ART PREPORUKA
PREDSTAVLJENO ,,KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO ZA DJECU DRAGANE KRŠENKOVIĆ-BRKOVIĆ”: Ova djela su lični otpor besmislu
Veče ,,Književno stvaralaštvo za djecu Dragane Kršenković – Brković” održano je večeras u sali Narodne biblioteke ,,Radosav Ljumović” u Podgorici. Povod je bio Međunarodni dan knjige za djecu.
Autorka je, prisjećajući se početaka, kazala kako je motiv za pisanje bajki bio ličan.
– Kada se kćerka Čarna rodila, poželjela sam da napišem bajku koja će biti samo njena. Tako je nastala ,,Čudesna zvezda”. Kasnije, kada se Ksenija rodila, napisala sam bajku koja je njoj posvećena, to je ,,Tajna plavog kristala” – rekla je Kršenković-Brković.
Ubrzo nakon toga, dodala je ona, zaključila je da su pisanje za djecu i bajka na književnoj sceni u Crnoj Gori i regionu smještene na marginu.
Ona vjeruje da je bajka jedna od najzagonetnijih književnih formi.
– Šta je meni zanimljivo u svemu tome? To je da pokušam da sugerišem djeci da je igra centralna stvar. Kada kažem igra, mislim na taj pojam u najplemenitijem smislu, umjetničkom, da je to put do slobode. Ta mašta koja ih pokreće – objasnila je autorka.
Svaka dobra knjiga, vjeruje Kršenković-Brković, ostavlja trag na čitaocu.
– Kad zatvorite posljednju stranicu, osjećate koliko vam je ta knjiga prenijela, koliko vas je obogatila. Mislim da one knjige koje vam pomognu i pomjere perspektivu gledanja, još jači pečat ostavljaju – rekla je ona.
Završila je izlaganje govoreći o smislu pisanja bajki danas.
– Živimo u vremenu velikog cinizma. To je prosto zastrašujuće. Poslije 20. vijeka ništa više nije isto. Sve bajke nose svoju poruku. I ne samo poruku, nazovimo to aurom nade. Postoji u čovjeku jedna energija, pozitivna, koja, uprkos svemu, svom čudu, neprestanim ciklusima razaranja, toj težini, besmislu, gorčini, ostaje – pojasnila je ona.
Ako bi jednom riječju trebalo da obujmi čitav svoj rad za djecu, to bi bio lični otpor besmislu.
Profesorica i književna kritičarka Sofija Kalezić kazala je da bajke Dragane Kršenković-Brković su u visokoj mjeri umjetnički originalne, protkane umjetničkim motivima i simbolima.
– Bajke ove književnice, koje su pisane u dramskoj i u proznoj formi, odlikuje vječita borba između dobra i zla, dok se pravda često dostiže uz pomoć čarobnih sredstava, učeći nas hrabrosti življenja. Od snova ne treba odustajati, već se predanošću i upornošću moramo boriti za njihovo ostvarenje – poručuje nam spisateljica kroz zanimljive dijaloge svojih junaka. Ovim bajkama je postignut estetski pogled na život i moralni stav koji mladom recipijentu predočava prednosti poželjnog i lijepog – istakla je Kalezić.
Govoreći o bajkama ,,Duh Manitog jezera” i ,,Tajna jedne Tajne”, Kalezić dodaje da je upadljiva potreba stvaraoca da vlastitu književnu, a samim tim i opštu stvarnost, sa jedne strane, usidri a, sa druge, da potvrdi postojanje životnog smisla.
– Mi, profesori, smo ubice. Obrazovni sistem ubija kreativnost i to je već vrlo vjerovatno svakome jasno. Istraživanja kažu da 98 odsto djece od tri do pet godina pokazuju da su sposobna za takozvano divergentno razmišljanje i aktivno korišćenje desne strane mozga koja je zadužena za maštu, emocije i intuiciju i koju su oduvijek koristili odrasli ljudi koji su mijenjali svijet – rekao je profesor i književnik Nenad Vujadinović.
Sve, dodaje on, počinje od trenutka kada pođu djeca u vrtić i kao primjer naveo momenat kada učiteljica zada da se nacrta kuća.
– Vi to učinite. Onda vam kaže da obojite krov. Vi ga obojite zelenom bojom. Tako vam dođe. Učiteljica vam priđe i kaže: ,,Gdje si ti vidjela zeleni krov? Briši to i oboj crveno.” Svi mi od vrtića do univerziteta mnogo češće učimo kako nešto treba, nego kako bi nešto moglo da se uradi. Ista istraživanja pokazala su da već u dobu od 13 do 15 godina samo deset odsto djece ima sposobnost divergentnog razmišljanja. Kad je sprovedeno među odraslim ljudima, samo dva odsto ljudi pokazalo je sposobnost aktivnog korišćenja desne hemisfere mozga. Onda šansa da će neko od naše djece sjutra ili za 15 godina da postane genije kao Đordano Bruno, Mikelanđelo, Leonardo, Stiv Džobs, Tesla, Njegoš ili Dejo Savićević je mala ako mi nastavimo s ovom misijom dok ih ne dotučemo do kraja – rekao je profesor Vujadinović.
Istakao je da ,,im moramo dati više prostora za igru, trebamo da ih pustimo da dišu, što je važno, trebamo i mi da se igramo sa njima”.
– Kako? Pa, pitajte Draganu Kršenković-Brković. Ona odlično zna. Znamo da se naša djeca rađaju kao kreativna bića, ali, imamo i osnovanu sumnju u to da im mi odrasli uglavnom pomažemo da rastu tako da jednog dana odu sa ovog svijeta kao racionalne budale. Jasno nam je da moramo da učinimo sve što možemo da ih ne natjeramo da iracionalno potroše svoje živote. Kako? Pa, čitajte Draganu Kršenković-Brković – poručio je profesor Vujadinović.
Program je, uz citate iz knjiga i književne kritike djela Dragane Kršenković-Brković, vodila Vesna Šoškić.
Tekst i foto: B.R.
