Često plastične flaše ne bacamo nego ih i dalje koristimo kao ambalažu. Hemijski sastav ambalaže je jako važan, jer se na dnu svake flaše nalazi trougao s brojem i oznakom u sredini koja govori koliko je opasna plastika koju koristimo.
1. PET (često i PETE)
Ove su boce u većini slučajeva namijenjene jednokratnoj upotrebi. Postoji mogućnost da ispuštaju teški metal antimoni, hemijsku česticu EPA, koja ometa djelovanje hormona. Takve boce mogu ispuštati i kancerogene spojeve.
2. HDP (nekad i HDPE)
Riječ je o “dobroj” plastici, za koju postoji najmanja vjerovatnoća da ispuštaju hemikalije u vodu.
3. PVC (nekad i 3V)
Ispušta dvije otrovne hemikalije, a obije ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu. Uprkos tome, ovo je još uvijek najčešće upotrebljavana plastika za boce.
4. LDPE
Plastika koja ne ispušta hemikalije u vodu. Ali se ne koristi za izradu plastičnih boca nego uglavnom za izradu plastičnih kesa za namirnice.
5. PP
Još jedna od “dobrih” plastika, obično bijele ili poluprozirne boje. Koristi se za boce u koje se pakuju sirupi ili čašice za jogurt.
6. PS
Ispušta u vodu kancerogenu česticu STIREN. Najčešće se koristi u čašicama za kafu za jednokratnu upotrebu ili u ambalaži brze hrane.
7 . PC (ili bez oznake)
To je najlošija plastika za prehrambene proizvode jer izlučuje hemikaliju BPA. Nažalost, koristi se u bočicama za odojčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.
Hemikalije ne postoje u plastici 2, 4 i 5, ili one s oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP. Najlošija ambalaža ima oznake 1, 3, 6 ili 7. U ovim bocama voda je podložna hemijskom ili temperaturnom djelovanju, a u slučaju naknadnog punjenja i bakteriološkom zagađenju.