ART SLAJDER
NIKOLA KOJO: Manda je bio veliki čovjek, reprezent naše profesije i zato mu je film posvećen
Nikola Kojo večeras je boravio u Podgorici gdje je u bioskopu ,,Cineplexx Delta City” bila održana premijera njegovog filma ,,Stado”.
Ovo je prvi put da režira dugometražni film. Posvetio ga je Miloradu Mandiću Mandi.
Iako pun smijeha, ovaj film pun je i tuge i gorke istine. Ne govori samo o glumcima i njihovom životu iza kamere, već o društvu, o svima nama.
Kojo za MNE magazin govori o Mandi, o tome kako je misija umjetnika da svijet mijenja nabolje, da bi volio da sklopi album za svoju dušu i svoje prijatelje, jer ,,mator sam ja da se bavim pjevanjem i koncertima”.
Prije pet godina u jednom intervjuu rekli ste: ,,Tačno je da smo kao ovce koje stanu u red za klanje naučeni da gubimo teritorije, ljude, komšije, dostojanstvo… Mehanizam gubljenja i letargija.” Da li se išta promijenilo za ovih pet godina?
– Kao što vidite, nije, nego se samo pogoršalo u odnosu na prethodnih pet godina. Mislim da svako treba u okviru svojeg zanata, bavljenja i bivstvovanja da uradi nešto da se to promijeni. Ja sam uradio film ,,Stado” i toliko od mene.
Rekli ste da želite da glumite u filmovima koji imaju tendenciju da promijene svijest ljudi. Da li mislite da ovaj film može da promijeni svijest ljudi?
– Mislim da je, prije svega, to misija umjetnika – da mijenja svijet nabolje. Nekome je to dobrom slikom, nekome divnom muzikom, a eto, nažalost, ja bih volio da radim neke filmove drugog karaktera, a ne ovakvog. Oni koji mijenjaju dlaku, to je njihov problem.
Film ste posvetili Mandi, Vašem kumu. On je rekao da želi da vrati dostojanstvo i profesiji i publici koja dolazi na predstave…
– Film je posvećen njemu ne zato što je bio moj kum, nego zato što je jedan veliki čovjek koji je, eto, imao takvu misiju u životu da mijenja stvari nabolje i zaista je volio to pozorište i volio je svoju profesiju. On, nažalost, nije živio od glume, on je od glume umro. On je igrao u nekoliko pozorišta, renovirao svoje pozorište, igrao u ,,Selo češlja babu”, kako već se zove, u besmislenim kvizovima, sve to da bi preživio i prehranio svoju veliku porodicu. Manda je bio divan i veliki čovjek, pravi reprezent naše profesije i zato mu je film posvećen, a ne zato što smo bili u bliskoj vezi.
Šta se dešava sa serijom koju bi trebalo da radi desetak režisera iz regiona?
– Za seriju ,,Klasa” se i dalje pravi finansijska konstrukcija, producenti se sklapaju. To je veliki, ozbiljan projekat po uzoru na ,,Most”, ,,Kiling” i serije kako rade Danci i Šveđani. Tako sam i ja zamislio, da radimo velike i lijepe stvari, da se više ne zadovoljavamo glupostima, jer ode život.
Godine 1993. za ,,TV reviju” rekli ste da Vam je neostvarena želja da snimite album. Da li to ostaje i danas neostvarena želja?
– Da. Imam već dosta filmskih numera i drugih. Možda ću sklopiti nešto za svoju dušu i za svoje prijatelje, bez ikakve ideje. Mator sam ja da se bavim pjevanjem i koncertima.
Bojana Radonjić
Foto: B. Šekularac
