PREPORUKA ZDRAVLJE
DEPRESIJA: Smrtonosna bolest o kojoj je vrijeme da se progovori
Prema procenama Svjetske zdravstvene organizacije, oko 800.000 ljudi godišnje okonča svoj život pod teretom ove bolesti. U pitanju je težak i opasan zdravstveni problem koji pogađa nas, naše prijatelje i naše porodice. Depresija ne bira. Studenti, zaposleni, radnici, direktori, aktivisti, doktori, ali i poznati umjetnici, modeli, javne ličnosti – niko nije imun i zaštićen od nje. I svi je doživljavaju na svoj način.
Za jedne je to parališući strah i nemoćnost za bilo kakvu aktivnost. Zastrušujuća im je čak i pomisao da će nekog poznatog sresti na ulici. Znaš da će morati da pričaš, a osjećaš da ne možeš. Naizgled sve djeluje OK, niko na poslu, u školi ili kod kuće nije to primijetio, ali ti znaš da polako napuštaš svoj život. Polako prestaješ da razumiješ bilo šta što čitaš ili gledaš. Počinješ da izbjegavaš prijatelje, a tvoje strasti i hobiji te više ne ispunjavaju. Pokušavaš da umanjiš značaj onome što ti se dešava sve dok jednog dana više ne možeš da ustaneš iz kreveta.
Ili bude obrnuto – ne možeš da zaspiš, ne možeš da se odmoriš, stalno si aktivan, budan i nasmijan, sve dok te ova bespoštedna trka ne zakuca u mentalni zid.
Depresija nije prolazna tuga koju druženjem, čašom vina ili gledanjem serije možemo da zaboravimo. To je bolest sa kojom se sve više ljudi bori, koja nas siječe od svijeta i sprječava nas da realnost i sebe same procenjujemo realno. Često ne razumijemo sopstvene emocije i mrzimo sebe. Dodatno, veoma je varljiva – pojavljuje se iz raznih razloga i svi je drugačije doživljavamo. Zato i jeste tako teško uhvatiti je, obuhvatiti, pobijediti.
Kako kažu podaci SZO, čak trećina ljudi koji pate od depresije ni na koji način se ne liječi. To je više od 100 miliona ljudi u svim krajevima svijeta. To su odrasli, tinejdžeri, pa čak i djeca i sigurno u svom okruženju, možda i bliskom, imate bar jednu osobu koja jedva podnosi teret svakodnevnog života. A mladi su posebno ranjivi i pogođeni ovim. Provodimo vrijeme u vještački stvorenom svijetu društvenih mreža, uz konstantan pritisak porodice i prijatelja, stres na poslu i u školi, a sve je to samo pokretač psihološkog tereta zbog kog ne možemo da funkcionišemo normalno.
Toliko smo krhki dok odrastamo i sazrijevamo.
Sa jedne strane, suočavamo se sa očekivanjima i planovima za budućnost, a sa druge pokušavamo da pronađemo i prihvatimo sopstveni identitet. U kulturi u kojoj živimo, svaki element našeg izgleda, ponašanja ili seksualne orijentacije se odmah ocjenjuje, a često negativno kritikuje ili mrzi. Društvene mreže su društvene samo po imenu. Umjesto grupe za podršku, one postaju izvor dodatnog pritiska i agresije. Lako je izgubiti se u svemu tome.
Mladi ljudi se osećaju kao da su sami u svojim problemima, sramota ih je što ne postižu onoliko koliko i drugi i nisu u stanju, ne žele da traže pomoć. Profesori i roditelji često nemaju dovoljno znanja sa kojim bi mogli da pomognu ljudima koji pate od depresije. Ne umiju da je prepoznaju, manjkaju im sposobnosti da komuniciraju i odgovaraju na situacije koje upozoravaju na najgore.
Lista poznatih koji su zbog depresije izvršili samoubistvo samo je sve duža – frontmeni bendova Linkin Park i Prodigy, di-džej Avicii, Entoni Burden, Robin Vilijams – samo su neki koje smo izgubili posljednjih godina. Predozirajući se, mladi reperi Lil Peep i Mac Miller su umrli boreći se sa depresijom. Iako su izdaleka njihovi životi djelovali kao bajka, često kao i drugi, oni su morali da se dokazuju u svojim poljima kao najbolji, boreći se protiv online algoritama za vidljivost, živjeći pod pritiskom.
Vijesti o njihovoj smrti odjeknule su svijetom i navele mnoge javne ličnosti da konačno otvoreno progovore o ovom problemu, što je, pokazuju statistike, ohrabrilo i više “običnih smrtnika” da zatraže pomoć, da shvate da odlazak kod psihologa nije nešto čudno i strašno, da upotreba ljekova može da pomogne. Otvoreni razgovor o mentalnom zdravlju mora da postane naša svakodnevica jer je to jedini način da pomognemo jedni drugima.
Izvor: noizz.rs
