Porto Novi
KOLUMNE

NIKOLA LERO: Gdje je i šta radi ona babica što je rekla da je preda mnom prelijep život

Foto: BUKA magazin

Zovem se Nikola

Rođen sam u Sarajevu devedesetprve bez da mi iko pitao da li ja to zaista želim

Imao sam 5 kila, 400 grama, 52 centimentra, plavu kosu i crne oči

Babice su govorile mašala

Biće od njega momčina

Pred njim je prelijep život

Očito nisu pratile vijesti čitale SANU ili gledale skupštinu

Jer da jesu ne bi to nikad rekle

Zovem se Nikola

Iz Sarajeva sam izbjegao 92-ge po prvi put i od tad nisam prestao da bježim

Prva riječ mi je bila granata

Keva kaže da poslije toga nisam mnogo pričao

Da sam se uglavnom igrao sa cukom Medijem

I jeo mnogo pavlake možda jer sam je volio

A možda jer nije bilo ničeg drugog za jesti

Ne znam

Sad nije ni važno

Još uvijek je volim.

Zovem se Nikola

Bio sam najbolji đak generacije

Onda sam dobio neku stipendiju koje je pola pokrala opština

Ali tada mi to nije bilo važno

Kupio sam sebi soni plejstejšn,

Igrao PES po čitav dan

I bio srećan.

Kasnije sam jedva diplomirao pravo jer sam mislio da vazda treba slušat roditelje i da oni najbolje znaju

Kad mi je za prvi posao ponuđena plata od 300 maraka shvatio sam da oni k’o i ja pojma o životu nemaju.

Uzeo sam ruksak, otišao na najbližu autobusku i poslao im poruku jebo ovo

Nisam se više osvrtao.

Zovem se Nikola

Sada živim gdje god mogu i kako god najbolje mogu

Trenutno sam u Americi jer mi je drug rekao da je ‘vamo pravo dobro

Nisam nešto siguran, ali mi je svejedno vala jer ja uvijek živim gdje god mogu i kako god najbolje mogu

Ma šta god drugi rekli.

Posljednih mjeseci me dobro pere nostalgija pa preko vibera zovem koga stignem ne bi li čuo neku našu riječ.

Ne znam zašto to radim kad sam sve naše riječi ja već odavno čuo.

Zovem se Nikola

i u posljednje vrijeme se često pitam gdje je i šta radi ona babica

Što je rekla da je preda mnom prelijep život – imao bih je nešto pitati.

Zovem se Nikola.

Izvor: BUKA magazin