ART PREPORUKA
BEOGRAD: Sahranjen glumac Branko Cvejić
Foto: Antonio Ahel/ATA
Glumac Branko Cvejić sahranjen je danas na Novom groblju u Beogradu u porodičnoj grobnici.
– Pamtim kada me je tješio kada mi je umro djeda, to mi je bio prvi susret sa smrću, koji mi je on uljepšao. Umio je da se zeza, da dijeli savjete, volio je život do posljednjeg dana i pronalazio mu smisao. Ostao je žal. Bio je čvrst oslonac i stijena u moru kada talasi postanu preveliki. Nedostajaćeš. Ostaju djela i sjećanja na njega, to neka nam bude pouka. Slava mu – rekao je njegov sin Žarko.I Brankova ćerka je smogla snage da održi govor:
– U trenutku kada je otišao, preplavile su me emocije zbog riječi njegovih bliskih ljudi, zbog kojih sam shvatila koliko je Branko bio voljen. Za nas je on i poslije svojih dobrih i loših uloga bio samo otac. Ja ću sad navesti dvije ili tri stvari o mom tati, koje bih voljela da upamtim. Nedostajaće mi ljubav koja se sastoji u tihom davanju bez naplate i računa. Davanje za tatu je značilo dati sve što se može zamisliti i ostvariti u okviru sopstvenih granica, mada ponekad i preko fizičkih granica jer vas dvoje ste naša djeca, vi ste dio našeg tijela. Tako su nam oba roditelja govorila. Kada sam otišla iz Beograda, dao mi je podršku riječima ,,uvijek imaš gdje da se vratiš”. Odavao je utisak da za svaki problem postoji rješenje samo ako zadržimo radost. Voljeti život, a on je volio život, znači voljeti mladost i mlade ljude, ,,mlade majmune”, govorio je ironično o nama, ali i mladim glumcima koje je susretao na porobama. Divio im se. Uživao je u ironiji. Od njega sam naučila da je gnijev koristan teatralni afekat ako imaš željeni učinak, zato je ljutnja kod njega bila pozorišna iluzila koja će proći. Govorio je da je život isuviše kratak da bismo se držali spiska zamjerki drugim ljudima. Umio je i da zaboravi i da oprosti. Tata je sa probe završio na intezivnoj nezi. Tata, bio si tih, do kraja svoj kada si nestajao, a mi nismo vjerovali. Teško nam je da se suočimo sa nadolazećom prazninom i strahom nestanka tvoje lakoće i duhovitosti – rekla je ćerka Bojana.
Na Novom groblju okupilo mnogo kolega i prijatelja koji su došli da isprate Branka Cvejića na vječni počinak.
Foto: Nikola Anđić
Preminuo je 26. jula u 75. godini, nekoliko dana nakon što je primljen u bolnicu kada mu je pozlilo na probi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Komemoracija je zakazana za septembar u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Foto: Nikola Anđić
Cvejić pripada generaciji srpskih i jugoslovenskih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumaca koja je, krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, osvojila, potpuno preuzela i radikalno izmijenila izgled ovdašnjeg glumišta, napravivši dovršen stilski preokret kojim je najavljeni dah modernosti iz prethodne decenije konačno postao dominantnim scenskim izrazom u skladu s duhom epohe i kretanjima u scenskim umjetnostima u svijetu.
Foto: Nikola Anđić
Cvejićev doprinos ovoj glumačkoj revoluciji kulminirao je u televizijskoj seriji, kao i kasnijem filmskom nastavku ,,Grlom u jagode”, autora Srđana Karanovića, u kojoj je ovaj stilski prevrat, najavljen brojnim ranijim ulogama u JDP i Ateljeu 212, kao i na filmu i televiziji, ,,ozvaničen” i ustoličen. Uloga Baneta Bumbara učinila je Branka Cvejića jednim od vodećih dramskih umjetnika svoje generacije i ondašnje Jugoslavije.
Izvor: blic.rs
