NAŠE PRIČE
PODGORIČANKA BOJANA IVANOVIĆ, KONSULTANT U REVIZORSKOJ KUĆI U NJEMAČKOJ: Stekla sam neprocjenjivo znanje
Podgoričanka Bojana Ivanović nakon što je usavršila svoje znanje iz oblasti finansija u Njemačkoj, zasposlila se u toj zemlji. Radom, upornošću i talentom već niže uspjehe u svoj profesiji, a danas radi kao Senior Consultant u revizorskoj kući BDO u Minhenu, u dijelu Advisory Services – Corporate Finance.
– S obzirom na to da moja oblast nije baš razvijena u Crnoj Gori, a i ovdje imam mnogo više mogućnosti za dalji razvoj karijere, za sada ostajem ovdje, ali nikad ne isključujem mogućnost povratka u Crnu Goru. Ukoliko bi bilo prilike, rado bih se vratila i iskoristila tamo ono što sam ovdje naučila-kazala je ona za portal MNE magazin.
Počeci
Nakon okončanja studija praksu je, priča Bojana, odradila u velikoj korporaciji – u Boschu, a potom nastavila kao konsultant u jednoj manjoj firmi iz Minhena u oblasti Management Consulting. Vidjela je, ističe ona, kako je raditi za samo jednu firmu, kao i kako je biti konsultant za brojne klijente, kako je raditi u velikoj korporaciji i kako u maloj firmi.
-Sve to je jedno neprocjenjivo iskustvo – kaže ona.
Bojana je izučavala ekonomiju u Crnoj Gori, gdje je završila osnovne studije u toku kojih je kao jedan od najboljih studenata imala priliku da završi jedan semestar na Fakultetu za ekonomiju i biznis u Beču. To je bilo njeno prvo iskustvo u inostranstvu do kojeg je došla, prije svega, iz radoznalosti.
-Nakon toga sam pohađala ljetnju školu na kojoj su učesnici bili i studenti iz zemalja regiona, kao i studenti raznih nacionalnosti sa fakulteta u Beču. Kada sam stekla prve utiske o životu u inostranstvu, drugačijem načinu studiranja, ostvarila kontakt sa ljudima iz raznih zemalja, imala sam veliku želju da nastavim studije u inostranstvu – prisjeća se ona.
U toku posljednje godine studija istražila je razne mogućnosti i dobila DAAD stipendiju za kurs njemačkog i master studije u Njemačkoj. Odabrala je, ističe naša sagovornica, fakultet u Nirtingenu (region Stutgart) jer je nudio dobar program iz oblasti finansija, za što je bila zainteresovana. Odgovaralo joj je i što su studije bile na engleskom jeziku, što u Njemačkoj nije uvijek slučaj.
-Jedan dio master programa bio je i semestar u Velsu, što je bila prilika iskusiti način života i sistem obrazovanja u još jednoj zemlji- priča Bojana.
Studiranje u Njemačkoj je, prema njenim riječima, potpuno drugačije od onog u Crnoj Gori iz više razloga. Tamo, kako ističe naša sagovornica, postoji podjela na klasičan univerzitet i univerzitet primijenjenih nauka na kojem je i ona studirala, a koji je više orijentisan na praktične zadatke.
-Skoro svi moji profesori su bili ujedno i zaposleni u velikim firmama kao što su Allianz, KPMG, Bloomberg… i prenosili su nam mnoga iskustva koja su stekli u toku svoje karijere. Akcenat je manje na teoriji, a više na praktičnim zadacima. Iz skoro svakog predmeta smo dodatno imali grupne projekte koje smo na kraju semestra prezentovali. Cilj je bio i da nas nauče timskom radu, radu u internacionalnom timu, kao i sposobnosti prezentovanja – ono što je u poslovnom svijetu, posebno u oblasti u kojoj ja radim, veoma bitno –navodi Bojana.
Ističe da je i razlika u tome što se oni mnogo prije specijalizuju za određenu oblast, jer već nakon godinu ili dvije osnovnih studija imaju mogućnost da biraju predmete ili da odaberu smjer.
-Na mom fakultetu u Podgorici je usmjeravanje bilo samo u toku posljednjeg semestra, a to je nedovoljno – kaže ona.
Anegdota
Promjena sredine i prilagođavanje novim životnim pravilima nikada nije lako, ali Bojana navodi da je u tome i čar čitavog iskustva. U početku je, dodaje ona, sve teško, pa i sama komunikacija kada ne poznajete dobro jezik. Kaže, uz osmijeh, da se uvijek sjeti svog naručivanja sladoleda kada je zatražila sladoled „od crkve“ umjesto od višnje.
