Komemoracija povodom smrti Dejana Milojevića održana je danas u Skupštini grada Beograda, prenosi Blicev Sportal.
Proslavljeni srpski košarkaš i trener preminuo je u 47. godini u Solt Lejk Sitiju od posljedica srčanog udara 17. januara.
– Ja sam jedan od Dekijevih saigrača, prijatelja, kumova. I govorim u ime svih nas njegovih, mnogo nas je. Nemoguće je opisati ga u malo riječi i istaći sve njegove vrline, djela. Prepoznao sam njegovu strast, liderstvo, ponos i devizu – Samo naprijed, bez predaje. Povezala nas je vizija Miše Lakića da mali klub postane veliki. Priča koju nigdje nisam sreo – rekao je Milan Radovanović.
Imao je, dodao je on, ,,nevjerovatan uticaj na ljude.”
– Volio sam sve što je njegovo, a taj krug stalno se povećavao. Dijelio je osmijeh i niko ga nikad nije zaboravio. U svakoj sredini je sklapao čvrsta prijateljstva. Čovjek sa stavom, koji je uvijek govorio direktno. Uvinek je čvrsto stajao na zemlji i sprovodio svoj plan. Želio je da bude selektor i da razvije košarkašku akademiju – nažalost, to nije ostvario – sjeća se Radovanović
Krčio je, naglašava on, Milojević put uspjeha, ,,držeći porodicu čvrsto uz sebe.”
– U mnogo stvari je bio poseban. Bio je ujedinitelj i teško ga je svojatati. Voljeli su ga saigrači, njegovi igrači i treneri. Da li je sličajnost da ga toliko poštuju u Americi, da se namjesti utakmica Partizan – Mega, Mega – Budućnost? Njegova želja je bila da se ujednimo. Simbolika je što je njegova sahrana u ponedjeljak na crveno slovo. Uvijek ćemo te se sjećati i bićeš dio nas, počivaj u miru i neka ti je vječna slava – kazao je Radovanović.
Miško Ražnatović istakao je da, ,,iako su prošle tri duge i teške nedjelje, moram da priznam da još nisam shvatio ni prihvatio da se obraćam ovim povodom.”
– Nepravde se dešavaju, sa kojim se teško mirimo. Dejanov prerani odlazak je svakako jedna od njih. Bio je jedan od stotinu igrača koje sam zastupao. Igračkim kvalitetima vjerovatno bolji od svih igrača sa kojima sam radio. Ali posebnim su ga činile druge osobine, zbog kojih sam i poslije želio da ga imam uz sebe. Bez sumnje mogu da kažem da je cio košarkaški svijet profitirao njegovim ostankom u ovom sportu. Povrh svega, dobio sam istinskog prijatelja, čije sam mišljenje uvažavao. Usuđujem se da kažem da smo iz razmjena mišljenja obojica izlazili bolji – rekao je Ražnatović.
Nebrojene su, dodao je on, stvari koje je mijenjao poslije razgovora sa Milojevićem.
– Bila je to jednistvena relacija ljudi. Srbija, Evropa, svijet imali su trenere koji su osvojili više trofeja od Dejana, ali nema nijednog koji je izbacio u orbitu toliko igrača koje je dočekao kao početnike. Sve je to radio na potpuno atipičan način – povezujuću iskustvo sa terena, urođeni talenat i želju da napreduje. Svi oni koji su imali priliku da ga gledaju, mogu da posvjedoče energiji koju je ulagao. Dao je sve od sebe i košarka mu to nije zaboravila. Načini na koji su se velikani svjetske košarke oprostili od Dejana pokazuju kolika je bio veličina – kazao je Ražnatović.
Dejan je, po njemu, ,,bio jedinstven i kao takav sigurno neće biti zaboravljen”.
– Moramo da nastavimo primjerom koji je davao. Uradiću sve da njegov lik ostane vječan. Zbogom, prijatelju – rekao je Miško Ražnatović.
Marko Kešelj je u ime ministarstva sporta Republike Srbije izrazio ,,najdublje saučešće porodici našeg Dekija, velikog druga, velikog igrača, velikog trenera, velikog reprezentativca, najvećeg čovjeka.”
– Nema riječi utjehe za njegovu porodicu. Divio sam mu se i na terenu i van terena. Kada mi je trebala motivacija i podrška, uvijek je bio spreman da popričamo. Uvijek je razumio sve – igrače, i kao trener je bio dio nas. Košarka je bila njegov život. Svojom pozitivnom energijom iz nas je izvlačio ono najbolje. Motivisao nas je da budemo bolji u svakom pogledu – i kao ljudi i kao igrači. Bio je prijatelj, drug, mentor, vođa. U ime države Srbije osjećam obavezu da još jednom kažem hvala za sve ono što je uradio. Kao neko ko je imao čast da sa njim dijeli teren, ostaje mi da se sjećam lijepih trenutaka i da sa ponosom pričam kako sam znao jednog Dekija, velikog igrača i najvećeg čovjeka – rekao je Kešelj.
Predrag Danilović kazao je kako je Milojević bio ,,jedan od najboljih i najuzornijih sinova Srbije.”
– Nije postojao onaj koji Dejana nije poštovao i volio. Napustio nas je, prije svega, veliki čovjek, čovjek bez ijedne mrlje. Imao sam čast da budemo prijatelji, iako nismo igrali zajedno. Nosio je u sebi onaj žar, energiju, srčanost, pozitivnu drskost i sve ono što je krasilo velikane naše košarke. Imao je sve vrline najcjenjenijih igrača oko kojih gradite igru i hemiju tima, ti igrači su oduvijek bili pravo blago. Nikad nije bio trula jabuka u timu. Njemu su svi vjerovali bez pogovora, i igrači i treneri – naglasio je Danilović.
Svi koji su ga makar malo poznavali, mnogo su ga voljeli, kazao je, pitavši da li ,,ima većeg priznanja od toga, da vam svi vjeruju čim vas vide, pogotovo u vremenima u kojima ima mnogo nepovjerenja i predrasuda.”
– Taj njegov karakter i želja da se pomogne svakom članu kolektiva, vodili su ga kroz terensku karijeru. I postupno je išao sve do reprezentacije, u kojoj je za kratko vrijeme dao dosta. Bio je istinski patriota, volio je svoju zemlju. Osjećao sam duboko u sebi da je to tek početak, jer sam bio siguran da će Dejan voditi reprezentaciju. Na moju veliki žalost, to se neće dogoditi. Ostaje mi da njegujem uspomenu na njega i pamtim sve ono zbog čega smo ga voljeli. Neka mu je laka crna zemlja – kazao je Danilović.
Na komemoraciju su došli Svetislav Pešić, Dejan Bodiroga, Božidar Maljković, Miroslav Berić, Aleksandar Džikić, Veselin Petrović, Mlađan Šilobad…
Izvor: sportal.blic.rs