ART SLAJDER
MASIMO SAVIĆ: Divim se crnogorskom osjećaju za čast i pravdu
Masimo Savić kaže da je biti član žirija muzičkog takmičenja ,,Iks faktor Adrija” težak psiho-fizički zadatak.
Za MNE magazin najavljuje saradnju sa Dominikom Milerom i ,,tribjut” Sinatri, govori zašto je baš odabrao numeru nikšićkog kantautora Mikija Vukićevića, o tome koliko cijeni Ramba Amadeusa, o Crnogorcima, albumu, braku i mnogim drugim stvarima.
Novi album ima Vaš pečat, a opet je drukčiji. Što Vas je inspirisalo u odabiru numera za izdanje ,,1 dan ljubavi“?
– Odabir numera je samo prvi i to najmanji korak pri početku jednog maratona. Jasno da kada se odabere pjesma mora se misliti i na aranžman u cjelokupnosti, na sazvučje u tehničkom smislu i, da ne nastavim, tisuće elemenata koji se moraju poklopiti kako bih mogao stati iza određene kompozicije. Treba samo pogledati na novom albumu koji su to sve glazbenici utjecali na moje veselje pri snimanju u studiju. Ovoga trenutka ne mogu zamisliti bolju ekipu sa kojom bih krenuo u snimanje albuma. To je bila najbolja ekipa i zato sam na novi album „1 dan ljubavi“, u odnosu na prethodni „Dodirni me slučajno“, još ponosniji.
Kako ste zadovoljni saradnjom sa nikšićkim kantautorom Mikijem Vukićevićem u pjesmi ,,Ljubav je stjerana u kut” i zašto ste baš odabrali ovu numeru?
– Ne mogu vam objasniti što se to dogodi u meni dok slušam neku novu pjesmu koju mi netko nudi. To su suptilnosti. To je kao da gledaš stablo i neko korjenje izviruje na krivim mjestima. Stablo, kao takvo izgleda zdravo, ali za sada je zima i ono je potpuno golo. Ako mogu vizualizirati određenu kompoziciju tako da to stablo vidim kao veliko, sigurno, puno lišća i koje baca ugodan hlad na ljude koji stoje ispod njega; ako se to dogodi ta je pjesma onda moja i ničija.
Bilo je razgovora za saradnju sa Rambom Amadeusom. Što se dešava sa tim?
– Rambo i ja smo ljudi koji se tako dobro razumiju da je suradnja u bukvalnom smislu moguća svake sekunde, a moguće je i da se ne dogodi. Ako uzmem u obzir prste na samo jednoj ruci pri odabiru najboljih, Rambo je jedan od tih prstiju. Njegova ljubav prema Majls Dejvisu je velika, možda kao i moja. Ako se ta suradnja dogodi, jedva ju čekam.
Da li je saradnja sa Dominikom Milerom ostavljena za neke buduće projekte?
– Dominik Miler imao je koncert sa svojim bendom uz Ljubljansku filharmoniju. To vam je bilo ovako. Nenadano, dobivam poziv od dirigenta Roka Goloba da bi i Dominik i on voljeli kada bih se pojavio kao gost i otpjevao jednu Dominikovu pjesmu. Još su predložili da, od pjesama koje su usko vezane uz moje ime, izvedu „Sjaj u tami“. A Dominik je odabrao, to jest predložio, da mu otpjevam pjesmu „Shape of my Heart“, jer je on napisao glazbu za tu pjesmu, a Sting tekst. Što da vam kažem, nevjerojatna večer se dogodila. Divno muziciranje! Prisutan je bio i Rani Krija na udaraljkama, a to je čovjek koji radi sa Stingom, Princom, Al Di Meolom i mnogim drugima. U pravu ste, dogodilo se prijateljstvo i slijede susreti i snimanja interesantnih ideja.
Nedavno ste sa suprugom Eni proslavili 23 godine braka. Što je to što ljubav čini onom pravom, onom za cio život?
– Kada bih imao odgovor tada bih mogao predviđati i brojeve na lutrijama. Ne znam, stvarno ne znam, kako se to dogodi da se dvoje ljudi upoznaju i ostanu zajedno, ali stvarno ostanu ZAJEDNO. Siguran sam da je iskrenost veliki faktor u takvom hepi-endu iliti djeljenje svog života sa nekim.
Kako doživljavate učešće u žiriju muzičkog takmičenja ,,Iks faktor Adrija“?
– To je jedan vrlo težak psiho-fizički zadatak. Snimanje vam, znate, protiče u većini slučajeva u čekanju. Čekaš početak snimanja sljedećeg kadra, a pripreme su sveobuhvatne. Tako da, dok čekaš, počinješ mijenjati svoju poziciju, na tebi se vidi da se umaraš i reakcije katkada znaju biti afektirane. Što po meni, jedan član žirija, ne bi smio činiti. Ali, nitko nije savršen. Volim se skoncentrirati na tu predivnu mladost jer su i stariji kandidati, u odnosu na mene, vrlo mladi. Volim uživati u tom talentu i u pozitivnim vibracijama tijekom cijelog snimanja.
Imali ste krasan i sočan komentar na našu predstavnicu, Nikšićanku Mariju Beladu. Pretpostavljam da ste imali priliku da čujete sve crnogorske učesnike. Da li nam možete dati uopšten utisak o njima?
– Oduvijek sam se divio crnogorskom osjećaju za čast i pravdu. Tako da sve izvođače iz Crne Gore nekako doživljavam vrlo pozitivno jer znam da se kod Crnogoraca neke bitne zablude ne mogu dogoditi. Oni će svojim osjećajem za pravdu, sami sebe zaustaviti od prijavljivanja ako osjete da nisu na nivou koji se od njih očekuje. Što reći, to su jednostavni ljudi s kojim a se razumijem jer si utvaram da sam jednostavan čovjek.
Što su naredni projekti?
– Moji promotivni koncerti, pripreme za jedan novi „tribjut“ Sinatri (čut ćete) i pripreme za nastup za Zagrebačkom filharmonijom u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Stvarno sam svojoj publici dužan nekoliko koncerata u toj dvorani. Znate, kada se dama priprema za koncert u Lisinskom, to jest, što će odjenuti i obuti, opcije su beskonačne. Možeš krenuti sa ozbiljnom štiklom, ozbiljnom bundom i u predivnoj atmosferi će te čekati sjedalo, to jest fotelja. Moram reći da i ja sa velikim uzbuđenjem mislim o koncertima koji se trebaju dogoditi u Lisinskom.
Kada da Vas očekujemo u Crnoj Gori?
– Nažalost, u ovom trenutku nemam točan datum svojih nastupa u Crnoj Gori, ali upravo se vode razgovori za nastupe u više gradova! Čim budem znao, znat ćete i vi.
Bojana Radonjić
Foto: Mario Krištofić