-Fali nam uvijek neki dokument koji ne možemo da „završimo“ preko veze, teško je naći smještaj, za sve postoje pravila i ugovori… Međutim, mislim da sam tako ojačala i da se sad mnogo lakše mogu snaći u svakoj situaciji, a i ovaj njemački red i disciplina mi prijaju – uvijek znam šta da očekujem i uvijek sam sigurna da će sve biti u skladu sa pravilima – priča ona.
Ističe i da su stranci u početku različito komentarisali našu zemlju – većina nikad nije ni čula za Crnu Goru, a neki su mislili da se nalazi u Africi ili Južnoj Americi. Bilo je, kaže ona, i pitanja je li bezbjedna država.
– Posljednjih 2-3 godine otkako se Crna Gora više otvorila, u smislu konekcija avionom (pretpostavljam da je to u mnogome uticalo) većina ljudi koje upoznam je ili bila u Crnoj Gori ili je čula i planira da posjeti – navodi ona.
Prisjetila se jedne anegdote koja je vezana za njen početak studija i traženje smještaja. Roditelji druga sa fakulteta su, kaže Bojana, imali gostionicu i izdali su joj sobu za prva dva mjeseca. Pokazali su joj, dodaje ona, sobu i objasnili, između ostalog, i kako funkcioniše aparat za kafu.
-Kako je meni to bilo simpatično, odlučila sam da se našalim i pitala sam druga da mi pokaže kako brava i ključ rade, jer mi to nemamo u Crnoj Gori. U početku me gledao zbunjeno, ali je povjerovao da mi nemamo vrata u kućama. Takođe sam od drugarice iz Jermenije čula da je gazdarica pitala da li u Jermeniji postoje razglednice u boji. To je ta percepcija zapadnog svijeta o manje razvijenim zemljama, ali to se polako mijenja. Eto i taj moj drug a i mnogi drugi su kroz moje slike i priče dobili želju da posjete Crnu Goru i to su i uradili. I svi se vraćaju sa (većinom) pozitivnim utiscima – priča naša sagovornica.
Omladina
Opisujući tamošnju omladinu kaže da je, prije svega, radna.
– Na početku master studija sam ja bila jedina osoba bez radnog iskustva. Vidim da se to sada u Crnoj Gori mijenja i drago mi je da sve više mladih ljudi radi prakse i stiče iskustvo i prije završetka studija. Druga stvar koju jako cijenim kod Njemaca je to što ne gledaju jedni druge kao konkurenciju, ni na studijama ni na poslu. Prema meni su ili neutralni ili će mi mnogo pomoći, ali odmoći mi neće sigurno. Ono što mi je kod njih u početku smetalo je to što su dosta zatvoreni i nepovjerljivi prema novim ljudima, nisu odmah raspoloženi da prime nekoga novog u svoj krug prijatelja kao što to rade na primjer Amerikanci ili ljudi iz „južnih“ zemalja – kaže Bojana, dodajući da kada im postanete prijatelj, onda su stvarno pravi prijatelji i sve bi uradili za vas i to prijateljstvo će sigurno trajati.
Bojani je studiranje u inostranstvu donijelo mnoga znanja koja u Crnoj Gori, kako navodi, sigurno ne bi stekla. Ističe i da je stekla jedno ogromno životno iskustvo, osamostaljenje, širenje vidika, svjesnost da postoji još toliko toga za istražiti, naučiti, vidjeti, da postoji neograničeno mnogo toga iza onog našeg „sjedi đe si / ne pomamljuj se / nisi valjda lud da rizikuješ / znaš li ti koliko je teško naći siguran posao“.
– Donijelo mi je i upoznavanje mnogo različitih ljudi koji uvijek imaju nešto zanimljivo da ispričaju. I najvažnije od svega – donijelo mi je fenomenalna prijateljstva koja traju i trajaće cijeli život. Moje dvije najbolje drugarice su iz Amerike i Rusije. Iako iz različitih kultura i različitih načina života, našle smo nešto zajedničko i postale pravi iskreni prijatelji. Iako sada, nažalost, živimo na različitim kontinentima, čujemo se svakog dana i gledamo dva puta godišnje – kazala je ona.
Na Bojanin izbor da donese odluku da će njena profesija da se tiče ekonomije, odnosno finansija veliki uticaj je imalo zanimanje njenih roditelja, ali su bile važne i njene sklonosti ka određenim predmetima. Osim toga, uticala je i činjenica da je izbor u Crnoj Gori, nažalost, ograničen i da smo nedovoljno informisani o tome koje su opcije još dostupne van Crne Gore i koja su zanimanja koja su tražena na tržištu.
– Mislim da tome treba posvetiti više pažnje. Ne kajem se i zadovoljna sam svojim odabirom, ali da mi je bilo dostupno više informacija i da je pred kraj srednje škole posvećeno više vremena odabiru buduće profesije, možda bi izbor bio i drugačiji – zaključuje naša sagovornica.
N.Đ.
