NAŠE PRIČE
PODGORIČANKA SLAĐANA RAIČKOVIĆ IZUČAVA GERMANISTIKU: Od oktobra na master studije u Bavarskoj
Podgoričanka Slađana Raičković oduvijek je mislila da će njen budući posao biti povezan sa veterinom, ali je nakon srednje škole, ipak, uzela u obzir ljubav prema stranim jezicima i upisala Filološki fakultet, odnosno Njemački jezik. Kaže da je donijela pravu odluku, a od oktobra ide na dalje usavršavanje, na master studije u Bavarskoj.
-Ljubav prema jeziku je prerasla u ljubav prema kulturi i istoriji, što me je i navelo da tražim pogodan master program baš u Njemačkoj. U martu sam postala stipendista fondacije Studienbörse Germanistik Julius-Maximillians univerziteta u Vircburgu, gdje sljedeće dvije godine provodim na master studijama iz oblasti germanistike – priča ona za MNE magazin.
Počeci
Želja za master studijama van Crne Gore prati je još iz srednje škole. Tada je odlučila da ne želi da provede studentske dane u istom gradu i državi koju zna od rođenja. Slađana se prisjeća da je zato tokom bečelor studija aktivno pokušavala da putuje.
-Provela sam semestar na Univerzitetu u Juvaskuli kao stipendista Erasmus+ programa, a i još jedan u Beču na Ceepus stipendiji. Preko Njemačke službe za razmjenu (DAAD) sam bila i na ljetnjem kursu u Njemačkoj. Sve to me je inspirisalo da potražim stipendije koje bi mi omogućile dalje školovanje van Crne Gore – navela je ona.
Ono što je i privuklo kod sistema studija na njemačkim univerzitetima je, ističe naša sagovornica, sloboda koju studenti imaju pri odabiru predmeta.
-Za par mjeseci počinjem prvu godinu mastera, a odmah nakon upisa biram predmete za prvi semestar. Iako se određeni uslovi moraju ispuniti, sistem je koncipiran tako da odgovara interesovanjima studenata, a svako predavanje je praćeno vježbama, seminarima i slično, što je velika razlika u odnosu na sistem na Univerzitetu Crne Gore, gdje su predmeti već unaprijed određeni i nema mnogo mjesta za kombinovanje različitih interesovanja – rekla je ona.
Njemačka, kako je dodala, ima neke od najboljih i najstarijih evropskih univerziteta, sa ogromnim brojem internacionalnih studenata.
– To predstavlja odličnu priliku za razvoj pojedinca i u kulturnom i karijernom smislu – kazala je Slađana.
Prilagođavanje je, takođe, neizostavni dio života u inostranstvu. Negdje joj je, priznaje ona, bilo lakše, ali negdje i ne. Ubrzani tempo života u Beču joj isprva nije odgovarao, dok se u Finskoj skoro od prvog dana osjećala kao kod kuće.
-Svako mjesto je drugačije, a kako ćete se uklopiti zavisi najviše od vas. Po mom iskustvu, ljubaznost otvara mnogo vrata – navela je ona.
Komentarišući kakvo je iskustvo imala kada je riječ o odnosu stranaca prema Crnoj Gori, kaže da sve zavisi gdje se nalazite i koliko su ljudi skloni da putuju u pravcu Balkana. Na primjer, priča ona, dok na razmjeni u Austriji nije naišla ni na jednu osobu koja ne zna za Crnu Goru i nema lijepe riječi, u Finskoj nas ipak još prepoznaju po Jugoslaviji.
Navodeći šta joj se najviše dopada u Njemačkoj, Slađana kaže da je to zemlja više nacija, što, može biti ,,isto tako i loše koliko i dobro”.
-Upravo to internacionalno okruženje je ono što je čini idealnom za studentski život, ali u istom mahu ponekad zna i da se izgubi ona autentičnost njemačke kulture. To naročito dolazi do izražaja kada uzmete u obzir da njemački studenti, bar u mom iskustvu, nisu naročito otvoreni ka internacionalnim studentima, što zna da dodatno oteža upoznavanje – priča ona.
Studentski život u bilo kom gradu Evrope će, dodaje naša sagovornica, uvijek biti enormno skuplji od onoga na šta smo navikli u Crnoj Gori. U Finskoj je, na primjer, prisjeća se ona, mnogo lagodnije živjela nego u Beču, ali to ne znači da stipendija nije bila sasvim dovoljna da sam mogla da putujem okolnim zemljama.
-Ono što bih izdvojila je da me je iznenadilo što su muzeji većinom (skoro) besplatni za studente, dok su studentski domovi/stanovi znatno skuplji nego što bi se očekivalo –priča Slađana.
Zašto studirati vani?
Sumirajući dosadašnje iskustvo koje je stekla van Crne Gore, ističe da je obogatilo kao osobu i pomoglo joj da se osamostali. Kada otputujete u nepoznato, sami, a ne poznajete ni jezik, ni kulturu, ni ljude, ne možete, priča ona, ravnodušno ići iz dana u dan, već su na svakom koraku izazovi, na koje možda ne bi u sopstvenoj državi naišli.
-Pored toga, upoznala sam ljude sa kojima sam i dalje u kontaktu, a sa kojima sam dijelila mnoga divna iskustva, od novogodišnje noći u srcu Beča, posjete Filharmoniji Sankt Petersburga da uživo slušamo Betovenovu Devetu simfoniju, pa do vožnje sanki sa haskijima na sjeveru Laponije- navodi ona.
Kada su u pitanju planovi za njenu buduću karijeru, naša sagovornica ističe da trenutno ide korak po korak. Mišljenja je da treba imati ciljeve i težiti njihovom ostvarivanju, ali planirati znači i biti siguran/na u neku mogućnost.
– Karijeru gledam kao raskrsnicu na kojoj ima bezbroj pravaca, a kojim ću ići zavisi od onoga šta želim u tom trenutku. Na kraju master studija možda odem dalje na doktorat, što bi me definitivno ispunjavalo, ali isto tako možda i poželim da ostavim knjigu za neko drugo vrijeme i fokusiram se na putovanja i nalaženje posla u nekom kraju Evrope. Za sada nisam u potpunosti sigurna kuda me karijera vodi – zaključila je Slađana.
N.Đ.
