U galeriji “Aleksandar Baćko Keković” i amfiteatru Arhitektonskog fakulteta u Podgorici sinoć je svečano otvorena spomen izložba arhitekte Vukote Tupe Vukotića. Ovom izložbom je nastavljena serija predstavljanja istaknutih crnogorskih arhitekata u organizaciji Saveza arhitekata Crne Gore i Arhitektonskog fakulteta.
Predsjednik Saveza arhitekata Crne Gore, Petar Popović zahvalio je brojnim poštovaocima djela Vukote Tupe Vukotića koji su prisustvovali otvaranju izložbe.
Autor izložbe Monah Simeon – Slobodan Dragović, kazao je da je Vukota Tupa Vukotić najtalentovaniji arhitekta kojeg je ikada upoznao, te da je cijelo svoje biće dao za arhitekturu.
– Imam sreću i zadovoljstvo da pomognem da se djelo velikana crnogorske arhitekture sačuva. Žao mi je jer nije dovoljno afirmisan. Jeste ostao trag trajni sa knjigom “Trodimenzionalna morfologija Crne Gore” koju su priredili Sveto Popović i Marta Vukotić. Da nije te morfologije i da nije jednog napora velikog da se to skenira, mi bi ostali zakinuti za nešto što je istina, što ne postoji nigdje na svijetu – kazao je Dragović.
Naglasio je da će, što više vrijeme bude prolazilo, Tupino djelo biti sve značajnije za mlade generacije.
– Jako sam srećan što je Tupa uključen u seriju velikana arhitekture sa ovih prostora. Već je danas značajna, imamo 240 jednoobraznih panoa, napravljenih na purpjeni, koji mogu da “prošetaju” po svim većim gradovima, preko Niša, Podgorice, Kragujevca, Banja Luke, Beča, Čikaga, Njujorka… Mi godinama probamo da pripremimo nešto što bi mladim generacijama bilo uzor, da imaju putokaz i nešto što još nije dovoljno afirmisano u kulturi arhitekture na prostoru Jugoslavije. Moja je bila sveta dužnost da osvijetlim jedan tako značajan rad kakav je “Trodimenzijonalna morfologija Crne Gore”. Ovom prilikom zahvaljujem se autorima te knjige i tom ekstremno profesionalnom skeniranju jer to nama ostaje zauvijek – kazao je Dragović.
On se zahvalio na pomoći mladom arhitekti Jovanu Milikiću i njegovim kolegama koji tek stupaju na scenu, ali, kako je rekao, ,,imaju afiniteta, žara da produže moguće ovaj naš početak”.
Ivan Popović, unuk arhitekte i građevinara Veliše Popovića i sin arhitekte Pavla Popovića govorio je o vlastitim sjećanjima na Tupu Vukotića, ali i prenio dio utisaka o Vukotiću koje mu je otac ispričao.
– Veliša i Periša, dva inžinjera su imala generacijsku djecu, Milana Belog Popovića, Vukotu Tupu Vukotića i Pavla Popovića, drugare još iz djetinjstva. Porodične veze i saradnja još je dublja, računajući poslovnu i prijateljsku saradnju arhitekata Periše i Veliše. Periša je projektovao, a Veliša zidao i izvodio objekte. Osim što ih je vezivala ljubav prema struci imali su i jako bliske porodične odnose. Ova dva poznata inžinjera i arhitekte koji su bili docenti na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu bili su malobrojni graditelji koji se na poziv Vlade Crne Gore vraćaju u Podgoricu, gdje počinju svoj veliki opus. Uglavnom rade na izgradnji objekata za prosvjetu i nauku, što je bio svojevrstan patriotski čin. Ti objekti su i danas reprezent arhitekture između dva rata i oni i dalje traju u vremenu i prostoru – kazao je Popović.
Istakao je da su njihovi nasljednici nastavili druženje prvo na Cetinju, kasnije Podgorici, pa u Beogradu za vrijeme studentskih dana, gdje su pripadali umjetničkom kružooku, družili se sa najvećim intelektualcima i umjetnicima onoga vremena.
– Relacija moga oca Pavla sa Tupom je bila relacija sa starim kolegom, prema kome je imao veliko uvažavanje, jer sve što je Tupa radio bio je jedan svojevrsni arhitektonski unikat, jedno dobro djelo, koje stvara čitav utisak o jednom stvaraocu. On je mome ocu ulivao sigurnost i stabilnost, držao je riječ i preuzimao odgovornost kako kao prijatelj, tako i, naravno, kao autor brojnih dijela – poručio je.
