Žena je dvadesetprvog vijeka vrlo zanimljiva kombinacija. Ona, koja je kroz istoriju bila savjetnica, brzo percipirala i spretno se snalazila u svim okolnostima, prihvatala je protok vremena kao najprirodniju pojavu. U trenutku je poželjela besmrtnost savršenog izgleda i na taj je izazov sjajno odgovorila, ali na uštrb ostalih vrlina.
…Bila sam djevojka kada je svjetsku javnost rastužila vijest o tragičnom nestanku glavne glumice kultnog filma „Sjaj u travi“. Imala je četrdeset godina i nastradala, praktično u cvijetu mladosti. Iz ondašnje perspektive činilo mi se da je četrdeset i previše godina. U drevnom se Rimu u prosjeku mnogo manje živjelo, a ni Vikinzi, ni Indijanci nisu bili dugovječniji. Istina, nadmašili smo se. Čujemo li da se puni stota, ne djeluje nam senzacionalno. Činjenica je, život proleti, a kada se osvrnemo za sobom, ponekad zjapi praznina.
Niko kao žena nema neodoljivu potrebu za sistematizacijom i analizama. Te su nam karakteristike do te mjere izražene, da se u priči često ne znamo zaustaviti, naročito kada su u pitanju djeca i naša „sveta pravila“ da ih uputimo, skratimo put i olakšamo. Naravno, prepreke su neminovnost, sastavni dio sudbine. Učini li se da je neko bolje prošao, to je zato jer spretnije nosi svoje breme. Uputstva kako nositi, a da ne bude podnošenje, uvijek su ista kao dobar recept za uspješnu tortu.
Ne znam kako je bilo u vašem slučaju, ali mene „Venerin poriv“ da proslijedim nadahnuće, drži od malena. Pročitam nešto zanimljivo, pa kopiram i dijelim. Svakako, nije štetno zanositi se detaljima koji uljepšavaju i nenametljivo upotpunjuju. Pa evo prilažem, nije recept za kolač, ali možda posluži:
Upoznati, shvatiti, radovati se, biti otvoren nije naivnost. Mudar je ko se ne postavlja prema svijetu kao prema svojini. Planeta ima svoju osu i oko nje se okreće.
Nepovjerenje prema ljudima zaustavlja protok i proizvodi nezadovoljstvo.
Tuđa sujeta nije prepreka srdačnosti, poželjnoj uvijek i prema svakome.
Naši postupci o nama govore.
Doživjeti osobu možemo ako joj ukažemo povjerenje, pa i ako nismo na istim talasima.
Ljepota je u skladno povezanim različitostima.
Unutar svake osobe neistraženi beskraj žudi za razotkrivanjem. Šteta je sputavati se trivijalnostima neosnovanih zaključaka. Pogrešno se postavljajući više od svih, sebe zakidamo.
Voljeti svijet i biti okružen prijateljima, osobu ispunjava pokretačkom snagom.
Piše: Lada Krsulović-Alivodić