ART SLAJDER
VELJKO MIĆUNOVIĆ: Devedesete ne moraju da budu samo ožiljak
,,Reditelj Veljko Mićunović je komad delikatno pomjerio ka crnogorskom mentalitetu ne ugrožavajući strukturu djela i ljepotu jezika. Ova predstava je značajna zato što ,,Urnebesnu tragediju“ vraća u pozorišni život kroz novo i svježe čitanje.“ Ovim riječima selektorka festivala ,,Sterijino pozorje 2015“ (26. maj-3. jun, Novi Sad) Marina Milivojević Mađarev opisala je svoj izbor da uvrsti predstavu Veljka Mićunovića ,,Urnebesna tragedija“ u takmičarski dio pod nazivom ,,Nacionalne drame i pozorišta“.
O predstavi, položaju reditelja u Crnoj Gori i životu razgovarali smo sa Veljkom Mićunovićem.
Koliko Vam znači to što će predstava ,,Urnebesna tragedija“ biti izvedena u takmičarskom dijelu festivala ,,Sterijino pozorje 2015“?
– To je moj prvi susret sa tim festivalom. Mislim da je to lijepa vijest za sve nas koji smo radili tu predstavu i zaista joj se maksimalno posvetili. Ne želim da budem lažno skroman, mislim da je ta predstava to zaslužila. Radio sam zdušno na tome, pokušavajući da na nov i, kako selektorka kaže, potpuno svjež način pročitam taj komad Dušana Kovačevića koji je nastao devedesetih godina u turobnim vremenima. Mi ga danas iščitavamo na jedan način koji je nama blizak, koji je logičan po svemu i koji pravi jedno razdoblje između tog vremena i ovog danas. Paralelu koju mogu svi da prepoznaju, jer govorimo o dječaku koji je u toj nekoj čitavoj generaciji koja je odrasla.
Kazali ste da ima djelića Vas u glavnom liku ,,Urnebesne tragedije“ Nevenu. Predstava sadrži mnoge teme, od odrastanja do doba u kojem živimo. Kako je teklo Vaše odrastanje i koji je to bio prelomni trenutak kada ste, kao Neven u predstavi, odrasli, prepoznali sebe kao čovjeka?
– To je vrlo zanimljivo posmatrati. Svako od nas, to sam mnogo puta rekao, vjerujem da može, kopajući po svojoj prošlosti, po svom djetinjstvu, po bitnim trenucima koji su nam ostali u sjećanju, da prepozna velike trenutke danas i da razluči ono što je zapravo rezultiralo da postanete čovjek. Mislim da se zaista čovjek postaje u nekoliko trenutaka koji se dese u djetinjstvu.
Što se tiče mene, često sam nalazio u Nevenu ono što sam negdje i sam u djetinjstvu proživljavao, samim tim što sam rođen tih istih godina kada i on. Glavne godine djetinjstva sam proveo u tim vremenima koja nisu bila baš reprezentativna, nijesu nam išla naruku ni po kojoj stavki. Međutim, ja volim da kažem da nekako baš ta vremena je možda ova čitava generacija iskoristila da odatle krene, pa da joj sve bude bolje poslije toga i da iz toga zapravo izvuče nešto što je dragocjeno, a ne nešto što je ožiljak.
Koliko Vam je u karijeri pomoglo, a koliko odmoglo to što ste dijete poznatih roditelja?
– Ne želim da loše zvuči, ali, mislim da mi je možda u startu pomoglo samim tim što sam odrastao u pozorištu, što sam cijeli život to pratio, pa je valjda tako i ušlo u krv, nekako normalno i logično. Međutim, moram da priznam da, kada se već razvija moja karijera, kad bi trebalo da budem prepoznat, da se izborim, što i radim nadam se, da budem svoj, nije lako. Postoje određene stvari koje zasmetaju čovjeku, ali to je sastavni dio. Meni to ne smeta. Ja sam na to navikao i mislim da se dobro borim sa tim.
Kako ste zadovoljni položajem reditelja u našoj državi?
– U Crnoj Gori nema mnogo reditelja, moram da primijetim. Ne mogu da kažem da je loša situacija, jer u odnosu na broj, prosto fizički, mislim da jako veliki procenat radi. To nije slučaj u Srbiji i u Beogradu, jer je to veće tržište, ali, gledajući procentualno, moram da priznam da u Crnoj Gori onaj ko završi režiju, kako je već to i bilo godinama unazad, dobije svoju šansu, uglavnom, u 99 odsto slučajeva. Ovdje, u Beogradu je teže, valjda zbog tog velikog tržišta, i tog nekog haosa koji je prosto nužniji u takvoj sredini, čak se ne dobije, onako surovo, ni šansa. Mnogi mladi i užasno talentovani ljudi na kraju se oproste od te profesije.
Koji su Vaši naredni projekti?
– Dva naredna će biti u Beogradu, ali ne smijem ništa da vam kažem, jer čitav april je dogovor za sljedeću sezonu. Već znam koja su to mjesta, ali baš ne bih mogao da vam otkrijem. Da imam konkretne naslove da kažem, mogao bih to da učinim, ali ovako je malo drugačija situacija. Biće jako zanimljivih stvari.
Bojana Radonjić
Foto: Privatna arhiva, politika.rs
