Svakodnevno možemo čuti brojna negodovanja i zamjerke mladih na određena dešavanja, ali su malobrojni oni koji preduzimaju nešto u cilju rješavanja problema. U tom smislu Podgoričanka Ksenija Brajović može da bude uzor mnogima.
Početak
Ova dvadesetvogodišnjakinja je tokom srednje škole shvatila da ne napreduje dovoljno u crnogorskom obrazovnom sistemu. Iako je već postizala odlične rezultate, bila đak generacije u osnovnoj školi, priželjkivala je, kako se prisjeća u razgovoru za Montenegro magazin, da se otisne u inostranstvo gdje je vjerovala da bi mogla brže i bolje da napreduje.Tako je sa samo 16 godina odlučila da ,,napusti” podgoričku Gimnaziju ,,Slobodan Škerović” i nastavi školovanje u britanskoj srednjoj školi naTajlandu. Nakon toga je studirala pravo na prestižnom Kings koledžu u Londonu gdje je ovih dana počela da radi -u jednoj od najuglednijih britanskih advokatskih kompanija Linklejters.
Sa Ksenijom smo razgovarali, uz kafu, u rodnoj Podgorici, dan prije njenog povratka u London.
-Sjutra putujem, ali imamo vremena za razgovor – rekla je ona, uz osmijeh.
Nije joj bilo teško da se prisjeti svih detalja kada je u drugom razredu podgoričke gimnazije saznala za profesoricu Anu Jakić i britansku agenciju HMC koja izvrsnim đacima daje stipendije za školovanje.
– Ukazala mi se prilika i rekla sam sebi: ,,To je to što želim”. Željela sam da odem nedgje gdje se podstiče kritičko razmišljanje i autonomnost, gdje se ne svodi sve na reprodukciju naučenog – rekla je ona.
Ksenija je uspješno prošla testove engleskog jezika i zahtjevne intervjue nakon čega je njih četvoro i odabrano za nastavak školovanja u inostranstvu. Njoj je, kaže, ta organizacija ponudila redukovanu stipendiju za britanske škole.
-Onda stupaš u kontakt sa raznim školama koje su zainteresovane i dogovarate se. Bila sam presrećna kada sam saznala da postoji britanska škola u Bangkoku koja je sjajna – kaže Ksenija.
Iznenađenje
Nije joj bilo lako kada je napuštala CrnuGoru, a još joj je bilo, kako se prisjeća, teže kada je počela da korača tajlandskom zemljom.
-Kada sam stigla na aerodrom ruke su mi se lijepile od količine vlažnosti vazduha. Bilo je 40 stepeni. Bila sam sama u dalekom i nepoznatom svijetu. Početak velikog i uzbudljivog izazova – kaže Ksenija.
Ona se, međutim, brzo privikla. Bila je oduševljena školom, ali i tamošnjom nastavom. Kaže da je mogla da izučava predmete poput biznisa, ekonomije, engleske književnosti koji su je više zanimali od nekih obaveznih koje je imala u gimnaziji.
-Jako je zanimljiva engleska književnost. Nastava se odvijala tako što pročitamo pjesmu ili tekst prije časa i cijeli čas onda protiče u diskusiji. Ta vrsta obrazovanja te tjera da proširiš poglede, da razmišljaš kritički, da ne uzimaš stvari zdravo za gotovo. Uživala sam – priča Ksenija.
I bila je uspješna, sa svim maksimalnim ocjenama (A*) tokom te dvije godine. Nakon školovanja na Tajlandu, dodaje, osjećala je da je mnogo zrelija kao osoba.
-Za dvije godine sam mnogo napredovala. Osjećala sam da sam spremna, da sam nezavisna, da se mogu sama nositi sa nekim stvarima… – rekla je ona, šireći ruke.
Krađa
Ksenija nam je kroz opis i približila kulturu tamošnjeg naroda koji je ,,vesele naravi”. Dopadalo joj se to što su opušteni, nasmijani, predusretljivi i što se vode politikom ,,šta bude biće”. Pamti, međutim, i jedan neprijatni incident. Iako je to rijetkost, desilo se da joj je motociklista ukrao torbu.
