KOLUMNE PREPORUKA
RAZVOJNI CENTAR INTEGRA: Radost ili tuga praznika?
Ilustracija
,,Danima se osjećam loše. I na poslu su svi upali u tu euforiju, gledaju avionske karte, destinacije sa Božićnim pazarima, a ja bih se samo zatvorila u kuću i nigdje ne bih išla. Preksinoć smo imali proslavu firme, i osim što mi se nije išlo, a otišla sam da ispoštujem kolektiv, bila sam tužna i jedva sam čekala da dođem kući. Svi su tako srećni, a meni nije do toga. Poslije Ivana nisam imala partnera, a svi oko mene imaju nekog sa kim će biti, i posao mi je isti godinama unazad, ništa nisam promijenila ..ne znam čemu da radujem?“
Osvijetljene i ukrašene ulice grada, dućani koji blješte šarenilom podsjećajući na one koje gledamo u filmovima, euforija koja se osjeća u decembarskom vazduhu, implicira radost iščekivanja praznika. Da li je to uvijek radovanje ili praznici zaista mogu biti bolni?
Nova godina će srećne učiniti još srećnijim, a one u bolu još tužnijim.
Prva asocijacija na praznike je djetinjstvo, ono magijsko što nosi taj period, vjerovanje u Djeda Mraza, ispunjenje želja, iščekivanje poklona, miris doma, trpeze, osmijeha i prazničnih čarolija kojima se svi raduju.
Odrasli period nosi stvarni život nije uvijek ono što želimo, i čemu se nadamo. Koliko god da poruke koje se na svjesnom ili nesvjesnom nivou dobijaju i impliciraju radost zbog predstojećih praznika, u realnosti baš i nije tako.
Nova godina će srećne učiniti još srećnijim, a one u bolu još tužnijim.
Okidači tugovanja
Slike koje se plasiraju putem medija i socijalne sredine i koje aludiraju na punu trpezu, veselje i okupljanja mogu da budu relevantni okidači tugovanja.
Neko je u prethodnoj godini izgubio blisku osobu pa je stolica za onom već pomenutom trpezom prazna, usamljenima se osjećaj pojača usljed shvatanja da baš tada svi hrle nekome, ta osoba nema kome. I mnogo je razloga da vidimo da nije baš uvijek svima isto praznično radovanje.
Iako je još djelimično tabu tema, praznična depresija je svakako nešto o čemu je važno govoriti. Nerijetko može da se čuje u svakodnevnoj komunikaciji kako se trenutna ili privremena neraspoloženja nazivaju depresijom. Ovaj izraz se ponekad olako i neopravdano koristi.
Depresija je definisana kao poremećaj raspoloženja , dugotrajna i ozbiljna bolest koja se manifestuje različitim simptomima: negativne misli i očekivanja, problemi koncetracije, beznadežnost, bespomoćnost, izražen gubitak energije i interesovanja, problem smanjenog ili pojačanog apetita, nesanica, povlačanje iz društvenog života, anksioznost, ponekad i suicidalne misli. Depresija kao ovakvo stanje zahtjeva podršku i tretman psihijatra i psihoterapeuta.
Praznična depresivnost
Kada govorimo o prazničnoj depresiji, ne govorimo o depresiji kao kliničkom entitetu, već o osjećanju depresivnosti. Prvi znaci koje primjećujemo u periodu praznika, a usmjeravaju nas na pomisao da se zapravo radi o pomenutoj prazničnoj depresivnosti jesu smanjena energija i motivacija, umor, tuga, doživljaj nelagode u socijalnim kontaktima i događajima koji pozivaju na uživanje u praznicima, izražena usamljenost, kao i sveprisutno nestrpljenje da praznici i sva dešavanja oko njih samo prođu.
U prazničnu depresivnost mogu da zapadnu svi, i oni koji su emocionalno nezreliji sa čestim promjenama raspoloženja, ali i osobe koje su stabilne ali trigerovane životnim izazovima.
