KOLUMNE
PSIHO TEMA: Bolan kraj ili bol bez kraja
“Život s njim mi se odavno pretvorio u rutinu. Osjećam da propadam u ovom odnosu. Strah me je da pomislim na budućnost sa njim, jer ne znam da li ga više volim ili smo zajedno iz navike. A opet, kad god sam pokušala da ga napustim, užasno mi je bilo, nisam to mogla da izdržim i ja sam mu se vraćala. Toliko toga imamo zajedničkog, a opet, osjećam se nekako prazno i neispunjeno sa njim. Svaki dan me muče misli “za i protiv”. Ne znam koliko ću još moći ovako. Iscrpljena sam i premorena. Negdje duboko u sebi znam da je bolje da prekinemo, ali se sledim od pomisli da ga više nema u mom životu. Možda ja previše očekujem i možda je najbolje da se pomirim s činjenicom da ja ne mogu bez njega. Možda treba da se više okrenem poslu, tad bi se sigurno manje opterećivala raznim glupostima.”
Marko Minić
Prva asocijacija na riječ zavisnost je obično zavisnost koja se odnosi na drogu, alkohol, cigarete. Mnogo češći oblik zavisnosti, koji je takođe štetan, a o kom se manje priča, je zavisnost u okviru ljubavnog, partnerskog odnosa: zavisnost o drugoj osobi. Ne mali broj ljudi, održava odnos sa svojim partnerom, za koji negdje zna ili osjeća da im ne odgovara, da ih “guši”, ili da prosto “to nije to”. Iako zaglavljeni u slijepim ulicama, pri samoj pomisli da izađu iz nje, “obuzima” ih parališući strah, strepnja, krivica, sažaljenje… Kao da im nešto ne dozvoljava da prekinu loš odnos, iako su svjesni da im on škodi.
Zavisnost o drugoj osobi je po mnogo čemu sličan zavisnosti od štetne supstance. Teško se napušta uprkos svojoj štetnosti; izaziva strah pri pomisli o napuštanju i neprijatne tjelesne senzacije kada se iskorači iz njega, nalik apstinencijalnoj krizi (fizička bol, nesanica, apeticija, osjećaj praznine…). Na kraju, nastupa doživljaj slobode i zadovoljstva kada se uspije da se “otrgne” iz mučne, veze i ugleda životni horizont iz nove perspektive.
Ljubavni odnosi mogu biti komplikovani i nesrećni na različite načine. Ako postoji tendencija da se takav odnos uporno održava, vrlo je vjerovatno da se radi o zavisničkom odnosu. Pouzdani pokazatelji koji ukazuju da je neko zavisan o drugoj osobi u ljubavnom odnosu su: nepreduzimanje konkretnih koraka napuštanja osobe uprkos jasnoj predstavi da se odnos neće poboljšati (“daću mu joše jednu šansu, iako mislim da se ništa neće promijeniti”); samoobmanjujući argumenti u prilog ostanka u vezi koji nemaju težinu kao razlozi zbog kojih treba prekinuti vezu (“znam da me vara, ali koji to muškarac ne vara”); intenzivan strah pri razmišljanju da se izađe iz veze (“užasava me sama pomisao da ne bude više sa mnom”), neprijatne tjelesne senzacije kad se preduzmu koraci da se izađe iz odnosa, koji prestaju pri ponovnom povratku u vezu (“kad god bih je ostavio, bukvalno bih se razbolio”).
Zašto neki ljudi ostaju u lošem odnosu i kada su svjesni da u njemu pate? Razlozi su obično višestruki i na različitim nivoima. Na površnom nivou, obično se navode praktični razlozi, poput materijalne zavisnosti, djece, finansijskog komfora, socijalnog ugleda,… Na dubljem psihološkom nivou, nalaze se različita iracionalna uvjerenja o ljubavi, vezama, braku (“za ljubav se treba boriti”, “vrijeme na kraju pokaže ko je ko”, “za ljubav se treba pomučiti”, “ljubav je vječna”, “vremenom će se promijeniti, kao što se sve mijenja”, “najvažnije je da je mir”, “važno je ispasti čovjek i nikoga ne povrijediti”, “nikog boljeg ne mogu naći”, “sam čovjek je pola čovjeka”, “treba biti čovjek i davati šanse”, “ne bih mogla preživjeti bez njega”, “ko će mene sad, poslije duge veze”…), koja blokiraju osobu da slobodno upravlja svojim životom. Na najdubljem psihološkom nivou, u korijenu zavisnosti o drugoj osobi, nalaze se nezadovoljene potrebe za sigurnošću, bliskošću i samostalnošću u ranoj dobi. Emocionalna iskustva sa važnim osobama u djetinjstvu su najčešće tako važna da uobličavaju uvjerenja, a prožimaju i praktične razloge ostanka u lošoj vezi.
Psihoterapija je moćno sredstvo podrške u angažovanju psiholoških resursa da se napusti “sigurnost” zavisničkog odnosa i donesu nove životne odluke. Napuštanje takvog odnosa je po pravilu bolan proces koji zahtijeva istrajnost i hrabrost pri suočavanju i preispitivanju motiva ostanka i odlaska. Međutim, taj proces ima i svoj kraj, a on se ogleda u oslobađanju blokirane emocionalne energije i “lansiranju” u nove mogućnosti života. Važno je znati, da neprijatna osjećanja i bol usled rastanka ne traju vječno, zapravo traju kraće od boli zbog ostanka u zavisničkom odnosu.
Autor: Marko Minić
dipl. psiholog
Transakcioni analitičar savjetnik
kontakt telefon/viber: +382 68 448900
email: [email protected]