-Vraćena mi je torba brzo, ali sam morala u policiji da kažem šta se dogodilo. Kod njih su kazne za običnu krađu baš velike-možeš da dobiješ deset godina zatvora. I tako sam sjedjela u policijskoj stanici sama. To je bio jedini put kada sam se osjetila nebezbjednom – priča Ksenija.
Kada je završila srednju školu prijavila se da studira pravo u Londonu, na Kings koledžu. Odabrala je tu profesiju, jer kaže da odgovara njenom karakteru, ali i sklopu vještina.
-Tada je počelo to novo poglavlje moga života – rekla je ona.
Za tri godine završila je fakultet u kategoriji 10% najuspješnijih (,,first class”) studenata. Prošle godine je diplomirala, a za englesko pravo kaže da je jako teško. Ukoliko student ne položi neki predmet u redovnom i samo jednom popravnom roku pada godinu.
-U Engleskoj nemaju pisani ustav i nije tako laka primjena prava. Gledaš sudske odluke i uglavnom se na tome zasniva praksa. Tako čitaš te odluke koje, recimo, imaju 200 stranica i analiziraš. I to je bio izazov – rekla je ona.
Nju je oduševilo što na tom fakultetu, u trajanju od tri godine, studenti već na prvoj razmišljaju o budućim poslovima. Ona priča da je određeno udruženje studenata dovodilo na fakultet svake sedmice predstavnike pojedinih advokatskih kancelarija koji su držali prezentacije, a u sklopu čega su saopštavali šta traže od kandidata za posao. Na drugoj godini studija ona se već prijavila da obavlja ljetnje poslove u tim firmama.
-Posljednjeg dana interšipa neko iz firme intervjuiše studente i već tada ponude posao. Kada završiš fakultet počinješ da radiš kod njih, ali ogroman je korak da dođeš do tog ljetnjeg interšipa, jer to znači da si ozbiljan kandidat. Sjajno je što prije nego što završiš fakultet imaš osiguranu budućnost – rekla je ona.
Uspjeh
Kada je završila treću godinu fakulteta Ksenija je potom okončala i šest mjeseci intenzivnih specijalističkih studija. Od tri poznate advokatske firme koje su joj ponudile posao izabrala je jednu u kojoj ovog mjeseca počinje da odrađuje pripravnički staž. Riječ je o renomiranoj kompaniji Linklejters, gdje će raditi naredne dvije godine, a nakon toga postaće licencirani advokat.
-Korporativno finansijsko pravo me je zanimalo i tu sam. Sviđa mi se što ovdje postoji velika kultura dijeljenja znanja. Kad počnem da radim kao neko ko je tek završio fakultet dijeliću kancelariju sa nekim ko je tu 20-ak godina i ko ima ogromno znanje. Ta osoba treba da mi bude mentor – rekla je ona.
Firma u kojoj će da radi, kaže, ima jaku tradiciju, nevjerovatnu infrastrukturu i klijentelu-najveće investicione banke, energetske kuće…
-Presrećna sam.Engleska je sada moja druga kuća – kaže Ksenija.
Na pitanje da li bi preporučila mladima da okušaju sreću u inostranstvu, naša sagovornica kaže da je nedavno pročitala podatak da bi 50 odsto njih voljelo da ode negdje. Za odlazak je, prema njenim riječima, potrebna jaka volja, kao i podrška porodice. Ona je to imala.
-Van Crne Gore postoje veće šanse za karijere i uspjeh ako si voljan da radiš i trudiš se. Da je lako, nije. I u Crnoj Gori život može biti fenomenalan i čovjek može da izgradi lijepu karijeru. Sve zavisi od toga šta želiš u životu, od osobe…-smatra ona.
Zbog bogatog iskustva koje je stekla naša mlada sagovornica nizale su se razne teme za razgovor koje je teško bilo prekinuti. Kseniju je, međutim, čekalo pakovanje torbi. I povratak u London. Do nekog sljedećeg susreta, kada će nam, nadamo se, pričati o tome kako je raditi i usavršavati znanje u jednoj od najuspješnijih advokatskih firmi u Britaniji.
N.Đ.