Arhitektica dr Milica Vujošević podsjetila je da je jedan od Vukotićevih objekata, i to plaža Labud, zaštićen kao kulturno dobro Crne Gore.
– Osim što je bio izvrstan arhitekta, koji je na samom početku svoje karijere, tek tri, četiri godine poslije diplomiranja, napravio izvrsna remek djela – plažu Labud na Morači, kapelu na Čepurcima – on je u samom početku napravio i veliki broj urbanističkih planova, među prvima i urbanistički plan za Blok V u Podgorici. Taj plan je bio tada ispred svog vremena, a i danas smo svjedoci da planiranje nije na takvom nivou kako je bilo šezdesetih i sedamdesetih godina – kazala je Vujošević.
Poručila je da je Vukotić bio i vrstan urbanista, pa je tako tokom svoje karijere izradio veliki broj urbanističkih planova za skoro sve crnogorske gradove i stara urbana jezgra gradova, između ostalih za Ulcinj, za skoro sve primorske i gradove na sjeveru Crne Gore.
Akademik Dragan Radenović govorio je o zajedničkim anegdotama koje su obilježile dio života Tupe Vukotića i naglasio da je on iza sebe ostavio veliki trag, značajan trag. Mladim arhitektima poručio je da budu hrabri.
– Mladim arhitektima koji imaju hrabrosti i koji žele da zabilježe stvarnost u kojoj sada živimo ostaje da, baveći se svojim poslom-crtežom prije svega, budu hrabri i da ostanu na putu razvoja svoje ogromne sfere koja se geometrijskom progresijom razvija. Hvala Tupi Vukotiću, hvala vama i svima koji umiju da baštine ono što su velikani ispred njih ostavili i da se na njihovim plećima uzdižu dalje – kazao je akademik Radenović.
Arhitekta Dragan Vuković govorio je o Vukoti Tupu Vukotiću izdvajajući detalje iz njegove bogate biografije.
– Rođen je 1932. na Cetinju, Arhitektonski fakultet u Beogradu upisao je 1951. na kojem je diplomirao 1957. kada su diplomirali i na Akademiji likovnih umjetnosti Miodrag Dado Đurić i Uroš Tošković. Godine studiranja i boravka u Beogradu karakterišu period raskida sa socijalizmom, arhitekte prihvataju ideje koje se baziraju na arhitekturi po mjeri čovjeka, sistemu proporcijonalnom, baziranom na ljudskom tijelu i zlatnom presjeku koji tada postaje standard u dizajnu. Tokom studija Tupa iako nije bio slikar intenzivno se druži sa Dadom, Tošom, Peđom Ristićem… Tada formiraju pokret “Mediala”- jedan od najfascinantnijih fenomena jugoslovenske kulture toga vremena. To je bio snažan pokret intelektualaca koji su sačinjavali umjetnici, arhitekte, pisci, filozofi… Njihove izložbe su bile pravi kulturni događaji, koji su okupljali hiljade ljudi željnih nečeg drugačijeg od socijalističke svakodnevice. To su godine koje formiraju genijalni profil Tupe Vukotića, direktno utičući na to da postane vodeći arhitekta crnogorskog modernizma. To je zlatni period beogradske škole arhitekture gdje su predavali profesori Nikola Dobrović i Milan Zloković, on od njih upija principe modernizma. Pod uticajem ove avangarde, Tupa razvija svoj prepoznatljiv stil, spoj surovog modernizma i poštovanje tradicije, betona i kamena, funkcionalnosti i plastičnosti. Po završetku studija, Tupa se vraća u Crnu Goru, u koju prenosi svoje ideje koje je stekao tokom studija. Živeći i radeći u rodnom kraju, ostavlja neizbrisiv trag kroz mnogobrojna djela, od kojih su neka postala simbol današnje Podgorice: Plaža Labud, kapela na Čepurcima, Blok V… Ovo je samo mali dio njegovog stvaralačkog opusa sa djelima koja predstavljaju crnogorsku i tadašnju jugoslovensku arhitekturu kao bezvremenske primjere arhitektonskog stvaralaštva toga doba – kazao je Vuković.
