MAGAZIN PREPORUKA
OSAMDESET DVIJE GODINE OD ROĐENJA DANILA KIŠA: Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom
Foto: danilokis.org
Osamdeset su dvije godine od rođenja Danila Kiša, pisca, pripovjedača, romansijera, esejiste, prevodioca, umjetnika.
Ovako je govorio za svog života.
– Kakav dobro obavljen posao, Smrti, kakav uspjeh srušiti takvu tvrđavu! Požderati toliko mesa, skrckati toliko kostiju za tako kratko vrijeme. Potrošiti toliku energiju, brzo kao kad se ispuši cigareta. Kakav je to bio posao, Smrti, kakva demonstracija sile! (Kao da ti ne bismo vjerovali na riječ.)
– Teško je podići svoju nesreću u visinu. Biti posmatrač i posmatran istovremeno. Onaj koji je gore i onaj koji je dolje.
– Htio sam da pokažem kako u vrlo različitim epohama postoji nepokretna konstanta. Sveprisutnost ljubavi i smrti.
– Opasno je naginjati se nad tuđom prazninom, a u pustoj želji da se u njoj, kao na dnu bunara ogleda svoje vlastito lice; jer i to je taština. Taština nad taštinama.
– Za nesmetan rad duha potrebna je savršena samoća, inače će duh pasti pod pogubni uticaj tuđeg duha, a da toga možda i neće biti svestan.
– Pisac treba da nas uvjeri da zna više od ostalih, a da uprkos tome, sumnja više od svih.
– Kad budu svi roktali svojim svinjskim srcima, posljednji koji će još gledati ljudskim očima i osjećati ljudskim srcem biće oni kojima ne bejaše strano iskustvo umjetnosti.
– Ne volim ljude koji se izvlače iz svega kao kišne gliste. Bez ožiljka i bez ogrebotine. Komedijaši.
– Nacionalizam je, prije svega paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja.
Izvor: mudrosti.org
