ENGLISH
FILIP GAVRANOVIĆ: Prvi novac zaradio sam svirajući na cesti sa vrhunskim muzičarima
Gitarista Filip Gavranović nastupiće 26. aprila u KIC-u ,,Budo Tomović“. Uoči koncerta sa njim smo razgovarali o Crnoj Gori, Gracu i novim projektima.
S obzirom na to da ste rođeni u Puli i da ste u Podgorici i na Cetinju stekli dio muzičkog obrazovanja, da li se koncerti i osjećaj nastupanja u Crnoj Gori i Hrvatskoj razlikuju od nastupa u drugim zemljama?
– U biti ne pravim razliku između svojih koncerata u smislu da na nekim mjestima dajem više. Ono što je važno za dobru svirku jeste prvenstveno ambijent sa finom akustikom koja podjednako sa dobrim instrumentom i sviračem daje kvalitetan zvuk, a potom i dobra publika koja se ne plaši reagovati na ono što osjeti. U slučaju da se desi da osjeti.
Ipak, ako bih rekao da ne postoji razlika u nastupima u Crnoj Gori, Hrvatskoj… odnosno republikama bivše SFRJ i drugim zemljama ne bih bio sasvim iskren. Bez obzira koliko dobro vladao engleskim, njemačkim ili bilo kojim jezikom potpuno je drugačije obratiti se publici na maternjem jeziku.
Postoje i mnoge negativne stvari koje su vezane za koncerte u Crnoj Gori zahvaljujući kojima ona i dalje jako zaostaje za razvijenim zemljama Evrope. Pri tome mislim na česti nedostatak elementarne kulture publike na koncertima. Suvišno je govoriti o kašnjenjima publike na početak koncerta ili negašenju mobitela, pa se čak obavljaju i telefonski razgovori tokom koncerta.
Ipak, postoji i nešto što meni lično izdvaja Crnu Goru. Ja sam rođen u Puli, ali sam odrastao i najviše vremena za ovih 26 godina života proveo u Crnoj Gori. Jedno je kada na koncertima u publici sjede lica koja znam iz viđenja ili uopšte ne poznajem, a drugo kada tu sjede roditelji, sestra, prijatelji iz djetinjstva i mnogi ljudi koji su me podržavali i pratili od samog početka.
Nastupićete sa kolegom iz Turske Anılom Bilgenom. Kakav ste repertoar pripremili i kako funkcionišu na sceni turski i hrvatski temperament?
– Ne bih mogao baš govoriti na temu temperamenata obzirom da ne znam puno o Turskoj, a Anıl je jedna od nekoliko osoba koje poznajem iz te zemlje. Ipak, na sceni funkcionišemo sjajno. Anıl je u mom kvartetu od novembra 2013. godine, a nekoliko mjeseci prije toga smo počeli svirati skupa u duetu. Njegovo lirično sviranje i posvećenost svakom tonu skupa sa načinom na koji ja pristupam gitari i muzici uopšte, a koji građen kroz moje dugogodišnje bavljenje klasičnom gitarom, klasičnom muzikom uopšte i kasnije džezom, ima za rezultat nešto poput fuzije džeza i kamerne muzike. Gitara i klavir je vrlo neuobičajen sastav kada je kamerna, pa i džez muzika u pitanju. Oba instrumenta imaju relativno sličan frekventni opseg, pa je često teško doći do načina kako svirati tako da jedan instrument ne ometa drugi.
Repertoar pripremljen za koncert u KIC-u ,,Budo Tomović” čine moje autorske kompozicije skupa sa nekoliko mojih obrada kompozicija koje dolaze iz repertoara standardnih džez pjesama i koje su bile dio mog diplomskog koncerta u Gracu prošlog juna.
Studirate u Gracu. Kakav je život u tom gradu?
– Grac je studentski grad, poznat u Evropi zbog svoje obrazovno-univerzitetske funkcije (Nikola Tesla je neko vrijeme proveo u Gracu). Akademija za džez na kojoj trenutno završavam drugi semestar master studija važi za najstariju i najbolju u Evropi.
Što se tiče života u Gracu mogao bih uglavnom govoriti o životu muzičara. Od kada sam stigao u Grac 2010. godine živim vrlo dinamičan život. Ono čime sam bio oduševljen je da grad posjeduje uglavnom sve što i evropske metropole imaju, a nije ogroman, siv i pun smoga. Čak i u slučaju da vam zasmeta dinamika grada za petnaestak minuta vožnje automobilom stižete u okolna sela okružena šumama i vinogradima.
Prve novce sam zaradio svirajući na cesti sa različitim vrhunskim muzičarima iz raznih krajeva svijeta. Bio sam iznenađen činjenicom da sam sa zarađenim novcem sa ceste mogao poprilično dobro jesti. To je nešto što u Crnoj Gori ne možete ni zamisliti. Vrlo brzo su mi se mnoga vrata počela otvarati, priključio sam se nekim lokalnim bendovima i zasvirao po prvi put u džez klubovima u gradu. Grad nije prevelik, ali ipak posjeduje nekoliko klubova koji njeguju džez i imaju raznovrstan nedjeljni program. Čak sam imao prilike svirati i u nekim krčmama u okolnim selima koje su bile skoro pa džez orijentacije. Ono što je još bitnije, grad posjeduje i publiku koju takve stvari zanimaju.
Vidjeti u Gracu i velika imena sa muzičke scene svijeta nije uopšte rijetkost. U gradskoj hali nastupaju imena poput Petera Gabriela i sličnih, za koji mjesec dolazi i Mark Knopfler. Sresti i velika imena sa svjetske džez scene na seminarima na akademiji nije rijetkost (John Abercrombie, Fred Hersh, Jeff Ballard…). U svakom slučaju Grac je jako fino mjesto za studiranje, pogotovo za umjetnike i eventualni početak njihove karijere.
Koje muzičke projekte pripremate u narednom periodu?
– Ima puno projekata, ali ono što će možda najinteresantnije biti crnogorskoj publici je da su u toku pregovori sa džez festivalom u Herceg-Novom za koncert koji bi se održao 28. avgusta gdje bih po prvi put u Crnoj Gori predstavio svoj ,,Corvino Quartet” u sastavu: Anıl Bilgen na klaviru, Miha Koren iz Slovenije na kontrabasu i Pijetro Riči iz Italije na bubnjevima.
Bojana Radonjić
Foto: Volker Moler, Lucija Novak, Nils Brederlow
