DRUŠTVO NAŠE PRIČE
PODGORIČANKA VUKICA RAŠOVIĆ U HOLANDIJI: Školarina je 7.500 eura, ali sam uspjela da dobijem stipendije
Podgoričanka Vukica Rašović je studentkinja druge godine Princ Klaus Konzervatorijuma u Groningenu, u Holandiji, gdje studije za nju, pošto Crna Gora nije članaca Evropske unije, godišnje koštaju 7.500 eura, ali je uspjela da pokrije te troškove zahvaljujući stipendijama koje je dobila.
Ono što je njoj, kako priča za MNE magazin, omogućilo odlazak na studije u Groningen je što je nakon položenog prijemnog ispita dobila Hanze stipendiju, koju dodjeljuje univerzitet. Time je, navodi ona, pokrivala oko dvije trećine školarine.
– Nakon prijemnog ispita, u ljeto 2017. godine, ponovo sam učestvovala na Peter de Grote festivalu, na kojem sam osvojila Klaas Dijkstra stipendiju. Zahvaljujući ovim stipendijama imam obezbijeđenu školarinu za sve četiri godine osnovnih studija. Ostale troškove snosim sama, uz pomoć moje porodice – kaže ona.
Želja
Oduvijek je, kako se prisjeća, bila usmjerena ka varijanti studiranja van Crne Gore, tim prije što se bavi klasičnom muzikom. Ističe da inostranstvo nudi više prilika i mogućnosti za napredak u toj sferi.
-To je najprije bila samo zamisao, a nakon mnogo pretraga na internetu i iz drugih izvora, izdvojila sam nekoliko konzervatorijuma u Zapadnoj Evropi koji su me zainteresovali, pronašla kontakte profesora violine, slala svoje video zapise sa koncerata, takmičenja i drugih manifestacija na različite adrese. Dobila sam pozitivne reakcije, između ostalog, iz Groningena, grada na sjeveru Holandije, gdje sam 2016. godine otišla na Peter de Grote festival i tu upoznala svoju sadašnju profesorku violine, Veselinu Manikovu – navodi ona.
Komentarišući koliko joj je bilo teško da se upiše, imajući u vidu da je strankinja kaže da ako zanemari ,,beskrajnu neophodnu papirologiju koju je kao državljanka zemlje koja nije u EU morala da dostavi, kao i činjenicu da su iz istog razloga sve procedure kroz koje mi moramo da prođemo mnogo komplikovanije, traju mnogo duže i koštaju više, onda joj nije bilo ništa teže nego bilo kom holandskom studentu.
Naša sagovornica ističe da Konzervatorijum na kojem studira, zaista, nudi sve neophodne uslove za napredak jednog muzičara. Kako priča, ima pristup velikom broju prostorija za vježbanje, kao i koncertnim salama u kojima imaju redovne obavezne nastupe.
-Imam mnogo prilika da sviram i nastupam u različitim ansamblima, što mi je jako bitno, s obzirom na to da volim kamernu muziku, kojoj ranije nisam mogla da se posvetim na isti način iz prostog razloga što nisam bila okružena ovolikim brojem različitih instrumentalista. Tokom školske godine obavezni smo da učestvujemo u orkestarskim projektima našeg konzervatorijuma koji se uvijek potrudi da dovede dirigente iz različitih zemalja i organizuje koncerte kako u Groningenu, tako i u ostalim holandskim gradovima – kaže ona.
Dinamiku ovog Konzervatorijuma i raznovrsnost programa i aktivnosti koje on nudi, ističe Vukica, zaista ne može da uporedi sa svojim načinom muzičkog obrazovanja u Crnoj Gori.
-Naravno, to ima svoju cijenu, a najteže mi pada nemogućnost da posjećujem svoju porodicu onoliko često koliko bih željela – rekla je ona.
Razlike
Groningen je, prema njenim riječima, neznatno veći od njene rodne Podgorice. Iako se relativno brzo navikla na promjene, tek kad ode, kako kaže, u Crnu Goru zaista primjeti razlike kako u sitnicama, tako i u većim stvarima.
-Bicikl kao glavno prevozno sredstvo svuda u Holandiji, pa tako i u Groningenu, ogroman broj kišnih dana na koje i dalje bezuspješno pokušavam da se naviknem, kao i sama činjenica da po prvi put živim sama, daleko od kuće – idu u prilog osjećaju da je sve potpuno drugačije. Nažalost, ovdje nisam naišla na mnogo studenata sa naših prostora, pa mi i nedostaje da pričam na svom jeziku svakodnevno – rekla je ona.
Holandija je, dodaje Vukica, za naše standarde jako skupa, te kao i mnogi strani studenti, mora i da radi.
-Dane provodim slično mnogim studentima ovdje: veći dio dana sam zauzeta predavanjima, vježbanjem i probama sa kamernim ansamblima. Konzervatorijum uvijek angažuje svoje studente na svim manifestacijama i priredbama koje se održavaju, ali sarađuje i sa ostalim fakultetima Hanze univerziteta, pa tako vrlo često imamo priliku da nastupamo na mnogim lokacijama u gradu, kao i da imamo stalnu interakciju i zajedničke projekte sa studentima drugih umjetnosti – navodi ona.
Drago joj je, kako kaže, što često ima priliku da ode na dobar koncert klasične muzike, jer umjetnici sa svih strana svijeta dolaze i drže koncerte upravo u Groningenu.
Trenutno su njeni planovi vezani za nastavak i završetak školovanja, a u budućnosti bi voljela da se bavi orkestarskim i kamernim sviranjem, ali i da izgradi karijeru u prosvjeti.
– Mislim da sam do sada imala sreću da radim sa odličnim profesorima, od kojih sam mnogo toga naučila i još uvijek učim. Nastojim da svoju karijeru izgradim prvenstveno kroz nastupe, gdje imam priliku da učim od drugih umjetnika. Kad za to dođe vrijeme, voljela bih da svoje znanje i vještine podijelim sa drugima kroz pedagoški rad – rekla je ona.
Naša sagovornica kaže da nema neki poseban moto kroz život, ali da svakako može reći da je vode ljubav, iskrenost i istrajnost.
– Vjerujem da je svijet udešen tako da se dobri ljudi prepoznaju, odakle god dolazili i na kojoj god tački planete se sreli- zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.
