NAŠE PRIČE
ISPOVIJEST PODGORIČANKE, ŽRTVE PEDOFILIJE: ,,Zašto ja?! Ta preispitivanja nikad ne prestaju…”
Sudska presuda od prije par dana, kojom je pedofil za bludničenje nad desetogodišnjom djevojčicom nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora, uzburkala je javnost. Ova vrsta nasilja nad djecom ostavlja najdublje traume i češća je nego što mislimo.
Male kazne, nepostojanje registra osuđenika za pedofiliju, nezainteresovanost da se zaštiti najosjetljivija populacija, čini djecu izloženijom ovoj pojavi-smatra naša sagovornica, Podgoričanka u 40-tim godinama (identitet poznat redakciji), koja je ne jednom, već više puta bila podvrgnuta ovom nasilju. Sama kaže, nikad nije prijavila napasnika. Ni policiji, niti svojoj porodici. Za to kroz šta je prošla znalo je par prijatelja…
Evo njene priče za portal Montenegro magazin:
,,Nijedna kazna ne može izbrisati posljedice pedofilije. Ali satisfakcija dolazi u smislu zaštite. Svako dijete koje je bilo podvrgnuto bludničenju od odrasle osobe, koje shvati da ima zaštitu, da se takvi počinioci procesuiraju na adekvatan način a i obilježavaju kako bi se zaštitila druga djeca, pomisliće da se to nije desilo zbog nečije nebrige. Moji roditelji, čak ni najbliža okolina nijesu znali šta se dešavalo. Par prijatelja je bilo upućeno u to. Razloga za neprijavljivanje je više. Plašila sam se da ta osoba nikad neće biti osuđena. Stigmatizacije društva. Svoje reakcije i načina na koji mogu da se suočim sa vlastima i ispričam priču psihologu, policajcu, sudiji. Naročito roditeljima koji su bili konzervativni i sa kojima nijesam mogla otvoreno da pričam“ , kaže naša sagovornica.
Posljedice samog događaja su razne. Kako kaže, od negiranja šta se desilo, potiskivanja u nesvjesno, do perioda u životu kad je prolazila kroz sopstvena preispitivanja.
„Zašto ja? Šta sam uradila da se to baš meni desi? Da li sam nekim osmijehom, uljudnim razgovorom i lijepim vaspitanjem navela tog čovjeka da me pogrešno shvati. Klasična razmišljanja žrtve u pogrešnom smjeru da je ona kriva. Ta preispitavanja u životu nikad ne prestaju. Kao i pitanje da li sam mogla nešto uraditi da do toga ne dođe. Strahovi se pojačavaju kad postanete roditelj“, priča naša sagovornica.
Stručna i roditeljska pomoć
Neophodnost stručne pomoći ističe kao najbitniju stavku nakon takvog događaja.
Ona ukazuje na promjene na djetetu koje roditelj može primijetiti.
„Kod djece koja su prošla tu golgotu, na potpuno nesvjesnom nivou, može se javiti samopovrjeđivanje, koje ranije nije postojalo. Čupanje zanoktica, grebanje butina. Dijete pokušava samo sebe da naruži kako ga neko opet ne bi dirao. Kao i dodatno traženje pažnje, kroz popuštanje u školi, bježanje sa časova, tuču sa drugom djecom“, kazala je ona.
Ona predlaže da roditelji odmalena budu otvoreni sa djecom.Vrlo ih je teško zaštiti ali se roditelji ne smiju, smatra, pretvoriti u pse čuvare.
„Treba praviti od djeteta samosvjesnu osobu od malena. Ne tjerati ga na bilo kakav fizički kontakt koji mu nije prijatan. Djeca reaguju na ljubav. Dopustite im da biraju svoje okruženje i pratite njihovo ponašanje“, savjetuje ona.
Smatra da kad napasnik vidi da je dijete vrlo slobodno sa roditeljima i da im prenosi sve što mu se dešava neće nastaviti sa pokušajima.
Kaže da pedofila ne možete prepoznati lako, jer bilo ko može imati devijantno ponašanje o kome vi ne znate ništa.
Kaznena politika
,,Ono što me je kao odraslu osobu jako povređivalo jeste što sam se dugo srijetala sa počiniocem. On više nije u ovoj državi, što je značajno olakšanje za mene. Ali je najveći problem bio susresti se sa tom osobom, gledati u oči i reći – dobar dan, znajući šta mi je uradio. To iznova budi onaj neprestani grč u stomaku i strah”, istakla je naša sagovornica.
Za ovo krivično djelo do sada izrečene kazne su od jedne do devet godine zatvora, koja se umanjuje zbog niza “olakšavajućih okolnosti” po osuđenika. Za proteklih više od deset godina registrovano je više od 200 slučajeva seksualnog zlostavljanja i iskorišćavanja djece. Registar pedofila, kao ni sistem za njihovo praćenje, još ne postoji. Zakonom nije predviđeno obavještavanje porodice čije je dijete zlostavljano da je osuđeni pedofil odslužio zatvorsku kaznu i da je ponovo na slobodi. O slobodnom kretanju osuđenih ne obavještavaju se ni obrazovne institucije, škole, vrtići i sportske organizacije.
M.S.
