knjigu će moći da je koriste kao lični dekontaminator svih tih, kako Momir kaže, ,,-izama” i ostalih toksičnih materija koje udišemo decenijama. Ovo je zaista jedan inhalator. Inhalator je zbog toga i što sadrži istine, što je danas vrlo važno i u samoj knjizi Marković kaže da su u Crnoj Gori uvijek postojali hrabri ljudi, da se odupru neprijatelju i okupatoru, ali da je uvijek bilo malo onih koji su bili spremni da govore istinu među svojim narodom. Momir je jedan od tih rijetkih i ova knjiga je zaista jedna istina današnjeg vremena, ali i prethodnog – kazala je Perović -Korać.
Ona je dodala da ova knjiga pokazuje i ,,drugog Momira Markovića, možda manje poznatog javnosti.”
– Poznajemo svi crnogorskog pjesnika Momira Markovića, jednog od prvaka crnogorske obnove nezavisnosti, ali, ovdje srijećemo Momira Markovića intelektualca, čovjeka koji je spreman da kaže istinu o svom narodu i sa kritičke tačke pogleda u našu realnost koja je burna, ima se šta vidjeti. Svima preporučujem da potraže neke od istina u ovoj knjizi – rekla je Perović -Korać.
Recenzent knjige ,,Zbogom Crna Goro, Bonžur Montenegro” prof. dr Milan Popović kazao je da ,,snosi dio odgovornosti i ,,krivice” za objavu ove knjige.”
– U čestim susretima i razgovorima s Momirom Markovićem on je jednom bio slobodan, prije nekoliko godina, da mi iznese dilemu da li ima smisla da tekstove koje je objavljivao uglavnom u ,,Monitoru” i još nekim glasilima, sabere u neku vrstu zbornika. Ja sam ga istoga momenta u tome podržao, bez najmanje dileme. Imao sam za to ne samo ličnih, kolegijalnih, nego i principijelnih, profesionalnih razloga. Kada sam čitao knjigu ,,Zbogom Crna Goro, Božur Montenegro” ja sam se u opravdanost takvog postupka samo uvjerio, jer tekstovi, kolumne u ,,Monitoru” i drugim listovima su kao kamenčići u velikom mozaiku koje samo autor može da ima u cjelini, a čitalac obične kolumne najčešće nema. Zato njihovo kasnije publikovanje omogućava da se vidi ta cjelina, taj mozaik koji se ne može vidjeti u jednom tekstu – rekao je Popović.
Autor Momir M. Marković na početku izlaganja čestitao je 29. novembar, ,,Dan Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, države koja je trebalo ponešto ponavljati, ali ne može se upoređivati sa ovim što mi danas živimo i zovemo nekom državom.”
– Zahvaljujem se publici, publici u kojoj vidim samo lica prijatelja i možda je i to dobro, jer znam da ste došli iz rešpekta prema autoru i prijateljima koji ovdje govore. Sada imam obavezu da se zahvalim prvo Mileni Perović, bez čije odlučnosti i snalažljivosti da nađe i obezbijedi pare za ovu knjigu, knjige ne bi bilo. Sada treba da se zahvalim čovjeku koji kaže da je to njegova ,,krivica” ili ,,grijeh”, a ja mislim da je to njegova vrlina, to je profesor doktor Milan Popović. Meni je to dugo, pa to često zamjenjujem sa ,,crnogorski Volter”. Zahvaljujem se crnogorskom Volteru bez čijeg ohrabrenja ne bih ulazio da slažem ovu rukovet. Sad, ja bi trebalo nešto malo da mudrujem. Razmišljao sam o ovoj prigodi. Pošto svi vi znate otprilike mene i znate što mislim, pomišljao sam da dopišem ili zapravo da dopričam još jednu kolumnu o nekoj od ovih crnogorskih priča, koje nisu pošteno i do kraja objašnjene. U Crnoj Gori posljednjih 150 godina ništa nije pošteno i do kraja objašnjeno. Pomišljao sam na crkvu. Različita je crkva gospodara našega Nikole i ona Petra Prvog. Potpuno kao dva svijeta. Je li bila autokefalna, je li bila kanonska, je li Njegoš bio prozapadni ili proruski, kako dvojica crnogorskih intelektualaca se sporiše, a ja mislim ni proruski ni prozapadni. On je bio svijet za sebe i Crnu Goru je htio da napravi svijetom za sebe, ali, ja sve te teme večeras ću da ostavim za neku drugu priliku, jer pošto je sve felerično u objašnjenjima, sa svime se manipuliše, sa crnogorskom prošlošću, sa crnogorskom sadašnjošću, hajde da budem malo cinik – sreća da neće biti budućnosti – rekao je Marković, pročitavši potom svoju pjesmu ,,Balada o bijelom vuku.”
B.R.
Foto: B. Šekularac