Već neko vrijeme slušam kako se jug Albanije sve češće spominje kao top turistička destinacija. Proputovao sam gotovo cijeli svijet i naučio da su neka od najljepših mjesta ona o kojima se malo zna—skriveni dragulji koji čekaju pravi trenutak da postanu viralni. Zato me ni ova informacija nije iznenadila; fascinantni predjeli postoje svuda oko nas, samo čekaju da ih otkrijemo.
Ipak, često se dešava da ono što nam je blizu ostavljamo za „neki drugi put“, dok nas daleke destinacije uvijek više privlače. Tako je i meni jug Albanije dugo bio neistražena zona, sve dok mi se nedavno nije ukazala prilika da ga posjetim. KUD „Duga“ je iskoristio poziv organizatora ,,Festivala manjinskih naroda Albanije”, pa je svojim članovima iz Berana i Podgorice organizovao gostovanje, uz mini odmor. Pozvali su me da im se pridružim, a ja sam, vođen sjajnim preporukama i spreman na novu avanturu i da vidim te albanske Maldive i Karibe, krenuo na put.
Iako smo imali visoka očekivanja, ono što nas je dočekalo nadmašilo je sve što smo mogli zamisliti. Bez namjere da ovo bude turistički vodič, reći ću vam ono što je mene lično najviše opčinilo—osjećaj ponosa i duboke povezanosti koju sam primijetio kod ljudi. Bez obzira na to čime se bave, oni su svjesni vrijednosti i ljepote onoga što imaju, a to je osjećaj koji često nedostaje u popularnim turističkim destinacijama, a i kod nas.
Dragulj Jonskog mora
Ksamil je prelijepo primorsko mjesto smješteno na albanskoj rivijeri, nedaleko od grada Saranda. Poznat je po kristalno čistom moru, bijelim pješčanim plažama i tri mala ostrva koja se nalaze tik uz obalu. Ovaj dragulj Jonskog mora privlači posjetioce iz cijelog svijeta zahvaljujući svojoj autentičnoj turističkoj ponudi, gdje dominiraju porodični hoteli i lokalni restorani. Blizina Butrint nacionalnog parka, koji je pod zaštitom UNESCO-a, dodatno obogaćuje iskustvo posjete, nudeći spoj prirodne ljepote i istorijskih znamenitosti. Grčko ostrvo Krf je svega pola sata udaljeno trajektom, a njegov aerodrom povezuje ovaj kraj sa cijelim svijetom.
Faktor koji doprinosi posebnom šarmu Ksamila jeste njegova arhitektura i način na koji se lokalna zajednica uključuje u turistički sektor. Albanske vlasti su donijele odluku da zabrane izgradnju objekata viših od četiri sprata, čime su omogućile da se veliki dio stanovništva bavi sopstvenim biznisom, bilo kroz porodične hotele, restorane ili manje turističke objekte. Upravo to daje Ksamilu intimnu atmosferu i autentičnost, daleko od masovnog turizma koji često guši lokalni identitet.
Jedan od takvih porodičnih hotela ,,G.L.” ugostio je članove KUD-a „Duga“ tokom Festivala manjinskih naroda Albanije. Vlasnik hotela, Gentian Laçaj, nije krio ponos i želju da zabilježi trenutak kada je vidio učesnike u narodnim nošnjama spremne za tri različite koreografije. Njegova reakcija nije bila samo izraz divljenja prema umjetnosti, već i potvrda snažne povezanosti koju mještani osjećaju prema kulturnim događajima koji oplemenjuju njihovu zajednicu.
Ovaj susret između tradicije i gostoprimstva pokazuje kako Ksamil uspijeva da spoji turistički razvoj s očuvanjem lokalne kulture. Hoteli poput ovog ne nude samo smještaj, već i autentično iskustvo—mjesto gdje su gosti više od posjetilaca, a događaji poput festivala prilika da se povežu s lokalnom zajednicom na dubljem nivou.
Drevni arheološki lokalitet
Butrint, drevni arheološki lokalitet smješten u srcu Nacionalnog parka Butrint, jedan je od najvažnijih kulturnih dragulja Albanije i cijelog Mediterana. Njegovi temelji, koji datiraju još iz 800. godine prije nove ere, oslikavaju bogatu istorijsku tapiseriju – od helenističkih i rimskih utjicaja do ranohrišćanske i osmanlijske baštine. Ova nevjerovatna kombinacija epoha svjedoči o dinamičnoj prošlosti regiona, dok UNESCO-vo priznanje iz 1992. godine potvrđuje njegovu izuzetnu univerzalnu vrijednost.
Međutim, Butrint nije samo statična uspomena na prošlost—on je dokaz albanske posvećenosti očuvanju kulturnog identiteta i istorijskog nasljeđa. Nakon decenija zanemarivanja, Fondacija Butrint i Svjetski fond za spomenike posvećeni su restauraciji ovog izuzetnog lokaliteta, osiguravajući njegovu dugovječnost kroz kontinuirane konzervacijske napore i aktivno uključivanje lokalne zajednice u proces očuvanja.
Njegovo poznato rimsko pozorište, koje svake godine ugosti umjetničke događaje, nedavno je bilo domaćin Festivala folklora nacionalnih manjina Albanije, organizovanog od strane Društva grčke manjine “Sveti Kozma”, uz podršku Komiteta za nacionalne manjine Albanije i njegove predsjednice Konstantine Beziani. Ovaj spektakl kulture privukao je istaknute predstavnike iz regiona, među kojima je bila i dr Ljudmila Mila Popović, generalna direktorica Direktorata za interkulturalizam u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Crne Gore, kao zvanični predstavnik Crne Gore.
Poseban doprinos ovom događaju dalo je Kulturno-umjetničko društvo „Duga“. Tri generacije igrača s ponosom su izvele koreografije „Crna Gora“, „Šumadija“ i „Romske igre“, odajući time počast svim manjinama Albanije i simbolički ističući bogatstvo multikulturalnog identiteta regiona. 
Crnogorsku manjinu u Albaniji pri Komitetu predstavlja Marinko Ćulafić, čiji angažman osigurava prepoznatljivost i očuvanje identiteta crnogorske zajednice u Albaniji.
Ksamil i Butrint predstavljaju dvije strane iste priče—jedan kao primorski dragulj u usponu, drugi kao drevni svjedok bogate istorije Albanije. Njihova budućnost zavisi od pažljivog balansa između razvoja i očuvanja autentičnosti, jer su upravo njihova jedinstvenost i kulturna vrijednost ono što ih čini posebnima. Ksamil, sa svojom očaravajućom obalom i lokalnim karakterom, treba da pronađe način da raste bez gubitka identiteta i odoli masovnom turizmu, dok Butrint ostaje nepokolebljiv podsjetnik na istorijsko bogatstvo koje treba njegovati i štititi. Njihov značaj nadilazi lokalne okvire, postajući inspiracija svima koji vjeruju da je očuvanje kulturne baštine ključ budućeg razvoja.
Zajedno, oni nisu samo turističke atrakcije, već ključni elementi albanske kulturne renesanse—mjesta gdje se prošlost susreće sa budućnošću, gdje se prirodna ljepota i istorijsko nasljeđe stapaju u jedno. Njihova zaštita ne znači stagnaciju, već promišljen razvoj koji može osigurati da i naredne generacije uživaju u njihovoj ljepoti i značaju.
Tekst i fotografije: Goran Šaban