MAGAZIN PREPORUKA
JUBILEJ: Dvije stotine godina od pjesme ,,Tiha noć”
Foto: Carolino Augusteum, Salzburg
Oberndorf, alpsko seoce u blizini Salcburga s tek nekoliko kućeraka i crkvicom sv. Nikole u svome središtu do koje vodi prtina nastala probijanjem seljana kroz svježe napadani snijeg. Badnjak je 1818. godine i u noći u kojoj se jedino mogu čuti pahulje koje dodiruju tlo i koraci svojim je pianisimom odjeknula najljepša i, prema mnogima, najbožićnija pjesma koja je u ovih dvjesta godina svoga postojanja prevedena na više od trista jezika.
Riječ je o ,,Tihoj noći” (Stille nacht, Silent night). Da je prije dvjesta godina postojala božićna Billboardova top-lista, ,,Tiha noć” bi bila veći hit nego što je to danas ..All I want for Christmas is you” Maraje Keri ili pak Whamov ,,Last Christmas”. Koliku vrijednost ima ta pjesma, pokazalo se i 2011. godine kada ju je UNESCO uvrstio na listu austrijske nematerijalne kulturne baštine.
Munjevit uspjeh
Foto: WordPress
U vrijeme kada su se širom Evrope još osjećale posljedice velikih Napoleonskih ratova (1803-1815) ljudi su vapili za nečim što će im pružiti mir i nadu. Kao sveštenik, Džozef Mor tada nije mogao dati više od svojih riječi. Obojena gotovo propovjedničkim bojama, na papiru je oživljena 1816. godine u obliku poeme koja je dvije godine kasnije ušuškana u melodiju za koju danas ne postoji kutak na planeti u kojem nisu čuli za nju, a koju potpisuje crkveni orguljaš Franc Guber. Gotovo da je ukomponovana tehnikom koju bismo danas u svijetu popularne kulture nazvali ,,jam session”. Naime, u vrijeme kada je gitara bila instrument za pab, unesena je u crkvu kako bi stvorila melodiju za dvoje solista i hor. Zašto se to dogodilo, malo je odgovora koji nisu legenda. Jedan od takvih je i onaj da su Mor i Guber bili osuđeni na ,,kafanski” instrument zato što je, ni manje ni više, miš pojeo orguljaški mijeh. Istina je zapravo da su orgulje bile svirljive, ali pomalo raštimovane i time nedostojne Badnje večeri. S druge strane, dvojac Mor i Guber htio je da odsvira svoj prvijenac ispred, a nipošto iza publike, zbog čega se zaista i mogu smatrati pretečama džem muzičara. Vjeruje se da je iz Oberndorfa pjesmu prvi u svijet iznio upravo Karl Mauraher, graditelj orgulja u crkvi sv. Nikole, koji je nedugo nakon premijernog izvođenja došao u crkvu kako bi popravio instrument. Popravio je ,,mišju štetu” i s partiturama otišao u rodni Tirol gdje se pjesma brzinom munje ,,zakačila” za ljudska srca. Tirol je u to vrijeme bio dom mnogim trgovačkim porodicama koje su na svojim putovanjima, onako usput, dijelile muzički ponos svog kraja. Veliku su ulogu u širenju poruke mira preko ,,Tihe noći” odigrali katolički i protestantski sveštenici, ali za popularizaciju pjesme i izvan crkvenih okvira svakako su zaslužniji laici. Jedna od tirolskih muzičkih-trgovačkih trupa bila je porodica Štraser iz Lajpciga. Pjesma je uskoro dobila i svoje štampano izdanje u pjesmarici ,,Četiri autentične tirolske pjesme” (,,Vier ächte Tyroler Lieder”). U srži pjesme želja je za spokojem i poruka je mira. Zapravo, da nije iskomponovana za Badnju noć i da se kontekst nije povezao s hrišćanskom tradicijom, ,,Tiha noć” savršeno bi funkcionisala i kao pacifistička pjesma sama za sebe. Mirnoću i nježnost kojom je pjesma obavijena, a zbog kojih na neki način djeluje kao sedativ umornim i preplašenim ljudskim dušama, prepoznali su i vojnici u Prvom svjetskom ratu. Pjesma je 1914. godine pokazala koliku moć ima. Naime, tek pet mjeseci nakon početka rata dogodilo se pravo malo božićno čudo. Njemci s jedne i Francuzi i Englezi s druge strane privremeno su prekinuli vatru da bi se našli na ničijoj zemlji i postavili jelku kao znak mira. Božićnu atmosferu upotpunili su unisonim izvođenjem ,,Tihe noći” koju je svako pjevao na maternjem jeziku. Da postoji veza između Božića i želje i potrebe za mirom uvidio je u savremenom vremenu i Džon Lenon pjesmom ,,Happy Xmas (War is over)”.
Međutim, kada je riječ o nesumnjivo najvećem božićnom hitu, gotovo da nema umjetnika koji ovu pjesmu nije uvrstio na svoj repertoar. Svakako su jedne od najznačajnijih obrada ona Pola Robisona iz 1938, Elvisa Prislija iz 1957, Endija Vilijamsa iz 1963, a u nešto recentnijoj istoriji vrijedi pomenuti Boyz II Men (1993), Maraju Keri (1994), Enju (1997), Tri tenora (1999), Bečke dječake (2007) ili Andreu Bočelija (2009).
Pjesma je to koja je u povodu 200-godišnjice nastanka doživjela da se po njoj, ali i o njoj snimi i mjuzikl. Premijerno je izveden u novembru u Felzenrajtšule teatru u Salcburgu, a dašak Brodveja koji je došao u Austriju sigurno se može pripisati Džonu Debniju, kompozitorukoji potpisuje i muziku za filmove poput ,,Sin Cityja”, ,,Ledenog doba” ili ,,Knjige o džungli”. Pisanje scenarija za mjuzikl pripalo je Majklu Vajneru, Alanu Zekeriju i Sidahu Garettu, koji je, između ostaloga, napisao i Džeksonov hit ,,Man in the Mirror”. Režiju potpisuje Hana Fridman, a produkcija se odvija pod budnim okom Andreasa Gergena koji je odgovoran i za uspješni mjuzikl ,,Moje pjesme, moji snovi”, koji je svoju premijeru doživio na istim daskama kao i ,,Tiha noć”. Osim mjuzikla, u čast velikom jubilarnom rođendanu Austrijanci su pokazali kako ta pjesma nadilazi granice muzike i da je itekako prenosiva u druge oblike umjetnosti. Tako je na ljeto otvorena izložba ,,200 godine Tihe noći – austrijska poruka mira svijetu” u čijoj je realizaciji učestvovalo čak devet muzeja. Ljubitelji umjetnosti, ali još više božićnog duha koji se krije u ,,Tihoj noći”, koji se nađu u Salcburgu, Arnsdorfu, Oberndorfu, Halajnu, Bargrainu, Lungau, Hohburg-Ahu ili Figenu, mogu uživati i to sve do februara, u brojnim eksponatima i radovima koji i vizuelno šalju poruke najvećega božićnjeg evergrina.
Izvor: Vecernji.hr
