MAGAZIN SLAJDER
NIKOLA VUKČEVIĆ U OGLEDALU: Pamtim Dunav bez jednog dragog mosta
Nikola sa porodicom (foto: Aleksandar Jaredić)
Crnogorski reditelj Nikola Vukčević do sada je realizovao dva igrana filma. Aktuelni je ,,Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa” koji plijeni pažnju brojnih renomiranih svjetskih festivala. Na više od tridesetak filmskih festivala prikazano je i ostvarenje ,,Pogled sa Ajfelovog tornja”. Njegovi filmovi bave se mladim ljudima bez alternative, događajima koji su produkt situacije u našoj zemlji i Balkanu. Vjeruje da je to zapravo tema svih naših balkanskih filmova i da tako treba da bude. Njegovo umijeće se krije, između ostalog, i iza brojnih nagrađivanih predstava i dokumentarnih izdanja. Odgovarajući na pitanja MNE magazina, Nikola je svoja promišljanja dopunio raznim numerama.
Na šta Vas asocira djetinjstvo?
– Na neke titogradske ćoškove Preko Morače, na neku dobru muziku sa kaseta i LP ploča, koju danas slušam na Youtube:
Sjećate li se prvog zarađenog honorara? Kako ste ga potrošili?
– Naravno, to se ne zaboravlja: 600 maraka, zarađenih 1996., kao asistent reditelja u jednoj duhovitoj predstavi u novosadskom narodnom pozorištu, na III godini studija. Kako sam ih potrošio – lako, bio sam student. Iskustvo koje sam stekao učeći kod renomiranog reditelja i profesora – čini mi se da još nisam potrošio, velika mu hvala. U to vrijeme sam slušao:
Na čemu insistirate u poslu?
– Teško pitanje u ove sitne sate 🙂
Koju knjigu/film bi preporučili?
– ,,Život i smrt Milana Junaka” V. Pejovića – jednog sjanog američkog Podgoričanina. Naravno, nikada ne bih preskočio par knjiga od Kundere. Knjiga High Fidelity, Nick Hornby, koja opisuje neke sjajne pjesme, evo njene playlist-e:
Koje jelo najviše volite?
– Tortu sa jabukama. Majčinu.
Šta je potrebno za pravu ljubav?
– Prava osoba.
Kojeg umjetnika biste oživjeli da možete i zašto?
– Žorža Melijesa, jer je prvi filmski reditelj koji je sanjao otvorenih očiju, veliki čarobnjak koji je ljudima pokazao svjetove koje samo celuloidna traka može. Navučen na svoje snove – bankrotirao je i umro u bijedi. Ali ima moje vječno poštovanje.
Putovanje koje pamtite?
– Odlazak u Novi Sad nakon bombardovanja, pamtim Dunav bez jednog dragog mosta.
Pjesma vašeg života je?
– Svakih deset godina imam novu: sada je to – Urban & 4 – Ako se napijem do smrti
