NAŠE PRIČE
BREDLI TIODOR UOČI PERFORMANSA U PORTO MONTENEGRU: Uradićemo neke nevjerovatne stvari
Bredli Tiodor ispred svog murala u ,,Synchro”-u
Slikar Bredli Tiodor prirediće večeras od 20 sati svojevrsni umjetnički doživljaj gostima nautičkog naselja Porto Montenegro, u galeriji Gayo. Performans će trajati do 22 sata. Tiodor inspiraciju pronalazi u svijetu mode, pa tako posjetioci njujorške četvrti Soho prolaze pored murala na kom su kosturi Ane Vintur kako gleda u Karla Lagerfelda, zatim murala Koko Šanel i savremenica Kendal Džener, Điđi Hadid, Kejt Mos i Kare Delavinj. Tiodorovo ime stoji i iza omota albuma ,,Wu Tang Clan”-a, a njegovi obožavatelji i kupci među poznatima su fudbaler Tjeri Anri, te glumci Edrijen Broudi, Nina Dobrev i Alisa Milano. Stalno je u pokretu, na putovanjima, a ovo je drugi put da dolazi u Porto Montenegro.
Ovaj umjetnik rođen je na ostrvu Terks i Kejkos, ima u sebi haićanske krvi, nastanjen je u Njujorku, živio je u Parizu, a tečno govori i japanski.
Mi smo ga juče popodne sreli u galeriji ,,Gayo” i vidjeli kako na bijeloj pozadini zida pravi obrise onoga što će publika imati priliku da vidi. Nedaleko od toga, u zdanju ,,Synchro” postavljen je još jedan njegov rad. Objasnio nam je zašto baš kosturi, govorio što je to saznao tokom svih putovanja, pričao o Njujorku nekad i sad, kao i o nedavno oslikanom muralu u čast Entonija Burdena.
– Dopada mi se boravak u hotelu ,,Regent”, prelijep je, ljudi su divni, osoblje, takođe, uvijek vas pozdrave. Mislim da je to dio kulture u ovom dijelu Crne Gore. To je mala zajednica ljudi. Veoma su druželjubivi – istakao je Tiodor na početku našeg razgovora.
Što ćete prikazati ovoga puta?
– Budući da je ovo drugi put da boravim u Porto Montenegru uradićemo neke nevjerovatne stvari u ,,Synchro”-u. Želim da ljude natjeram da otvore um, razmišljaju van okvira, donesem nešto novo okruženju. U galeriji želimo da im pokažemo kako to izgleda okruženje ulične umjetnosti (street art). Želim da imaju nešto lijepo za uspomenu, da slikaju i pokažu ga prijateljima.
Nedavno ste u jednoj ulici u Njujorku oslikali mural kuvara Entonija Burdena. Kako birate poznate ličnosti koje ćete oslikati?
– Bilo je to čudno. Kada sam oslikao mural Entonija Burdena posmatrao sam zid u toj ulici i mislim da taj sam zid je želio da na njemu bude oslikan mural. Nisam imao prethodno ideju šta ću slikati, samo sam želio da to bude nešto što je važno za tu oblast. Prije nekoliko godina bio sam u Hong Kongu. Prijatelj je bio njegov vodič kroz restorane u tom gradu. Pričao mi je kako je Burden bio zaista divan čovjek, te da ga je moj prijatelj upoznao sa džiju-džicuom i naveo ga da pronađe svoj duh. Tako da, želio sam da donesem tu istu energiju u ovu moju oblast. Dok sam oslikavao zid, vjerovao sam da je ovo savršeno mjesto za mural. Ljudima tamo se zaista dopao ovaj rad i drago im je što sam to uradio.
Zašto kosturi?
– Mislim da su kosturi moj način da pokažem koliko smo iskreni prema sebi. U današnjem društvu gledamo druge na osnovu boje kože, jezika koji govorimo, etniciteta. Događa se puno konflikata zbog toga što ste iz drugačijeg plemena koje je u suštini isto pleme. Kada oduzmete to, ostaje vam ljudsko biće. Kosturi predstavljaju pravu ljudsku formu i ja pokušavam da odvojim to od razočaranja zbog stvaranja separacije, podjela i konflikta. Imamo dosta konflikta u današnjem svijetu, posebno u istočnoj Evropi gdje susjedi se bore jedni protiv drugih kada su sve to ustvari braća. U Americi imamo puno rasizma. Ako pogledate ljude i ono što su njihove osnovne potrebe, svi žele isto – jedan krevet, dobru hranu i prelijepu ženu.
Odakle potiče Vaša ljubav prema uličnoj umjetnosti i modi?
– Smatram da je i moda nešto što se dešava na ulici. Umjetnici se druže na ulici. Ulična umjetnost je izraz ljudi. Razlikuje se od grafita. Grafit je destrukcija, uništavanje imovine. Ulični umjetnici posmatraju stvari i razmišljaju kako da ih učine boljim, kako da okruženje učine boljim, kako da stvore nešto lijepo. Ulice su muzeji.
Kažete da su ranije ljudi pravili žurke na ulicama Njujorka na kojima bi se odjednom pojavila Kejt Mos, da biste sjedjeli u kafiću sa prijateljem i niotkuda bi se pojavila Donatela Versaće. Gdje je nestao taj Njujork?
– Još je on tamo, ali sada je drugačije zbog društvenih mreža. Ljudi sada to koriste kao način izražavanja. Ne morate da budete bilo gdje. Razgovarao sam sa prijateljem, bio je u drugoj zemlji. Rekao sam mu da sam u Crnoj Gori, a on je došao brodom da se vidimo. Ovo su mjesta koja ljudi žele da vide. Centar Njujorka je još tu, ali, mislim da sa komercijalizmom i promjenom u društvu potrajaće dok se stvari ne vrate na staro. Do tada, i dalje ću pokušavati da se držim tog ,,sna”.
Puno putujete. Što ste naučili sa svih tih putovanja?
– Jedna od stvari na koju nailazite kada prolazite kroz toliko mnogo zemalja kroz koliko sam i ja jeste da je puno ljudi isto. Imaju istu ambiciju, isti odnos prema porodici i hrani, istu ljubav prema umjetnosti. Mislim da mnogi problemi koje imamo danas nastaju jer svi smatraju da smo različiti, ali naša srž je ista. Društvo želi da mislimo da jedna je osoba zla, druga dobra, ali ne, obje imaju različita mišljenja. Ako možete da pronađete način da spojite ta mišljenja, možete pronaći zaista divan način da imate odličnu komunikaciju i manje konflikta.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