Mnogo je faktora koji uzrokuju ovo stanje. Posmatrajući iz ugla psihologije, zavisi kako ćemo se nositi sa određenim izazovima, kakav je naš kapacitet reagovanja na stres, kakvi su modeli prevazilaženja teškoća bili ranije i kakav sistem podrške imamo? U prazničnu depresivnost mogu da zapadnu svi, i oni koji su emocionalno nezreliji sa čestim promjenama raspoloženja, ali i osobe koje su stabilne ali trigerovane životnim izazovima.
Decembar baš i ne pita da li smo raspoloženi za bol ili ne?
Svjedoci smo jednog šablona donošenja novogodišnjih odluka, novih početaka i visokih očekivanja nametnutih iz spoljašnje sredine. Suptilno se sugeriše na spisak novih odluka, ciljeva koje će donijeti nova godina i analizaranja i evaluacije svega što je prošlo. Ako taj rezime nosi bolna iskustva, vrlo vjerovatno je da ljudi još uvijek nisu spremni za rad na novim postignućima. Važno je fokusirati se na trenutna stanja, žalovanja ili nelagodu kako bi je na adekvatan način prevazišli, prihvatili i prigrlili. Potreba za novim planovima može biti izazovna i frustrirajuća kada shvatimo da lična postignuća u bilo kojem kontekstu nisu zadovoljavajuća i podržavajuća u odnosu na ona koja se dojme prihvatljivim u okruženju. Sve propuštene prilike i neuspjesi, neostvareni snovi, prekinuti odnosi i neispunjena očekivanja mogu pojačati osjećaj nezadovoljstva i tuge.
Porodični odnosi takođe mogu biti okidači za stanje praznične depresivnosti.
Gubitak bliskih ljudi, porodičnih rituala, zajedničkih momenata je osjetljiva tema u periodima kada su praznici i kada sve upućuje baš na taj momenat porodične idile i slavlja. Ono što biva izuzetno teško jeste podsjećanje na dane i ljude kojih nema, izmjenjene dinamike u porodici, konfliktni odnosi u periodu kad se nameće osjećaj okupljene srećne porodice. Sve ono što nemamo ili smo imali pa nemamo više u tim danima se znatno pojača.
Međusobni odnosi i društveno prihvatljiva veselja takođe su jedan od razloga za nelagodu i neraspoloženje. Izmjenjene relacije, prekinuti kontakti, gubici odnosa ili ljudi iz odnosa snažan su faktor za razvijanje praznične depresivnosti. Pritisak na bivstvovanje prazničnim proslavama i nametnuta očekivanja u vezi sa njima, mogu biti teška i frustrirajuća jer dominatno osjećanje tuge ne “traži” bivanje u slavljeničkoj atmosferi.
Posao i novac su takođe jedan od faktora za razvijanje lošeg rapoloženja u danima praznovanja. Materijalni problemi usljed kojih osoba ne može da priušti i zadovolji neke za nju važne potrebe, kupovinu poklona i omogućavanje bogatije porodične trpeze znati biti izvor sniženog rasploženja.
Ono što je važno jeste da se ne smije zanemariti nikakva promjena raspoloženja, bilo da je blažeg i jačeg inteziteta. Praznična depresivnost može biti kratkotrajna i proći s praznicima, ali može izazvati i ozbiljnija depresivna stanja. Zato je važan sistem podrške, slušanje i oslobađanje od očekivanja kakvi treba da budemo. Suština je prihvatanje onog što jeste, što imamo i načina na koji se “nosimo” sa životom, sa ciljem da prošlost ne možemo da mjenjamo osim da učimo iz nje. Da živimo sada i ovdje. Da novo sjutra dolazi i da smo mi ti koji možemo da mijenjamo ono što želimo postati, ali na jedan autentičan, zdrav i nenamteljiv način od strane okoline. U skladu sa svojom autentičnošću i preuzimanjem odgovornosti za svoj život i kreiramo nove modele shodno ličnim potrebama.
Autor: Dragana Živković
Foto: Razvojni centar Integra
Psiholog i savjetnik sistemske porodične psihoterapije
Kontakt telefon: 068448900
email: [email protected]