On je ukazao na obavezu da se prepozna i prati njegov trag ,,gradeći Tupine svemire, kako bi oni mogli da grade nas”.
– Neka bude još jedna obaveza da čuvamo od zaborava sve naše velike crnogorske graditelje, njihova djela služeći se svim narativnim oblicima, a posebno organizujući ovakve događaje – poručio je Vuković.
Arhitekta Ratimir Mugoša prisjetio se zajedničkog rada sa Tupom Vukotićem i izdvojio nekoliko anegdota.
– Bilo je to 1998. godine. Tupa je bio već penzionisan i dolazio je u Republički zavod za urbanizam, jer je imao moralnu obavezu i prihvatio je da završi prostorni plan područja posebne namjene Nacionalnog parka Skadarskog jezera.Tada je u tranziciji većinskih vlasnika Republičkog zavoda bio Fond za razvoj. Fond za razvoj je imenovao menadžersku ekipu na čelu sa Svetislavom Popovićem, glavnim menadžerom, direktorom Republičkog zavoda i mene je imenovao kao tehničkog direktora, odnosno tehničkog menadžera. Imao sam prvi radni dan obavezu da vidim stanje objekta Republičkog zavoda. U jednoj od kancelarija naiđem na Tupa Vukotića, pozdravimo se, između ostalog on u jednoj većoj kartonskoj kutiji, u rolu pakuje i knjige Nacionalnog parka Skadarskog jezera. Ja ga pitam što radi. Kaže došli su nekakvi menadžeri, neću da me zateknu ovdje. Ja mu kažem: Ostavi to, sjedi i radi. Ja sam taj menadžer. To je ta dogodovština, a ima ih mnogo – ispričao je Mugoša.
Prof. dr Marta Vukotić-Lazar uputila je inicijativu mladim kolegama da se osmisli registar o zaostavštinama znamenitih ličnosti.
– Treba da se uradi registar arhitekture modernog pokreta u Crnoj Gori a to bi podrazumijevalo i podatke o građevinama o njihovim autorima, da se sačuvaju crteži, diplomski radovi, makete ukoliko postoje, sve ono što bi moglo da se pohrani. Ako se ne uradi jedna serija monografija onda će Crna Gora zaboraviti znamenite ličnosti koje moraju da budu zapamćene jer su temelj modernog graditeljstva Crne Gore i značajni su za kulturnu istoriju Crne Gore koja je u nekom nacionalnom identitetu možda i najvažnija – poručila je.
Dekanka Arhitektonskog fakulteta prof. dr Svetlana Perović kazala je da je izuzetno zadovoljstvo što je u prilici da otvori izložbu posvećenu, kako je rekla, ,,našem renomiranom arhitekti i urbanisti Vukoti Tupi Vukotiću – stvaraocu koji je arhitekturu razumio ne samo kao profesiju, već kao moralnu i društvenu obavezu”.
– Djela Tupe Vukotića odišu odgovornošću i dubokim razumijevanjem konteksta u kojem je stvarao. Njegove prostorne realizacije predstavljaju trajni dijalog između tradicije i savremenosti, između mjere i slobode, između odgovornosti i stvaralačke hrabrosti.
Urbanistički planovi i arhitektonska ostvarenja Tupe Vukotića su svojevrsne paradigme znanja koje proklamuju spoj utilitarnosti i intuitivnosti. Ova izložba nije samo podsjećanje na djela jednog autora, već vizuelni manifest koji sugeriše: kako ostati dosljedan struci, kako braniti vrijednosti prostora i biti svjestan činjenice da graditi znači preuzeti odgovornost – kazala je Perović.
Dekanka je zahvalila autoru izložbe Slobodanu Dragoviću i saradnicima na naporima u pripremi i realizaciji izložbe, kolegama koji su govorili o liku i djelu Tupe Vukotića i svima koji su došli da isprate događaj.
Izvode iz djela Andrije Markuša i Marte Vukotić-Lazar govorili su prvak Crnogorskog narodnog pozorišta Simo Trebješanin i prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta Maja Stojanović.
Priređen je bio i program, koji su svojim muzičkim umijećem upotpunili Nikola Vučković, Katarina Nikolić, Jelena Bošković, kao i hor hrama Hristovog vaskrsenja.
Moderatorka je bila Tijana Janjević.
N.P.
Foto: Boris Šekularac